Kazne i zabrane djelotvorne su ako su primjerene, dok mijenjanje taktika i pretjerana želja za pomoći često više odmažu nego pomažu
Na djecu djeluje pohvala, a kažnjavanje tek nakratko
Objašnjavanje, deranje ili kažnjavanje kao oblik discipliniranja djeteta najčešće "ne pali", tvrde američki znanstvenici nakon brojnih istraživanja o učinkovitosti odgojnih strategija. Pri razlaganju ili vikanju djeca se isključe, a zabrana izlazaka zaustavlja neprimjereno ponašanje tek privremeno. Zabrane su, tvrde, učinkovite samo ako su blage.
- Pretjerano i predugo kažnjavanje poput dugotrajne zabrane izlazaka rezultirat će otuđenjem djeteta i gubitkom povjerenja - objasnio je Alan Kazdin, psiholog i direktor Centra za roditelje na Yaleu. Duge kazne nisu dobre i jer roditelji često popuste i prekinu ih, dodaje Kazdin te savjetuje da je bolje djetetu dati zadatke, poput pomoći u kući.
Jedina taktika koja je učinkovita je pohvala. Njome ćete teško smiriti vrišteće dijete, no ako ga na vrijeme i iz srca pohvalite, sigurno je da ćete se lakše dogovarati, a ispadi bijesa bit će rjeđi. Pomaže i skrivena pohvala. Primjerice, ako dijete ne želi obući kabanicu, kažite da ćete je vi obući i biti lijepi i suhi. Sigurno će pomoći, tvrde stručnjaci u knjizi "Dijete - od rođenja do četvrte godine".
1. POMOĆ ODRASLIH MOŽE SPUTAVATI DIJETE
Puno roditelja, trenera i učitelja u najboljoj namjeri prebrzo priskaču djeci upomoć. Tako im poručuju da misle kako nisu dovoljno sposobna da sama nešto učine. Djeca će kroz samostalan rad naučiti da će ponekad pasti i pogriješiti. Treba im dopustiti da dožive posljedice. U protivnom mogu odrasti bojeći se pokušati, kaže Robert Brook, klinički psiholog.
2. RODITELJI SE NE DRŽE POSTAVLJENIH GRANICA
Suočeni s molećivim pogledom svog mališana roditelji će nerijetko prekršiti svoja pravila. No pritom treba imati na umu da je dokazano kako su djeca, kojoj se puno toga dopušta, češće buntovna i prkosna jer ne osjećaju sigurnost pa tako ispituju roditeljske granice da vide kako će reagirati. Brojne studije su pokazale i da su sklonija eksperimentiranju s drogama i alkoholom u mladosti. Najbolje je da se pravila uspostave zajedno s mališanom te da budu jasna - npr. zadaća će se sva riješiti prije igranja ili će se igrati pola sata pa onda riješiti zadaću.
3. PRIGOVARANJE SE VRAĆA PRIGOVARANJEM
Prigovarate li uvijek zbog nepodopština, a rijetko hvalite, dijete će dobiti negativan poticaj da se nastavi tako ponašati jer je to jedini način da dobije vašu pažnju, upućuju stručnjaci. Ako često prigovarate, i dijete će se tako početi ponašati jer imitira vas pa opet nećete puno postići. Počnite ga hvaliti. Ako treba pospremiti sobu, objasnite mu da će mu poslije biti lijepo i uredno te ga entuzijastično pohvalite čim je pospremi.
4. OPĆENITE POHVALE NE MOTIVIRAJU DIJETE
Roditelji najčešće djecu hvale na način: “bravo, sine” ili “vidiš kako si ti pametno dijete”. Općenite pohvale, osobito ako su učestale, zapravo demotiviraju dijete i snižavaju njegovo samopouzdanje. Danas je popularno, ističe Jane Twenge, psihologinja na Sveučilištu San Diego, govoriti djeci da su posebna. Iako je to istina, takva hvala ohrabruje narcizam, a ne samopouzdanje. Bolje im je reći “ti si za mene poseban”, “odlično si se potrudio” ili jednostavno “volim te”.
~~~Imajte na umu da kazna treba odgovarati “zločinu”, a ne vašoj ljutnji, sugeriraju psiholozi