Neustrašiva novinarka: Idem tamo gdje me srce povede...

Demiane, ako je ovo zadnje što od mene, sine čuješ, tvoja te majka voli najviše na svijetu, ­tim se riječima Andrea Buča, HRT-­ova novinarka oprostila od svojeg sedmogodišnjeg sina. Pod okriljem noći, na šumskom je drumu potajno dohvatila kameru i ljubljenom sinu snimila oproštajnu poruku. Nakon što su nju i snimatelja presreli gerilci te ih ispitivali i podvrgli psihičkoj torturi. Snimatelja su odveli, a ona je pucala, spašavala ranjenike i vlastiti život trčeći s preživjelima prema helikopteru za bijeg. 

Andrea Buča ostala je, na svu sreću, živa i zdrava i nije joj pala niti jedna dlaka s glave. Jer bila je riječ o imaginarnoj zemlji Kopertaniji i Andrea je s kolegama novinarima prolazila obuku za ratne izvjestitelje Ministarstva obrane i HRT­-a 2012. godine pod nazivom “Medijski izvjestitelji u kriznim situacijama”. Uz to, novinarka koju pamtimo s televizijskih ekrana po emisiji “Bučom u glavu”, “Rizzi Bizzi”  i “Hrvatska uživo”, iskoristila je prigodu da snimi dokumentarac “Iz Kopertanije za Hrvatsku televiziju” s kojim se predstavila na ovogodišnjem festivalu dokumentarnog filma  ZagrebDox. Što ju je natjeralo da završi obuku i je li si otvorila put da je njezina televizijska  kuća pošalje na neko pravo ratište, gdje oko glave fijuču pravi meci? 

- Oni koji u sebi nose imalo avanturističkog duha, avanturu zgrabe čim se pruži prilika. Ja sam jedna od njih. Ugrabila sam priliku koja mi se pružila i nisam se pokajala. Spakirala sam se i u dva tjedna prošla sve moguće situacije koje se mogu dogoditi u pravom ratu. Treninzi su bili naporni, govorilo se isključivo engleski, a uz to smo morali snimati izvještaje, otkrivati zavjere, pričati svoje priče s terena. Bilo je zahtjevno jer se program provodi pod ingerencijom NATO­-a, svi instruktori prošli su NATO-­ve misije s mnogo ratnog iskustva. 

To su nam  svoje iskustvo predočili prilično vjerno i prenijeli ratno stanje u izmišljenu zemlju. Naučila sam preživljavati u nemogućim uvjetima jer je cilj ostati živ i zdrav. Nije to nimalo jednostavno, čak su na ranijim tečajevima kolege znali odustajati jer nisu mogli podnijeti ni vojni dril ni “ratne“ uvjete. Drago mi je da sam izdržala do kraja jer sam mnogo naučila na toj vježbi i vratila se bogatija za vrijedno životno iskustvo. Novinarski me posao uvijek privlačio baš zbog adrenalina koji nosi sa sobom. Kad sam odlučila studirati novinarstvo, vidjela sam sebe kao ratnu izvjestiteljicu,  to je za mene kruna novinarstva. Međutim, kad sam postala majka, afiniteti su se promijenili i dobro bih promislila bih li otišla izvještavati iz Sirije ili iz Kijeva. Ako bih birala kako izgubiti glavu u borbi za istinu ili pravdu, smatram najplemenitijim izborom, međutim, ostati živa i odgojiti sretno dijete u ovom nesretnom svijetu. Kad Demian odraste, ja ću prsima na bajunete -­ kaže mlada Zadranka. 

U upravo tamo, u ratom zahvaćenoj Kopertaniji, Andrea je ručnom kamerom snimala videodnevnike - intimne ispovijedi u kojima iznosi svoje frustracije, emotivna stanja koja se kreću od početnog uzbuđenja do krajnjeg žaljenja što se uopće prijavila za sudjelovanje. Uz “filtrirani“ materijal koji joj je ustupio MORH Andreini videodnevnici okosnica su dokumentarnog filma “Iz Kopertanije za Hrvatsku televiziju” koji je nedavno premijerno prikazan na Zagreb Doxu. Dokumentarac o obuci za ratne izvjestitelje, Andrein je drugi film, ujedno i diplomski rad na studiju Filmske i TV režije na Akademiji dramske umjetnosti. 

- Godina 2013. bila je iscrpna i ne ponovila se! Uz to što sam se usred montaže filma preselila iz Zagreba u Zadar, sve što se moglo zakomplicirati zakompliciralo se. Na sreću, moji mentori, Goran Dević i Nenad Puhovski,vidjeli su ono što ja u početku nisam, da će ako ga dobro strukturiram ovo biti jedan sasvim dobar film. Hvala im što nisu odustali od mene onda kad sam i sama od sebe odustala - kaže novinarka i redateljica koja trenutačno snima i dokumentarac o Tovarećoj mužiki iz mjesta Sali na Dugom otoku. 

Nedavno se Andrea preselila u Zadar te radi kao zamjenica voditelja Multimedijalnog servisa u dopisništvu HTV-­a. Sa sinom Demianom preselila sam se, zapravo, vratila se živjeti na more. U Zadru su moji, sve je manje i bliže pa je lakše, tu je sedmogodišnjaku manja sredina i ugodna klima bolja opcija. Meni, priznajem, nedostaje nemir prijestolnice, mogućnost izbora, ali život je niz kompromisa, nekad boljih, nekad lošijih odluka. Meni je sada tu - divota -­ zaključuje Andrea. 

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!