'Nekada smo pod kazaljke podmetali papir da se zaustave'

Kad je moj djed Simeon 1947. godine ovdje otvorio urarsku radnju, ovo je zapravo bila birtija. U prizemlju je gazda imao šank, pa se po nekih 20-ak stepenica išlo na galeriju, gdje su bili stolovi. No dečki su se znali napiti, pa bi padali po tim stepenicama, tako da je gazda na kraju prostor u galeriji iznajmio mom djedu, a dolje zadržao birtiju. Kasnije je djed preuzeo i prizemlje i podrum, gdje se ranije držala roba, pa je moja obitelj prostor pomalo otkupljivala, dok nismo postali vlasnici cijelog tog prostora, priča Dalibor Lebarović, vlasnik jedne od najpoznatijih urarskih radnji u Hrvatskoj, koja već desetljećima servisira mnogo gradskih satova na ulicama i trgovima diljem Hrvatske.