Tijekom 70 godina Muzej suvremene umjetnosti je ne samo ugostio nego i odgojio generacije kustosa i umjetnika, a mi smo razgovarali s ljudima koji su nas proveli kroz povijest ovog muzeja
drže 8000 umjetničkih djela
Muzej suvremene umjetnosti ove godine slavi 70 godina: 'Sve je počelo u maloj galeriji'
Mi, tada zaista vrlo mladi umjetnici, smatrali smo GSU svojim drugim domom. To govori o otvorenosti te institucije prema novim idejama i umjetničkim izrazima kao što su to tada bili konceptualna i medijska umjetnost. Ljudi koji su vodili Galeriju ili bili njeni kustosi - Božo Bek, Radoslav Putar, poslije Davor Matičević, Željko Koščević, Marijan Susovski u velikoj mjeri su zaslužni za nagli uzlet spomenutih najsuvremenijih umjetničkih izraza.
Pokretanje videa...
02:49
Kako je sam prostor Galerije bio ustvari tek minimalno preuređen stari, doduše gospodski, gornjogradski stan, nije bilo teško osjećati se tamo kao kod kuće. Bilo je to mjesto druženja, otkrivanja novih ideja i susreta s najznačajnijim svjetskim umjetnicima. Sada već neko vrijeme imamo grandiozni MSU, ali ja se osjećam nekako povezaniji s onim gornjogradskim stanom na Katarinskom trgu. Nadam se da mi ovaj današnji to neće zamjeriti, prisjeća se umjetnik Dalibor Martinis. Prvu izložbu imao je 1975. godine, a kaže kako mu je ona bila posebna proslava jer se dogodila nakon povratka sa služenja u JNA.
Drukčiji Zagreb na tramvajskoj karti
- Imao sam već većim dijelom završenu jednu seriju kolaža. Bile su to mikro urbane intervencije izvedene na ondašnjoj tramvajskoj karti ZET-a. Izrezivao sam pojedine stanice ili dijelove Zagreba i mijenjao im na toj maloj papirnatoj površini tramvajske karte mjesta proizvodeći tako jedan mogući različiti grad.
Kako sam već i prije pokazivao interes za urbane intervencije kao oblik svakom vidljivog umjetničkog djelovanja, ovo je bio samo nastavak takvog rada. Naravno, tad je to bila Galerija suvremene umjetnosti, iako je vrlo rano, od vremena onih velikih i međunarodno važnih izložbi Novih tendencija, stvarala i kolekciju, pa se može reći da je djelovala kao muzej.
Poslije sam često u njoj izlagao, a ako bi trebao izdvojiti jedan performans, to bi bio ‘Čuvar na izložbi’. Na jednoj kolektivnoj izložbi moj je doprinos bio u čuvanju izloženih radova. Propisno uniformiran stajao bih ili sjedio ispred djela koje sam osobno izabrao. Moja pojava davala je tako određenim izloženim djelima poseban značaj iako sam svojim tijelom ustvari često ometao pogled na njih.
Bila je to jedna pomalo autoironična gesta kritike institucija koje pridaju umjetničkom djelu značenje koje isto djelo nema bez nje - govori Martinis. Mnogo mu se trenutaka, događaja i slika događaja urezalo iz tih godinama, a nekima se i danas rado vraća.
- Kako se u svojem radu bavim vezama prošlih događaja ili njihovim fragmentima sa sadašnjim trenutkom, bilo društvenim, umjetničkim ili nekim mojim osobnim, tako sam prije 5-6 godina na izložbi u MSU odlučio generirati jedan trenutak rada na postavu izložbe Daniela Burena nekoliko dana prije njenog otvorenja 4. travnja davne 1974. Buren je tad bio jedan od najznačajnijih umjetnika na svjetskoj sceni, a postao je poznat kroz sustavno korištenje uzorka s prugama u boji kojima bi prekrivao površine zidova, podova i drugih površina koje bi onda postajale dio njegovog rada. Za spomenutu moju instalaciju sagradio sam jednu od prostorija one stare Galerije suvremene umjetnosti u točnome mjerilu 1:1 i onda ručno iscrtavao kredom te prugaste ‘slike’ i izložio ne do kraja tako oslikane zidove sobe jer se, je li, radilo o trenutku iz rada na postavu izložbe. Nisam želio kopirati Burena nego proći, sada oko 45 godina kasnije, kroz iskustvo fizičkog rada na realizaciji te izložbe. Kako je izložba u MSU iz 1918. za koju sam realizirao tu instalaciju bila ona na kojoj je HT dodjeljivao tri otkupne nagrade, a ovaj moj rad je dobio drugu, samim time je postao dio muzejske kolekcije - ističe Martinis. U Muzeju je izlagao više puta, a otkrio je da trenutno radi na još jednom transtemporalnome medijskom radu koji se nadovezuje na njegov poznati performans “DM razgovara s DM”, koji je bio realiziran i emitiran na HRT-u 2010. godine, a u kojem Dalibor Martinis iz 1978. godine postavlja pitanja Daliboru Martinisu iz 2010. godine.
- Ovaj naizgled nemogući razgovor imao je formu TV talk showa. Ove će godine taj razgovor s DM iz 1978. biti nešto drukčiji jer ću sad ja, DM iz 2024., postavljati pitanja, a on će na njih, nadam se, odgovarati. U 2022. MSU je priredio izložbu posvećenu velikom korejsko-američkom videoumjetniku Nam June Paiku, na kojoj je nekoliko nas koji smo se još tamo početkom ‘70-ih godina našli snažno privučeni ovim medijem i Paikovim otkrivačkim pristupom, također izlagalo. Sad se, u suradnji s korejskim centrom koji čuva umjetnikove radove, priprema slična izložba u Seulu pa ćemo i tamo imati priliku izložiti i moju videoinstalaciju ‘Kameni vrt’ iz osamdesetih, inspiriranu Zen vrtom u Kyotu - govori Martinis.
Petra Cegur, koja je kustosica u Muzeju tri godine, kao prvu asocijaciju na Muzej veže Vrhovec 38, gdje se nalazi Zbirka Vjenceslava Richtera i Nade Kareš Richter, koju je posjetila u vrijeme studija.
- Mnogo je značajnih izložbi i umjetnika/ca obilježilo djelovanje muzeja, a kao jedan od najdražih programa izdvojila bih međunarodni izložbeni projekt ‘Bauhaus – umrežavanje ideja i prakse’. Izložba koja se u MSU održala 2015. obuhvaćala je opuse studenata podrijetlom iz naše regije, a koji su studirali na znamenitoj školi za arhitekturu, dizajn i primijenjenu umjetnosti Bauhaus:
Otti Berger, Gustav Bohutinsky i Ivana Tomljenović Melle (Hrvatska); August Černigoj (Slovenija), te arhitekt Selman Selmanagić (Bosna i Hercegovina). Osim radova navedenih umjetnika, kroz više od 300 djela iz hrvatskih i inozemnih muzejskih i privatnih zbirki, prezentirano je i djelovanje njihovih profesora - značajnih umjetnika koji su predavali na toj školi, pa je publika imala prilike vidjeti i opuse Marcela Breuera, Vasilija Kandinskog, Paula Kleea, Hannesa Meyera, Lászla Moholy-Nagya, Oskara Schlemmera i dr. Obimna izložba sadržavala je i predstavila koncepte i pedagoške metode rada škole te je kroz njezino trajanje organiziran velik broj edukativnih programa i radionica, predavanja, konferencije i ostalih popratnih programa. Također, izdvojila bih recentniji projekt ‘Vidljive’, i izložbu koja se u prostoru MSU održala prošle godine, a nastavila kroz istraživanje i izložbe u ostalim institucijama i gradovima Rijeci, Dubrovniku, Splitu i Osijeku - kaže Cegur.
Odluka o novoj zgradi Muzeja na križanju Avenije Većeslava Holjevca i Avenije Dubrovnik u Novom Zagrebu, po kojoj je danas prepoznatljiv, donesena je 1998., a Muzej svoje djelovanje tamo nastavlja od 2009.
- Galerija suvremene umjetnosti od samih je početaka funkcionirala prema suvremenim muzeološkim načelima stvarajući svoj fundus. No zbog nedostatnih prostornih uvjeta Galerija nikad nije imala stalni postav, ali je organizirala tematske, problemske i monografske izložbe domaćih i stranih autora te organizirala i poticala različite manifestacije, događanja, poput, primjerice, Novih tendencija. Galerija suvremene umjetnosti 1998. je prerasla u Muzej suvremene umjetnosti, koji je 2009. preseljen u novu zgradu, koju je projektirao Igor Franić. Ovo preseljenje ponekad dovodi do zabune kod mlađe publike, koja poistovjećuje novu zgradu s osnutkom muzeja - kaže nam Vesna Meštrić, ravnateljica Muzeja.
Muzej ima bogatu povijest, a Meštrić ističe kako njegova važnost ne leži samo u brojevima i kvantitativnim podacima već se ona treba promatrati kroz kvalitativne doprinose.
- Naše zbirke odraz su te povijesti i danas imamo preko 8000 umjetničkih djela nastalih uglavnom nakon 1950. godine. Generacije kustosa promišljeno su stvarale fundus koji odražava politiku otkupa i donacija, ali i dinamične izložbene djelatnosti pretežito usmjerene na aktualnu nacionalnu i međunarodnu umjetničku produkciju. Izložbeni projekti uvijek su stavljani u kontekst s europskom i svjetskom umjetnosti, a radovi koji se nalaze u zbirkama MSU često su obrađivani i reproducirani u stručnoj literaturi i povijesno-umjetničkim pregledima. Fundus je podijeljen pretežito prema medijskoj pripadnosti u devet zbirki. No k tome je potrebno pridodati šest gradskih zbirki kojima Muzej upravlja: Zbirka Benka Horvata, Zbirka Vjenceslava Richtera i Nade Kareš Richter, Arhiv Tošo Dabac, Atelje Kožarić, Donacija Silvane Seissel i Zbirka slika, crteža, stripova i plakata Andrije Maurovića, koje sadrže više od 130.000 radova - govori Meštrić.
Dodaje kako danas, kada se pogleda unazad, može se vidjeti da Muzej, kroz izložbe, rezidencijalne programe, predavanja, radionice i druge oblike interakcije, nije samo postao mjesto susreta umjetnika, kritičara, teoretičara umjetnosti i publike nego i prostor nastajanja novih umjetničkih strujanja.
- U tom smislu naš program ujedno doprinosi dinamici i raznolikosti lokalne i regionalne umjetničke zajednice. Kroz desetljeća, MSU je bio domaćin i inicijator brojnih izložbi, programa i događanja koja su doprinijela razvoju kako domaće tako i međunarodne umjetničke scene. Posebno značajan trenutak za MSU, ali i za Zagreb, bilo je otvaranje nove zgrade 2009. godine na lokaciji izvan centra grada, u Novom Zagrebu. Nova zgrada omogućila nam je da kroz stalni postav prezentiramo umjetničke radove, planiramo velike izložbene projekte i proširimo svoje aktivnosti. Arhitektura zgrade, koju je projektirao Igor Franić, integrirala se u urbani pejzaž Novog Zagreba. Ipak, još je prisutna percepcija da se muzej nalazi daleko, preko Save. Mislim da, unazad petnaest godina, otkad smo na novoj lokaciji, naši programi usmjereni na razvoj publike doprinose smanjenju te udaljenosti. Inicijative i događanja koja organiziramo pomažu u povezivanju Muzeja s publikom, čineći ga dostupnijim i bližim svim posjetiteljima - objašnjava Meštrić.
Smatra kako ključni trenuci u povijesti Muzeja neizostavno uključuju Nove tendencije iz šezdesetih godina prošlog stoljeća, koje predstavljaju značajan moment u kontekstu muzeja i šire umjetničke scene.
- Dugačak je popis umjetnika čija djela s ponosom izlažemo u našem postavu u trajanju nazvanom ‘Zbirka kao glagol’. Riječ je o novom pristupu u prezentaciji fundusa polazi od ključne premise da je zbirka muzeja stalno prisutna, ali se njene konstelacije i značenja neprestano mijenjaju. Ovaj dinamičan i inovativni pristup zapravo je inačica stalnog postava čija je etapna realizacija rekontekstualizirala postojeću zbirku, odgovorila na aktualna zbivanja, propitujući ulogu muzeja u suvremenom društvenom kontekstu te otvorila teme solidarnosti i suosjećanja, kao i uloge umjetnosti i muzeja u poboljšanju svijeta i vizije budućnosti - dodaje Meštrić. Na tom velikom popisu našla su se brojna svjetska imena, među kojima su Marina Abramović, Joseph Beuys, Carsten Hoeller, Šejla Kamerić, Nam June Paik, Karim Rashid, Sean Scully, Andres Serrano, Jesus Raphael Soto i Victor Vasarely. Od domaćih Vojin Bakić, Dimitrije Bašičević Mangelos, Boris Bućan, Sanja Iveković, Julije Knifer, Ivan Kožarić, Edo Murtić, Ivan Picelj, Mladen Stilinović, Josip Vaništa i mnogi drugi.
- Fundus Muzeja broji više od 8000 umjetničkih i odražava izložbenu djelatnost, ali i politiku otkupa i donacija unazad sedamdeset godina. Svake godine, ovisno o financijskim mogućnostima, otkupljujemo određen broj umjetničkih djela, dok nam umjetnici često doniraju svoja djela. Ipak, moramo priznati da postoji značajna razlika između naših želja i stvarnih financijskih mogućnosti kad je riječ o otkupu djela - otkriva Meštrić.
Slavljenički program otvoren je velikom izložbom Tomislava Gotovca u lipnju, a otvorit će i veliku izložbu Gorana Trbuljaka, dok će jesen obilježiti retrospektivna izložba Ivana Picelja, međunarodna izložba fotografije “Organ vida” te problemska izložba “Programirana šuma”, koja će biti realizirana u okviru međunarodnog projekta Museum of Commons.
- K tome bih dodala izložbe projekta ‘Vidljive’, posvećen pregledu recentnog stvaralaštva umjetnica koji se prema različitim kustoskim koncepcijama predstavlja u suradničkim institucijama: Muzej moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, Galeriji umjetnina u Splitu, Umjetničkoj galeriji u Dubrovniku i Muzeju likovnih umjetnosti u Osijeku - kaže Meštrić.
Ističe i da, osim velike obljetnice za Muzej, ove se godine obilježava stota godišnjica rođenja četiriju iznimnih umjetnika: Julija Knifera, Ivana Picelja, Aleksandra Srneca i Josipa Vanište.
- Tijekom cijele godine, kroz izložbe, konferencije, predavanja, promocije i druga raznovrsna događanja, slavit će se ove obljetnice. Počinjemo s izložbama ciklusa ‘70/100’, kojima ćemo se prisjetiti važnosti ‘velike četvorke’ umjetnika Julija Knifera, Ivana Picelja, Aleksandra Srneca i Josipa Vanište, koji su značajno obilježili rad Muzeja od njegovog osnutka 1954. godine. U zasebnim izložbama predstavit ćemo njihova ključna djela, koja se danas nalaze u zbirkama Muzeja. Rani radovi ovih umjetnika, uz radove nekolicine drugih, nešto starijih ili mlađih kolega, bili su smjernice za daljnje obogaćivanje zbirki. Muzej je organizirao sveobuhvatne retrospektive: ‘Prisutna odsutnost’ Aleksandra Srneca (2010.), ‘Ukidanje retrospektive’ Josipa Vanište (2013.) i ‘Bez kompromisa’ Julija Knifera (2014.), a u ovoj obljetničkoj godini, prvi put u MSU, u suradnji s Hrvatskim društvom likovnih umjetnika, bit će predstavljen i cjelokupni opus Ivana Picelja - govori Meštrić.
I dok rade punom parom na programima, otkrila nam je kako ih još čeka dovršetak sanacije zgrade.
- Štete uzrokovane ljetnom olujom koja je pogodila Zagreb su sanirane do kraja 2023. godine. Popravljena je fasada, postavljene su nove polikarbonatne i alu-bond ploče i zgrada je krajem godine u potpunosti stavljena u funkciju. U tome veliku podršku imali smo od osnivača, Grada Zagreba, odnosno Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo. Međutim, zgrada Muzeja već neko vrijeme suočena je s nizom problema koje ne krijemo i ne zanemarujemo. Na vrhu liste prioriteta je sanacija i popravak krova, koji propušta vodu. Također, planiramo rekonstruirati i unaprijediti sustave klimatizacije i rasvjete, koji gube na funkcionalnosti. Osim toga, jedan od naših ciljeva za ovu godinu je izraditi projektnu dokumentaciju za zamjenu medijske fasade na zapadnoj strani zgrade s novom, opremljenom LED tehnologijom. Sve su to velike i financijski zahtjevne investicije, i kada je riječ o medijskoj fasadi, nadam se da ćemo uspjeti pronaći sredstva za njenu rekonstrukciju budući da je to bio ne samo izložbeni prostor već i značajna točka komunikacije s prolaznicima, našom potencijalnom publikom - objašnjava Meštrić.
Dodaje i kako je jedan od glavnih ciljeva u mandatu poboljšanje infrastrukture i transformacija zgrade, uzimajući u obzir sve njene prednosti i nedostatke, u energetski učinkovito i održivo okruženje koje će slijediti najviše standarde u zaštiti okoliša.
- Ono što bih željela poboljšati u svom mandatu, kako sam i istaknula u programu, je jačanje institucije kao središnjeg mjesta za proučavanje suvremene umjetnosti, ne samo na lokalnoj već i na široj regionalnoj i međunarodnoj razini. Posjedujemo izvrsnu zbirku umjetničkih radova, a moj program se oslanja na ključne aktivnosti poput sakupljanja, čuvanja, interpretacije zbirki i promoviranja suvremene umjetnosti kroz raznolike programe i aktivnosti. Izložbeni program, kao jedan od najreprezentativnijih segmenata našeg rada, ključan je za komunikaciju s publikom - zaključuje Meštrić.
Potražite novi broj magazina Express na svim kioscima
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
