Obitelji Herzmansky: Cvjetna bajka koja piše povijest grada

Priča o Zagrebu puna je poglavlja o obrtnicima i zanatlijama koji su svojim umijećem “podmazivali kotačiće povijesti“ i bili na usluzi mnogim poznatim povijesnim osobnostima. Jedno je od takvih poglavlja priča o obitelji Herzmansky. Stari Zagrepčani na sam spomen tog imena već osjete miris onoga što je bilo u središtu njihova života - cvijeća. - Kada je umrla moja majka, shvatila sam koliko  je ljubavi i požrtvovnosti, pa i zajedničke obiteljske snage i njihova vremena bilo ugrađeno u posao s cvijećem.  

Bilo mi je normalno da su one stalno u cvjećarnici. Tako sam i ja naučila sve o aranžiranju. Polako sam upijala sve što sam vidjela i čula. Na primjer, kako su nekad, dok nije bilo cvjećarske spužve, radile ‘kugle’ od mahovine koje su se povezivale žicom i ‘nosile’ aranžman - pojašnjava danas Martina Knapić Horvat (43), praunuka Elle, osnivačice jedne od najdugovječnijih zagrebačkih cvjećarnica. 

Nije ni Zagreb odmah znao što je dobio kad je 1925. Ella Kaiser Herzmansky, koja se tek doselila iz Ljubljane u Zagreb, na uglu Masarykove i prolaza Balkan otvorila cvjećarnicu koju je u tadašnjem strukovnom listu Uzornom vrtlaru, reklamirala sposobnošću da može “preuzeti sve u struku zasjecajuće radnje po najnovijem ukusu“. Ali su Zagrepčani, navikli na lijepo i s razvijenom kulturom darovanja cvijeća, ubrzo shvatili kakva se čarolija skriva iza tih riječi.  Stoga nije bilo dvojbi kamo otići kad je trebalo naručiti cvijeće za kazalište, za sprovod Stjepana Radića ili kome povjeriti uređenje dvorane u Banskim dvorima za posjet kralja Aleksandra I. Karađorđevića i kraljice Marije.  

Ellina praunuka Martina,  i sama cvjećarica, danas pojašnjava da su baki pomogli lokacija u središtu grada, blizina kinematografa i HNK za koje je često radila, ali i umijeće rada s biljem koje je stekla u roditeljskoj kući. Iako je poslovala samostalno, ostala je povezana s ljubljanskom vrtlarijom koju je osnovao njezin otac i u čije je tajne, upijane u Beču, i  uputio i suprugu  i petoro djece.  

Martina se sjeća posjeta rodbini u Sloveniji i staklenika u kojima je “uvijek  nešto cvjetalo”. Možda je tajna prabakina uspjeha bila u svestranu kreativnom obrazovanju, jer je uz cvijeće i šivala, frizirala i bila kitničarka. Prabaka je bila udovica i trebala se izboriti za egzistenciju, pa je ubrzo uključila u posao i kćer Gabrijelu te zapošljavala i po pet cvjećara. Do 1963. salon je poslovao u Masarykovoj 10, a onda je 1971. Ellina unuka Maja Štrban otvorila salon u Đorđićevoj 3, u kojem je radila najprije s majkom, a onda i s kćeri Martinom. 

- Nedjeljom kad je mama bila kod kuće znale smo raširiti mamine nagrade i medalje po sobi i onda bi mi ona pričala o tome kako ih je i gdje osvojila. Nagrada na jednom natjecanju bio je trotjedni boravak u SAD-u. Mama je rekla da su svi bili oduševljeni njezinim aranžmanima i nudili joj posao u gradu koji odabere. To mi nije bilo jasno, a mama je samo rekla da je to bilo drukčije vrijeme.  Mama je, prisjeća se Matina, često putovala pa se o njoj tada više brinuo tata, ali na jedno su putovanje otišli zajedno.

 - Bili smo na Brijunima jer je mama uređivala sve tijekom posjeta kraljice Elizabete II. Jugoslaviji  1972. Sjećam se da mi je mama pokazivala kraljicu i govorila: ‘Vidi, to je prava kraljica’. Ja sam joj odgovarala da nije jer nema krunu.U povodu tog posjeta nastala je i jedna od najpoznatijih kreacija njezine mame - cvjetna kugla. Umjesto uobičajena buketa kakvim se dočekuju uglednici, Maja  je za kraljicu izradila dvije povezane kugle od žutih margareta i orhideja povezanih vrpcom koja se  natakne na ruku. 

Glasovitu je kuglu ponijela i Elizabeth Taylor kad je u pratnji Richarda Burtona posjetila Jugoslaviju, ali još mnoge druge poznate i manje poznate žene. Sve to, kao i uspjesi na svjetskim natjecanjima, učinili su Maju traženom u svakoj prigodi pa je morala biti pri ruci i Titu kad bi na svojim putovanjima Galebom odlučio negdje ugostiti ugledne goste i državnike. I tada je Majino cvijeće bilo važan dio uspješne večeri baš kao i na glazbenim festivalima, poput splitskog ili opatijskog. A svečane su prigode tražile i posebniju odjeću tako da je Martini ostalo mnogo skupih bakinih i majčinih haljina koje je sačuvala.  

Zahvaljujući  tome imala je što ponuditi Muzeju grada Zagreba: dio je stvari i danas u zbirci donacija tog muzeja, gdje je 2011. priređena izložba posvećena slavnoj cvjećarskoj obitelji, a sada ti predmeti čekaju da postanu dio stalnog postava. Iako je  od Majine smrti cvjećarnica zatvorena, to nije i kraj.  Marina skuplja i čuva obiteljske uspomene i brine se da obiteljska priča dobije nastavak. Iako je nakon tekstilnog smjera u školi primijenjene umjetnosti i dizajna, te cvjećarskog ispita završila i za vizažisticu, nije zanemarila cvijeće:

 - Surađujem povremeno s Muzejom grada Zagreba, gdje sam npr. za Noć muzeja napravila haljinu od mahovine i cvijeća, a torbu Roberta Severa ukrasila sam predivnim gloriozama. Ali nisam odustala od cvijeća – smješka se tajanstveno Martina i dodaje – ali to je neka druga priča... U njoj joj se možda pridruži i danas petogodišnji sin Nikolas koji već pokazuje veliko zanimanje sve što njegova mama stvara rukama.  

Žene znaju s cvijećem, ali znaju i voditi posao 

Prabaka je rano u posao s cvijećem uključila kćer Gabrijelu, a ona pak nešto poslije svoju kćer Maju. Majina je kći Martina četvrti naraštaj cvjećarica poteklih iz obitelji Herzmansky i nastoji nastaviti tradiciju.

Cvjetne kugle koje se ne ispuštaju iz ruke  

Kraljici Elizabeti II. toliko se svidjelo cvijeće Maje Štrban da ga nije predala pratnji, kako je nalagao protokol, nego ga je nastavila nositi oko ruke i nakon svečanog dočeka. Osim kraljicu, slična je kugla razveselila i Elizabeth Taylor tijekom posjeta Jugoslaviji. 

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!