Ponekad se čini kao da u danima kiše gledamo kako se odjenuti što praktičnije u smislu da nam je odjeća otporna na vlagu. Ovo svojstvo koje danas uzimamo zdravo za gotovo, ima svoju posebnu priču
LEGENDA U MODI
Nepromočivi tekstil poznat je odavno: Postupak su 'otkrili' još Indijanci u 13. stoljeću
Iako se lakirani modni predmet čini kao novitet iz novijeg doba, povijest kaže da su još oko 1200. godine amazonski Indijanci koristili mliječnu tvar – gumu. Naime, shvatili su kako ga ekstrahirati iz stabala kaučukovca te njime napravili vodootpornu odjeću. Mnogo je stoljeća prošlo dok su se Europljani uputili na njihov kontinent i u 18. stoljeću konačno preuzeli njihovu ideju.
Tamo su uvidjeli genijalnost postupka, odnosno način na koji lokalni narod koristi grubi postupak i gumu za vodonepropusnost svoje odjeće.
Tako je zapravo nastala - preteča kabanice, koja je tijekom stoljeća poprimila mnoge oblike te se našla u raznim varijantama materijala i tehnika.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:22
Prvi moderni vodootporni kišni kaput nastao je nakon što je škotski kemičar Charles Macintosh 1824. patentirao tkaninu kojoj je dao ime 'indijska gumena tkanina'. Zapravo je među dva sloja tekstila ubacio gumenu jezgru omekšanu naftom. Želio je stvoriti tkaninu koja može zaštititi tijelo, a da se pritom tekstil ne smoči. Tako je zapravo stvorio modernu verziju balonera.
Posao je krenuo, potražnja za njegov modni izum bila je tolika da je nakon nekog vremena Macintosh proširio biznis za izradu specijalnih kaputa za kišu.
No, pošto gumena tkanina nije porozna, ljudi su se ispod nje znojili - trebalo je riješiti i taj problem. Konačno je londonski proizvođač George Spill otkrio rješenje za to. Naime, uveo je male metalne elemente ispod pazuha, kako se baloner ne bi prilijepio za tijelo, a sličan element i danas se koristi u sličnom dizajnu.
Ubrzo je još jedan genijalac i inovator uvidio prednost ovog izuma - Thomas Hancock, utemeljitelj britanske industrije gume, slučajno je otkrio da guma obradom postaje plastična i da je se može dalje oblikovati po želji.
Ovo je svojstvo omogućilo proizvođačima da koriste gumu u industrijskim procesima, a na temelju procesa vulkanizacije koji je razvio Charles Goodyear. Macintosh je prepoznao ono što je njegov nositelj licence Hancock postigao i pozvao ga da se pridruži njegovoj tvrtki Charles Macintosh & Co. kao partner 1831. Bio je to početak dugog i uspješnog partnerstva, piše Ducktail.
Kako je vrijeme prolazilo, brojne su druge kompanije ušle u posao s kišnom odjećom.
Danas su svuda prisutne i brojne varijante vodootpornih i voštanih jakni, koje su otporne na vremenske uvjete. Proizvode se od pamučne ili miješane pamučne tkanine te su potom impregnirane mješavinom voska i ulja ili isključivo voskom.
Krojački majstor Johann Klepper dodao je odjeću za kišu u svoju sportsku i outdoor ponudu u Njemačkoj oko 1920. Uskoro je potpisao takozvani Klepper kaput, koji je kao modni element poznat i danas. U to se vrijeme, prije stotinjak godina, reklamirao kao 'apsolutno vodootporan'. Ipak, mnogi su se žalili da je taj kaput vodonepropusan u potpunosti te se ispod njega znoje.
Trebalo je, dakle, pričekati izum PVC-a. Polivinil klorid se pojavljuje u proizvodnji oko 1950. godine te mijenja način oblikovanja vodootporne odjeće. Taj tip jakni bio je iznimno popularan među profesionalnim ribarima i nautičarima, osobito 1970-ih i 1980-ih.
Novija tehnologija donosi nam razne materijale za odjeću, a koji pritom 'dišu', odnosno lagani su i ugodni te nepropusni za vodu. Radi se o raznim premazima koje je lako aplicirati u proizvodnju odjeće. Danas imamo nišu 'outdoor' odjeće koja ima vodeće mjesto u kolekcijama namijenjenima aktivnom životu, savršena je za one koji su često u prirodi ili na otvorenom.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
