Naomi Alderman, genijalna autorica bestselera 'Moć'

Moć je distopijski bestseler koji je postao fenomen u svijetu knjiga. Zahvaljujući popularnosti serije Sluškinjina priča, ali i političkih tokova širom planeta, ponovno je oživio interes za inteligentne distopijske priče. Upravo je objavljen u Hrvatskoj, u nakladi Stilus knjige, a mi vam donosimo intervju s ovom elokventnom i vrlo zanimljivom autoricom. Pročitajmo što nam Naomi Alderman ima za reći o moći i vremenu u kojem živimo.

Ovo je roman izgrađen oko jedne zamisli: Što bi se dogodilo kad bi žene dobile fizičku snagu kojom bi nadvladale muškarce? Odakle vam je došla prvotna ideja za takvu premisu?

Postoje razne početne točke za razvijanje romana, tako ima i mnogo načina odgovaranja na to pitanje. Jedan je sljedeći: Prije nekoliko godina čula sam muškarca kojem se divim kako odgovara na pitanje u intervjuu „Zašto postoji patrijarhalno društvo?“. On je rekao da vjeruje kako su muškarci ljubomorni na sposobnost stvaranju života koju žena imaju. Kad sam to čula, pomislila sam: O dušo, Ne! To je zato što oni mogu fizički pokoriti žene. U prosjeku su viši, jači, mišićaviji – moćniji od žena. Tako da mnogo više muškaraca može fizički savladati žene nego obrnuto. I nije nužno da svi muškarci, ili većina muškaraca, pa čak ni jedan na 100 muškaraca, makar jednom počine nasilje da bi žene neprestano bile u strahu.

Ovo je moja početna ideja. Ali roman se po meni sastoji od niza istraživanja i misaonih pokusa. Smislila sam vrstu moći koju bi mogla podariti ženama – na temelju toga što električne jegulje rade – a koja bi mogla pomicati ravnotežu prema suprotnom kraju igrališta. Ali nakon toga stvarno nisam znala što bi se moglo dogoditi. Htjela sam vidjeti koliko duboko mogu sebe uvjeriti da se stvari mogu promijeniti.

Spolno nasilje, režim zabrana, Brexit, Trumpova pobjeda na izborima – kako ste se osjećali dok ste pisali svoj roman baš tijekom ovog povijesnog razdoblja, i kako je po vama trenutačna svjetska politička scena utjecala na reakciju kritike na roman?

Roman je već bio napisan i gotov početkom 2016., tj. prije Brexita, prije Trumpove pobjede. U SAD-u objavljena je par tjedana prije dana izbora prošle godine. Tako da je za mene bio pomalo stravično iskustvo. Pomislila sam: „Uh jebote, nisam zapravo htjela biti toliko u pravu.“ Reakcija kritike me oduševila od početka, što je super. Osvrti i recenzije u Velikoj Britaniji bili su pozitivni i prije nego što je Trump postao predsjednik, iako sam sigurna da su ti događaji pobudili nekakav osjećaj zabrinutosti i alarmantnosti u čitateljima u pristupu ovoj knjizi.

Ali znate, ja radim s video igricama. Mi smo godinama bili kao kanarinci u rudniku ugljena. Godine 2012., Anita Sarkeesian počela je dobivati prijetnje smrću i silovanjem zato što je htjela stvoriti seriju video uradaka o istraživanju feminističke perspektive na video igrice. Stoga, strašno je kako su nasilne i mizogine snage, koje su oduvijek postojale u svijetu, trenutačno tako jako u porastu.

Radili ste s Margaret Atwood na Rolex Mentor and Protege Arts inicijativi. Kakvo vam je to iskustvo bilo, i na koji način mislite da je to iskustvo utjecalo na vaš književni rad?

Za mene je rad s njom bio ogroman i neočekivan blagoslov. Margaret je bila nevjerojatno draga prema meni. Putovala sam s njom na Kubu, u Panamu i na Arktik. Razgovarale smo o svijetu prirode, religiji i povijesti, znanosti i unutarnjim mehanizmima funkcioniranja ljudi. Ohrabrila me da se držim jedne velike ideje i pratim je u stopu. Isto tako, dala mi je životnu lekciju o vitalnoj važnosti govorenja „ne“. To jest: Svijet će uvijek biti zahtjevniji prema nama od naše sposobnosti udovoljavanja tih zahtjeva. Kako bi netko stvorio mentalni prostor za književni rad, mora se odreći milijuna predivnih i vrijednih projekata u korist susretu s praznim listom svako jutro.

Očito, zamjena uloga nije ispravan način za postizanje jednakosti spolova. Imate li kakvu ideju u kojem smjeru treba ići?

Ja se nadam da je razmišljanje, razgovaranje, raspravljanje i pisanje pravi put. To je način na koji su se ciljevi postizali sve do sad. Ljudi mi često znaju reći, nakon što su pročitali moj roman, „Dakle, ti misliš da je nasilje jedini odgovor?“, a ja kažem „Naravno da ne, inače ne bi bila napisala roman.“ Ja vjerujem u moć argumentirane rasprave da – naposljetku, dugoročno – promjeni srca i mišljenje ljudi. Nadam se da će moja knjiga biti jedan djelić te dugačke rasprave i procesa koji će otkrivati izvor spolne podjele i koji postavlja pitanje kako možemo dopustiti samom potencijalu za nasilje da odredi naš životni put. Nemojmo zaboraviti da su žene izborile pravo glasa diljem svijeta zahvaljujući demokratski izabranim parlamentima sastavljenima isključivo od muškaraca. Feministička revolucija je najuspješnija revolucija moderne ere bez krvoprolića. A ja sam ponosna što sam dio nje. Ne smijemo izgubiti nadu u moć racionalne rasprave i razgovora.

Što vam pomaže da se osjećate moćnom?

Osjećala sam prokleto moćno kad sam pisala ovu knjigu, mogu vam reći. Neki dane osjećala sam da mogu šakom probušiti zid realnosti i izvrnuti je. Nadam se da će ovaj osjećaj moći osjetiti sve žene koje će pročitati moju knjigu.

Je li bilo interesa od strane filmske industrije za Moć?

Dobili smo više od desetka ponuda za filmsku i televizijsku ekranizaciju Moći, čak i prije izlaska u Velikoj Britaniji – i još uvijek stižu! Prodali smo opciju Sister Picturesu, čija je direktorica, Jane Featherstone, nevjerojatno iskusna, nadarena i vješta u stvaranju televizijskih produkcija. Ja sam angažirana za glavnu scenaristicu, te sada radimo na nacrtu. Stvarno želim da bude svjetska i jako kvalitetna produkcija: Deset epizoda po sezoni – nekoliko sezona. Barem se tome nadam. Priča može biti toliko veća od one koju sam stavila u knjigu.