Iako ga koristimo na dnevnoj bazi i prva stvar je koju će ljudi zgrabiti u scenarijima poput sadašnje pandemije, rijetko ćemo se zapitati što bi radili da nije izumljen sredinom 19. stoljeća
KROZ POVIJEST
Od štapa do kukuruza: Što je sve nekad služilo kao WC papir
Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: Znanstvenici otkrili šesti osjet na jeziku koji detektira vodu
Jedan je diplomat s Bliskog istoka posjetio Kinu u drevnim danima i napisao: Nisu posebno pažljivi oko čistoće, i ne čiste se vodom nakon što su obavili nuždu, no brišu se papirom.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
00:26
Njemu koji dolazi iz kulture koja je naviknuta na pranje nakon velike nužde, upotreba papira bila je gotovo šokantna. Tako jedan od najstarijih zapisa o upotrebi onoga što nam je danas dio obaveznih higijenskih potrepština seže u 6. stoljeće u Kinu, u kojoj su imućni članovi društva koristili nešto poput snopa papira za te svakodnevne potrebe.
WC papir svoje porijeklo vuče iz Rima
Tijekom vladavine dinastije Sung car je dekretom naredio kako bi se papir veličine oko 60 cm trebao osigurati za njegove potrebe u kupaonici. I to je bio prvi put kada je upotreba papira i službeno zabilježena tamo gdje i carevi idu pješke. I dok danas možda o tome uopće nećemo ni razmišljati, upotreba toalet papira i kako je do nje došlo prati razvoj društva, a korijene vuče još iz drevnog Rima.
U to vrijeme popularni su bili javni zahodi, a posjetitelji nisu koristili papir već tersorium, spužvu na štapu, koja se pohranjivala u slanoj vodi ili octu kada se nije koristila. Često bi se ta spužva i dijelila, a ne rijetko se događalo da se upotrijebi i pogrešan kraj tog štapa što je moglo dovesti do infekcije pa čak i smrti.
Seneka tako priča priču o germanskom gladijatoru iz 65. g. pr. Kr. koji je počinio samoubojstvo upravo tom četkom kako bi se spasio od stravične sudbine koja ga je čekala u Koloseju. Neobično je bilo i u drevnoj Grčkoj u kojoj se također upotrebljavala spužva na štapu ali se zvala xylospongium, no obožavana metoda bila je komad keramike nazvan pessoi. Komadi su se koristili uz struganje, a povjesničari su procijenili kako će za prosječno brisanje biti potrebna tri komadića.
Uobičajeno je bilo nuždu obavljati vani, a samo su oni privilegirani članovi društva mogli koristiti wc-e sa mogućnosti ispiranja.
Smatra se da se najstariji primjerci toaleta na svijetu nalaze u minojskoj palači Knossosa na Kreti, gdje se još uvijek mogu vidjeti njihovi 4000 godina stari ostaci. Njihovi kraljevski članovi sjedili su na drvenom sjedalu iznad posude od gline, koja je bila čišćena vodom koja je odlazila u kamene kanalizacije
U drevnom Japanu koristili su metalnu spravu nazvanu chugi koja je izgledala poput jezičnog depresora (sprave za čišćenje jezika) kako bi se očistila sva teško dostupna područja. Na Bliskom istoku koristili bi tekuću vodu i lijevu ruku kako bi usmjerili struju vode tamo gdje je potrebno, a zatim pažljivo i temeljito oprali ruku nakon upotrebe.
Krpe koje su se prale i kukuruzni klip
U Europi je bilo uobičajeno koristiti krpe koje bi se oprale i koristile ponovno, a većina njih završila je u kanalizaciji, pa zapravo nije moguće znati koliko su se puta koristile prije nego su odbačene. U Americi je bilo uobičajeno koristiti kukuruzni klip nakon što ne bi bilo više kukuruza. Bila je to tada jako popularna metoda, jer je bila lako dostupna i iznenađujuće mekana i fleksibilna.
Iako je toalet s ispiranjem izumljen 1596. godine prvi toaletni papir počeo se proizvoditi 1857. godine. Tada je američki izumitelj Joseph Gayetty počeo prodavati prvi terapeutski papir bogat aloe verom. 500 komadića tog papir prodavalo se za 50 centi. U početku je reklamiran kao zdravstvena potrepština, za ljude koji se muče s hemeroidima.
Postao je jako popularan, pa su ljudi počeli koristiti nešto slično, i sve do čega su mogli doći. Katalozi i publikacije bili su omiljeni, a upotrebljavali su se i komadi mahovine, krzno pa i školjke, posebno kamenice. Iako je Gayetty bio ponosan na svoj izum, on je zapisan kao neuspjeli pokušaj. Na krilima njegovog izuma, i mnogi su drugi pokušali svoje papire predstaviti tržištu.
Nisu uspijevali, sve do 1867. godine i braće Thomasa, Edwarda, i Clarencea Scotta koji su uspješno papir u rolama, kakvog imamo i danas, plasirali na tržište. Papiri su se počeli oglašavati u novinama, a 1942. godine u Velikoj Britaniji predstavljen je mekani, dvoslojni papir.
Počeli su s dodacima
Od tog trenutka do danas radilo se puno na razvoju savršenog proizvoda, istraživanja su se provodila kako bi ocijenila veličinu, težinu, otpornost, hrapavost i sl. Tako je npr. došlo do dodavanja aloe vere u papir.
Kvaliteta proizvoda ovisi o svemu gore nabrojanom, a mekši papir sastoji se od nekoliko slojeva. Može se obogatiti i losionima i kremama koje mu dodaju mekoću i neki miris. Često se na njima nalaze i neki printovi, sličice, koje stvaraju dojam posebnosti tog oruđa kojeg koristimo svi, za nešto nimalo luksuzno ili poetično.
Razlike su naravno i u cijeni, koja posebno varira upravo kod takvih posebnih papira. Današnja potreba za toaletnim papirom ne jenjava, a kupci ga biraju po jednom svima potrebnom obilježju - mekoći. Cijena tih mekanih papira tijekom godina se mijenjala, a posebno velika razlika bila je u 20. stoljeću, otkada se utaborio u našim kupaonicama. Tu će ostati zauvijek, do možda nekog modernog izuma koji će poput spužve na štapu revolucionizirati naše osnovne ljudske potrebe.
Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: HZJZ: Ne nosite nakit van, svu robu operite, sve dezinficirajte
POGLEDAJTE VIDEO s Ivanom Đikićem: #ZAJEDNO24SATA
Pokretanje videa...
00:55
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
