Marjan Perović jedini u Hrvatskoj ima obrt za ulaske u bunar. Čisti stijenke i smeće. Mora biti oprezan da ne ‘zapne‘ u živom blatu. Tajne zanata želi prenijeti mladima...
Očistio ih je preko 1000: 'Žena plače kad se spuštam u bunar'
Prvi put kad sam namjeravao ući u bunar kako bih ga očistio, moja žena je plakala. To je zahtjevan posao, pun zamki, pa je mislila da ću stradati. Nakon 1000 bunara sad joj je ipak lakše.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
Tako svoju priču počinje Marjan Petrović (65) iz Gradeca kraj Vrbovca. S njegovom ekipom, u kojoj su Franjo Krmek i Tomo Rosić, našli smo se u zagrebačkim Remetama, gdje ih je čekalo čišćenje 20 metara dubokog bunara koji pripada svetištu i župi Uznesenja Blažene Djevice Marije. On je mjesto okupljanja naroda i žele ga opet koristiti.
Ovaj vanjski bunar intenzivno se koristio nakon velikog potresa 1880., koji je porušio Zagreb. Stradalo je i svetište, a manji bunar u unutarnjem dvorištu - klaustru, ostao je zatrpan.
Dio je to povijesti koju su nam ispričali župni vikar Ilija Tipurić i profesor s Katoličko-bogoslovnog fakulteta Juro Zečević Božić.
- Kad su se ovamo doselili pavlini, iskopali su nekoliko bunara za svoje potrebe i narod. Navodnjavao nam je vrt i hranio životinje u stajama. Držao je samostan na životu - kazao je profesor Zečević.
Vodu će sad, nastavlja, dati na analizu kako bi otkrili kakve je kvalitete i mogu li je piti. Plan im je njome navodnjavati i ribnjak koji se nalazi podno samog svetišta. Sve te informacije bile su korisne čistačima.
Otvor bunara od 1,20 metara bio je prekriven metalnom krunom da u njega ne upada lišće. Kad su je maknuli, na prvi pogled, bunar je bio čist. U vodi se mogao vidjeti odraz lica. No pravi posao počeo je tek kad su majstori “složili” opremu. Većina je ručni rad.
Pokretanje videa...
- Davno sam počeo postavljati pumpe u bunare i tad su se pojavili problemi. Pitao sam se hoću li pumpu stavljati u blato ili malo više, gdje ponestaje vode. Nitko tad nije čistio bunare. Prvi bunar očistio sam jer sam morao. Na to me nagnao čovjek kojeg sam angažirao, no on je samo spustio pumpu i izbacio vodu. Od vlasnice je tražio samo nešto ‘oštro’. Sjećam se da sam mu rekao da imam sjekiru i nož. Popio je litru rakije i otišao. Idući dan ženi su popadale cijevi i posla je bilo više nego kad smo počeli - prisjeća se Marjan početaka iz 1990-ih.
Unatoč molbama svoje žene da to ne čini, spustio se u bunar, složio cijevi i izvadio mulj. Nakon toga ulazio je uz pomoć ljestava s kantom i lopatom. Ipak, svaki bunar bio je poseban i to je od njega zahtijevalo inovativnost. Opremu nije mogao samo tako kupiti, pa je sklapao različite dijelove kao puzzle te je doveo posao do te razine da ga s ekipom završi za šest sati. Među dvije tone opreme u kombiju osnova mu je postolje koje se montira oko bunara. Na njega slažu dva motora, koji potječu od industrijskih šivaćih mašina, a služe za spuštanje i dizanje dvije sajle u bunar. Prva je za opremu, a druga drži Marjana dok čisti u dubini. Tako je u Remetama prvo unutra spustio dvije povezane pumpe koje su izvukle vodu. Kako je padala razina, tako su se pojavile drvene daske koje su zapele za stijenke. Što je zvuk pumpi postajao glasniji, to je majstorima bio znak da Marjan uskoro počinje pregled.
- Znaš li koji je najbolji reflektor za bunare - pita me Marjan i daje mi razmišljati.
Misli mi lete prema čudima tehnike, no on potom vadi izum star tisućama godina - ogledalo. Za nekoliko trenutaka dno je osvijetljeno suncem. S obzirom na plinove na koje nailazi, kao što je opasni ugljični monoksid, prije ulaska u bunar spušta cijev koja dovodi zrak.
- Ovo je prva zamka zbog koje ljudi pogibaju kad ulaze u spremnike s vodom. Ja sam tome doskočio tako da sam prenamijenio stari usisavač. On više ne vuče nego upuhuje zrak kroz cijevi. Kako se ne bi izvukao, unutra ga drže utezi - pojašnjava Marjan. No čak ni tad ne spušta se na punu dubinu. Ekipa je iskoristila dio bunarske vode kako bi napunili spremnike za visokotlačni perač, odnosno miniwash. Njime pere stijenke od vrha prema dnu. Pritisak miče sve kamenčiće, ali i veće dijelove koji bi čistaču mogli pasti na glavu i ozlijediti ga. Doslovno čisti tako što ga kolege 30 po 30 centimetara spuštaju prema dnu. On se vrti zakvačen na alpinističkoj opremi i riba. Cijelo vrijeme razgovara s ostatkom ekipe jer, iako “blizu”, miniwash stvara oblak magle zbog kojega ga ne vide s vrha.
- Čim je to gotovo, mjerim visinu blata kako bih vidio što me uopće čeka. Za to mi služi dugačka metalna šipka. Ako ima više od metra, moram mulj izvući strojem. Količina blata u bunaru ne smije mi prijeći visinu čizme kako bih stao. Ako sam ušao do pasa, pritisak je toliki da mi staje krvotok. To je vrlo neugodan osjećaj - priča Marjan.
Pregled bunara otkrio je kako se u njemu nalazi oko 80 centimetara smeća. Nije bilo puno mulja, no na dnu su ostale zarobljene drvene daske, cigle i metalne šipke, koje su odavno zahrđale. Izvukli su staru emajliranu i plastičnu kantu, ali i staru konzervu šunke.
- Vjerojatno su većinu toga u bunar bacila djeca. Tako smo čistili neki bunar kraj škole u kojem su bili deseci gumica, grafitnih i kemijskih olovki. Njima je to zabavno - kaže Marjan. Da je blata bilo više, u bunar bi spustio maleni utovarivač. Jedan od najgorih primjera imao je u središnjoj Hrvatskoj. Pozvao ga je čovjek koji je kupio imanje od obitelji koja se nije mogla dogovoriti o nasljedstvu. U toj zlobi zatrpali su bunar kamenim gromadama, radioprijamnicima, blokovima motora i raznim smećem i sve je to moralo van. Na kraju posla najsretniji su kad se vlasnicima ozare lica i popiju gutljaj čiste vode.
- Ma ta bunarska voda ima poseban okus i jedina mi utaži žeđ. One iz vodovoda nikad se ne mogu napiti - smije se Marjan.
S obzirom na to da je u Hrvatskoj puno bunara, taj posao neće lako izumrijeti. Ipak, teško mu je pronaći mlade koji bi krenuli njegovim stopama.
POGLEDAJTE NOVI SERIJAL 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM:
Pokretanje videa...
PRINC HARRY ŠOKIRAO JAVNOST OVIM POTEZOM: 'Ne želim da Meghan završi kao moja majka'