Postoje neke uobičajene faze koje prolazimo u svim stadijima tugovanja, a tako je i sa strahovima i tugama povezanim s pandemijom korona virusa. Naučite ih razumjeti da biste ih lakše prebrodili
ŠTO NAM NOSI COVID-19?
Muči vas bijes, ili ste već očajni zbog korone? Sve je normalno
Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: Čišće ruke i plavije nebo: Što je dobroga donio korona virus
U vrijeme pandemije korona virusa, svi se pomalo suočavamo s tugom koja je povezana sa strahom za roditelje, djedove i bake, te djecu, kao i sa strahom od gubitka posla, neizvjesne budućnosti, a pomalo i sa strahom od bolesti i smrti, koji se zavukao ispod svega toga. Svatko od nas kroz taj proces prolazi različito, no postoje neki univerzalni elementi procesa tuge koji su zajednički i mogu nam pomoći da se lakše nosimo s tim osjećajem, kaže psiholog dr. Robert Weiss na portalu Psychology Today.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:05
Ističe kako je dr. Elisabeth Kübler-Ross u svojoj knjizi o procesima tugovanja dala klinički uvid u pomalo univerzalan proces ljudskog tugovanja, popisavši pet faza tuge. To su poricanje, bijes, pogađanje, očaj i prihvaćanje. Te faze nisu strogo odijeljene, niti dolaze redoslijedom kojim su opisane. Kod nekih se ljudi može dogoditi da kroz neke faze prođu i više puta, na različiti način, dok će neke možda i preskočiti. No, to su neka opća 'mjesta' svakog procesa tugovanja.
Poricanje
Poricanje je intelektualno i emocionalno odbacivanje nečega što je jasno i očito. Zanimljivo je da je poricanje zapravo prijeko potreban mehanizam preživljavanja, odnosno evolucijski imperativ koji se razvijao tisućljećima. Naši preci, na primjer, ne bi mogli preživjeti, niti se boriti, ili pobjeći da zatraže pomoć, ako bi pri susretu s tigrom već kod prvog napada osjetili pravu razinu boli. Srećom, razvili smo privremeno poricanje fizičke boli, pa time dobivamo mogućnost borbe za preživljavanje. Isti mehanizam javlja se i kod emocionalne boli.
Poricanje u kontekstu pandemije korona virusa zvučalo bi kao: 'Cijela ta stvar je zapravo mutna, to je medijski cirkus'. Ili: 'Nisam star, kronični bolesnik, ili plućni bolesnik, znači - bit ću dobro'.
Bijes
Osjećaj bijesa je osnažujući. Okrećemo se bijesu u pokušaju da preuzmemo kontrolu nad svojim strahovima. Umjesto da prihvaćamo i rješavamo problem, mi se okrivljujemo, optužujemo druge, sudjelujemo u borbama za vlast, ponekad i odbijajući poštivanje pravila.
Danas bijes zvuči kao 'Za sve je to kriva Kina, da su oni ranije uspostavili karantene, ne bismo imali ovaj problem'. Ili: 'Zaboravi što oni kažu, dosadno mi je, moram vidjeti prijatelje'.
Pogađanje (pregovaranje)
Pregovaranje se događa kad počinjemo priznavati stvarnost, ali nismo spremni odustati od iluzije da još uvijek imamo kontrolu. U osnovi, pokušavamo napraviti kompromis kako bismo pronašli lakši, manje bolan izlaz.
U kontekstu pandemije s kojom smo suočeni, to bi zvučalo ovako: 'Ok, ovo će trajati do Uskrsa, onda će se stvari vratiti u normalu'. Ili: 'Možemo provoditi vrijeme s drugim ljudima, ako oni prije toga operu ruke, ili kišu u maramicu'.
Očaj (i depresija)
Očaj i depresija nastaju kad se stvarnost potpuno uspostavi, kad više nema mjesta za poricanje. Osjećaj beznađa, osjećaj da smo potpuno bespomoćni i da je sve izgubljeno. Bavimo se samosažaljenjem. Smatramo da sada ništa ne može pomoći, unatoč dokazima koji govore suprotno. Krivimo činjenicu da naši pokušaji pregovaranja nisu uspjeli.
'Ne mogu raditi, ne mogu zaraditi novac i uskoro ću se naći na cesti' - rečenica je koja govori o očaju. ili: Ova pandemija je sve uništila, mogu se pozdraviti s poslom i sa planovima'.
Prihvaćanje
Prihvaćanje se događa kad konačno priznamo i prepustimo se činjenicama, ma kakve bile. Kad dođemo do ove faze, možemo prestati negirati i boriti se protiv stvarnosti i možemo se početi jednako učinkovito baviti onim što se dogodilo i što će se događati.
U kontekstu pandemije s kojom smo suočeni, tu fazu opisuje rečenica: 'Ne mogu kontrolirati pandemiju, ali mogu dati doprinos tako da ostanem kod kuće, perem ruke što češće i ostanem pozitivan'.
Nije vam dovoljno?
Postoji još jedan koncept tugovanja koji se temelji na gubitku uloga. To je stanje kad izgubimo nekoga ili nešto značajno, pa se i naša uloga mijenja. Na primjer, gubitak kućnog ljubimca, voljenog psa, nije samo to, nego i gubitak uloge koju ste imali: uloge vlasnika koji se brine o njemu. Nedostaje nam to što više nismo ono što smo bili, jer gubitak prati i gubitak onog 'ja' koji sam bio kao vlasnik psa, ili bilo što drugo.
- Trenutno dolazi do velikog gubitka uloga. I imajući to na umu, tuga postaje puno ozbiljnija. Žalimo što nismo korisni na poslu, ne možemo plaćati najam, proslaviti rođendan uz kolače kojima se članovi obitelji raduju. Tugujemo zbog naših rutina, putovanja i ponajviše redovitog kontakta s onima koji putuju s nama. Sve je teško. Sve je to tuga. Ne preostaje nam drugo nego da se tome prilagođavamo - zaključuje Weiss.
POGLEDAJTE VIDEO (Boris Banović) #ZAJEDNO24SATA:
Pokretanje videa...
00:24
Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: Natječaj: Za istraživanje virusa korone daju 14 milijuna kuna
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
