Donosimo vijesti i priče kakve su prije sto godina uzbuđivale Zagrepčane u onodobnim novinama i magazinima. Prenosimo ovdje i tekstove rekonstruirane iz tadašnjeg tiska uz autentične fotografije!
Naše studente je maharadža od Patiale danima častio u Indiji!
Dva mlada slušatelja filoz. i tehn. na hrvatskom sveučilištu Josip Hitrec i Vladimir Filipović krenuli baš u ovo doba godine, 11. srpnja 1932. iz Zagreba na daleki Istok. Svrha njihova putovanja je skroz naučne naravi, da upoznadu i proučavaju daleke zemlje i narode i stečeno znanje i sve vidjeno i doživljeno, kad se vrate, opišu i publiciraju. Iz Zagreba su krenuli kroz Jugoslaviju, Bugarsku, prošli su cijelu Tursku, kroz pustinju Sirije u Perziju do Perzijskog zaljeva, odakle su otišli u Indiju, najprije u grad Karatchi, a onda od grada do grada. Vidjeli su, pače i govorili s Gandhijem. Kod maharadže od Patiale bili su kroz punih dvadeset dana gostima, koji im je stavio na raspolaganje prekrasan stan, auto, slonove itd. Svaki je dobio od maharadže sliku s vlastoručnim potpisom, koju donosimo medju ovo nekoliko prvih slika. Indiju kane još proći uzduž i poprijeko i onda se tek vratiti u domovinu.
Za nas su Hitrec i Filipović sada iz Indije javili da je Gandhi već “star čovjek” i on svoju agitaciju podupire postom i molitvama i zato se dogadja da se današnja nacionalistička Indija dijeli u dvije partije, od kojih drugu vodi Jahawarlal Nehru na posve modernim principima, koji imadu svoj najjači oslon u savremenim ekonomskim perspektivama i beskompromisnoj taktici. Općenito je mišljenje moderne Indije da je Gandhi kao politički vodja pao i Jahawarlal Nehru se rapidno diže. Gandhi je još samo socijalni reformator i njega primitivne široke mase obožavaju, a nacionalisti mu se odužuju poštovanjem za njegove dosadašnje napore i uspjehe.
Naši putnici javljaju i da se u Indiji, ako je dinastija muslimanska, vladar zove nawab ili nizam, ako je hindu vjere vladar je maharaj (maharadža). Vladari podržavaju prijateljske veze s britanskom vladom, jer o njima ovise, no imaju svoju separatnu “Chamber of princes”, koja pazi na njihove interese. Malo njih uređuje svoje države onako kako je to u Brit. Indiji i narod u državama je redovno siromašniji. Ako se o njima ikako može govoriti kao o progresivnim državama, onda je u tom pogledu najdalje došao maharadža Mysorea, koji nastoji da održi korak s vremenom. Njegova se država uzimlje kao model i on lično ne naginje mnogo na luksus onih razmjera, kakvi se mogu da nadju kod Patiale, Barode, Kašmira i drugih manjih. Svi se oni odnose prema nacionalističkom pokretu manje ili više negativno, jer ispravno zaključuju da slobodna Indija znači jedan veliki korak prema dokinuću feudalizma. Pod vladom Vel. Britanije je to beznadno.