Motorom se vratili iz Kanade, a sad u Zabrđu uzgajaju lješnjake

Dok je većini radno sposobnih Hrvata ciljna ravnina negdje izvan naših granica, mladi bračni par Domjanić odbio je priliku za životom u Kanadi i vratio se u svoje Zabrđe, malo selo pokraj Vrbovca. I to kako bi uzgajali lješnjake. 

I ne samo da su se Ana (34) i Luka (38) vratili iz Kanade nego su to učinili na motociklu. Od Calgaryja do Zabrđa prešli su 36.000 km kroz 29 zemalja, a put je trajao 109 dana. 

- Upoznali smo se 2007. godine, kad sam i kupio motocikl. Ideja je bila zarađivati kako bismo putovali i odlično nam je išlo. U deset godina prošli smo 59 zemalja i zapravo se ne sjećam kad smo zadnji put otišli na more ležati i sunčati se. Prvi put smo u Kanadu otišli 2013. da zaradimo 100.000 kuna, koliko nam je trebalo za put motociklom do Australije. U 13 mjeseci zaradili smo i dvostruko više, no tad mi je umro otac i vratili smo se - priča Luka, inženjer informatike, a u Kanadi je radio aluminijske ograde na građevini. 

Nije mu bilo teško raditi na -38 kako bi ostvarili svoj cilj. Ana, diplomirana učiteljica, radila je u veleprodaji knjiga i, kad pomisle na ta vremena, kažu da im je žao što nisu ostali. No u devet mjeseci, između dva odlaska u Kanadu, zasadili su na polovici od 10 hektara zemlje sadnice lješnjaka, a preko oceana su otišli ponovno samo kako bi opet zaradili dovoljno da ulože u svoj agrobiznis. 

- Učili smo putem i mislili smo da će lješnjaci rasti sami i dok nas nema. No oko njih ima puno posla: rezanje, košenje, prihrana, okapanje... A tek nakon sedam godina daju puni urod. Dok nas nije bilo, obitelj je pomagala, a mi smo se željeli vratiti i nastaviti posao iako smo mogli dobiti trajno boravište u Kanadi - kaže Ana. 

U svoje Zabrđe vratili su se konačno prije dvije godine te na preostalih pet hektara zasadili suncokret, buču i industrijsku konoplju. Kupili su malu prešu za ulje i tako su krenuli u ozbiljan posao. Danas proizvode ulja, namaze, brašno, čajeve, proteine...

- Za litru ulja najčešće je potrebno oko tri kilograma jezgre lješnjaka. Izuzetno je zdravo, no i prilično je skupo, pa nam puno bolje ide suncokretovo ulje. Iako je ljude ponekad teško uvjeriti da postoji razlog zbog kojeg je i ono skuplje od ulja na policama trgovina, kad ga probaju, obavezno se vraćaju po još - pojašnjava Luka.

 
Cijena litre lješnjakova ulja kreće se od 400 čak i do 700 kuna, no vrijednost je neprocjenjiva. Bogato je vitaminima, proteinima i nezasićenim masnim kiselinama.

Osim navedenih kultura poduzetni bračni par uskoro planira posijati i crni kim, a nadaju se i izvozu kad otvore obrt. 

- Ne planiramo više tražiti poslove u struci. Oko zemlje ima dovoljno posla i to je ono što nas raduje i u čemu vidimo svoju budućnost. Ionako ne bi bilo moguće raditi od 8 do 16 i onda se posvetiti proizvodnji kod kuće - kaže Ana. 

Lukina obitelj uzgajala je krizanteme punih 25 godina no sad su se potpuno posvetili proizvodnji hladno prešanih ulja - lješnjakovo, suncokretovo, bučino i konopljino. Osim ulja proizvode brašno te namaz od lješnjaka, kao i čaj, brašno i protein konoplje.

S konopljom su, kažu, imali najviše problema. Nitko im nije htio pokupiti usjeve jer se može zapetljati i potrgati kombajn, pa su problem riješili tako da su kupili vlastiti. Mali obiteljski pogon sad sve radi sam. Sirovine proizvodi, prerađuje, pakira, oglašava i prodaje samostalno.  
A njihova druga strast, motocikli, također je donekle povezana s ovom lijepom pričom. Naime, supružnici su prošle godine motociklom obišli nasade lješnjaka u Iranu, Turskoj i Gruziji. 

- Prošli smo svijet, vidjeli kako drugi to rade, jednostavno radimo što volimo, putujemo i uživamo u životu - slažu se oboje. 

A sve je počelo kad je Luka otišao na službeni put u Kinu i planirao motociklom natrag jer ne voli letjeti. Iako to tad nije ostvario, zaživjela je želja za obilaskom svijeta na motociklu. 

- Od Kanade smo tri puta morali mijenjati gume, imali smo i nekih sitnih kvarova, ali nasreću, nikad nekih većih problema. Možda je najopasnije kad Ana zaspi na motoru pa je moram trknuti kacigom - smije se Luka. 

Cilj je bio spustiti se do Buenos Airesa, a do tamo im je trebalo 89 dana. Odande su letjeli za Madrid pa opet dalje motociklom prema Zabrđu. Iako štede na putu spavajući u kampovima i jeftinijim hotelima, potrebno je puno novca da bi se prešao ovakav put. Primjerice, samo da stavite Yamahu na avion treba oko 11.000 kuna. 

- Uvijek proučimo mjesta kroz koja se krećemo da vidimo gdje jesti, spavati, što pogledati. Ali zauvijek ćemo pamtiti Honduras. S obzirom na to da je to zemlja s 14 ubojstava na dan, htjeli smo doslovno proletjeti kroz nju, ali naravno da nam se baš tamo pokvario motocikl. Spavali smo u mjestu San Pedro Sula, o kojem nismo baš ništa znali. Prošetali smo, večerali, bilo je baš lijepo. A onda smo kasnije shvatili da je to najopasniji grad na svijetu - prisjeća se Luka avanture koja je, nasreću, dobro završila. 

Ana dodaje i kako u planu imaju jednom složiti i objaviti putopise, naravno - kad pronađu vremena između uzgoja i prodaje, okapanja zemlje, pakiranja, oglašavanja, širenja biznisa...

TUŽNA SUDBINA: Ovaj horoskopski znak ne može naći sreću u ljubavi