'Moja vagina ima tjeskobu - a lijek su redovite vježbe širenja'
Na teži sam način saznala da napetost nije samo nešto što se reflektira u bolnim leđima i vratu, a sada želim osvijestiti taj problem i olakšati ženama u istoj situaciji, priča Tara MacInnis
Dok odlazim iz liječničke ordinacije, pošaljem SMS dečku na nešto za što se nadam da nitko od njegovih kolega ne vidi: Moja vagina ima tjeskobu. Odgovara sa smijehom, što je potpuno opravdan odgovor na nešto što, doduše, zvuči smiješno. Ali istina je. Godinama sam pod stresom, premorena sam i patim od anksioznosti, a sva ta napetost očitovala se na neočekivanom mjestu - mojoj vagini.
POGLEDAJTE VIDEO: Seks igračke
Pokretanje videa...
01:15
'Zove se dispareunija', rekla mi je liječnica, dajući znanstveno preciznije (i teže izgovorljivo) ime. Dr. Campbell je fizioterapeutica, a njezin je ured bio treća i zadnja stanica na mom putu da shvatim zašto mi seks stvara toliko boli, piše Tara MacInnis za Today's Parent.
Problem je započeo otprilike prije dvije godine, a samo to mi je neugodno priznati. Ja sam tip osobe koja odbacuje bol, a pripisala sam ju posljedicom godina natjecateljskog plesa. Ali, za razliku od plesnih ozljeda, ova bol, koja se dogodila kad god bi mi bilo što ušlo u vaginu, nije samo utjecala na mene. To je također utjecalo na moju vezu.
Teško je razgovarati o nečemu što ne možete objasniti
Kad sam prije osam godina počela izlaziti s Joshom, pocrvenila bih kad bi me prijatelji pitali bilo što o našem seksualnom životu, a rijetko sam sudjelovala u uobičajenim seksualnim zafrkancijama u društvu. Seks nije bilo nešto što se spominjalo u mojoj obitelji, i premda me nikad nisu držali u mraku o stvarima poput puberteta ili poštedjeli neugodnog razgovora o kontracepciji, seks je bio tabu tema.
Josh i ja razgovarali smo o seksu, jer smo ga prakticirali, ali kad je postalo bolno, ti su razgovori od super zabavnih postali super stresni.
Bolovi su u početku bili povremeni, što nas je navelo na vjerovanje da je to samo situacijski problem - nisam bila u dobrom raspoloženju, nismo imali dovoljno vremena za predigru, lubrikant koji smo koristili imao je nešto na što sam bila alergična itd.
Zaustavili bismo se i pokušali ponovo sljedeće noći i stvari bi se vratile u normalu. Ali napredovalo je i došli smo do točke kad me je bilo kakva penetracija, bez obzira na okolnosti, vraški boljela. Teško je opisati tu 'povredu'. Peckanje je bila riječ kojom sam se služila, a zadržavalo se i nakon što ništa nije bilo u meni. Došli smo do točke u kojoj bi se seks svodio na to da me Josh promatrao, lice bi mi se naježilo, on bi se povukao i odmah bih zaplakala od kombinacije boli i frustracije.
Kao što sam sigurna da možete zamisliti, to nije recept za zdrav seksualni život ili zdrav odnos. Čak mi je i samo spominjanje seksa zadavalo tjeskobu, a mi smo to pokušavali jednom mjesečno, ako i toliko. Srećom, Josh je super strpljiv i on me također poticao da shvatim što se događa, umjesto da mi dopusti da se držim svog glupog plana čekanja da vidim hoće li nestati - jer nije nestalo.
Dijagnosticiranje dispareunije nije bilo tako jednostavno. Prva stanica bila mi je liječnica opće prakse. Uputila me je jedinom ginekologu u Torontu koji se specijalizirao za zdravlje vulve, a njezin me ured izvijestio da sam naručena za ožujak sljedeće godine. Bila je veljača i nisam mogla živjeti onako kako sam živjela još 13 mjeseci, pa me liječnik opće prakse uputio na redovnog ginekologa.
Ginekolog mi je postavio hrpu pitanja o mojoj spolnoj povijesti, mom trenutnom spolnom životu i kakva je bila moja bol. Pregledala me i propisala mi antigljivičnu kremu koju sam svakodnevno trebala umasirati u usne i vaginu kako bih liječila ono što je utvrdila da je infekcija. Radila sam to dva tjedna i ništa se nije promijenilo. Nakon nekoliko pregleda kod nje, napokon sam upućena doktorici Campbell.
Nisam imala pojma što je fizioterapija zdjelice. Zvučalo mi je nekako hipijevski, nešto što je bilo za ljude koji su išli na reiki tretmane i vjeruju u ljekovitu moć kristala. Ali postajala sam prilično očajna, pa sam pokušavala biti otvorenog uma. Doktorica Campbell pobrinula se da se odmah osjećam ugodno, objašnjavajući mi da nisam sama i da ćemo uspjeti riješiti moj problem.
Nakon što me pregledala (ubacivši mi dva prsta u vaginu i pritiskajući na raznim mjestima), utvrdila je da su mišići tamo preuski. Objasnila je da mišići dna zdjelice mogu biti slabi, zbog čega ćete se malo pomokriti kad se smijete ili kašljete, ili uski, što može uzrokovati pečenje i bolove.
- Zamislite stegnuti mišić na vratu ili ramenima. Upravo se to događa u vašim mišićima dna zdjelice - rekla je.
Tada me pitala imam li stresan život ili sam sklona tjeskobi.
Briga o sigurnosti posla u ulozi urednice mode i ljepote, svakodnevno suočavanje sa sumnjama u sebe i opće katastrofiranje zdravlja moje obitelji za mene su bile uobičajene stvari. Dodajte to situaciji u vezi kao što je nemogućnost spolnog odnosa, rezultat su tone stresa i tjeskobe.
- Anksioznost nekih ljudi očituje se kao glavobolja ili bol u leđima. No, kod drugih se može javiti i bol tijekom seksa - objasnila je dr. Campbell.
Zatim je točno opisala što se događalo u mojoj vagini. Kad se mišići i meka tkiva ne opuštaju pravilno zbog napetosti, ishod može biti bol. To je zato što je sloj vezivnog tkiva koji površinski leži na mišiću tijesan. Da bi se mišići opustili, tkiva koja ih podupiru trebaju se istegnuti. Kad ne mogu, dobijete to peckanje. To postaje začarani krug, jer počinjete predviđati bol i sve se više stežete u tom očekivanju.
- To sam točno ja - rekla sam joj.
U prošlosti sam imala bolove u mišićima, a moje rješenje je uvijek bilo nanijeti sredstvo protiv bolova, poput Ibuprofena, kako bih se nosila s tim. Bih li mogla učiniti isto za ovo, pitala sam je.
- Bol je rezultat mozga u 100 posto slučajeva, pa ako pogledamo što pokreće iskustvo boli kod osobe, može postojati komponenta tkiva koja može tome pridonijeti - objasnila je dr. Campbell. To znači da protuupalni lijekovi mogu djelovati i izazvati trenutnu promjenu simptoma ako postoji velika upala. Ali, što se tiče bolova kod seksa, događa se puno više.
Čak i samo razmišljajući o tome i dok vas ništa ne dodiruje, već iskusite tu bol, jer imate tu reprizu onoga što će se dogoditi. Da bih zapravo ovo liječila, trebalo je prilagoditi moje cjelokupno gledište, uključujući prevladavanje straha i iščekivanje boli.
Dakle, ne, nisam se mogla okrenuti lijekovima za liječenje moje dispareunije. Umjesto toga, moj se kalendar ispunio tjednim posjetima uredu dr. Campbell, gdje bi mi masirala vaginalne mišiće, pritiskujući određena područja u meni da vidi što me boli, i pitala me pomaže li moja domaća zadaća.
Domaća zadaća bila je vježba pomoću dilatatora - glavni dio ima opseg oko dva centimetra, a na njega možete naslagati sve veće dijelove dok ne dosegne opseg od oko pet centimetara. Moj noćni zadatak bio je umetnuti dilatator u moju vaginu, pomičući ga s jedne na drugu stranu, unutra i izvana, a kad bih došla do toga da ne boli, mogla bih prijeći na širi opseg.
Dr. Campbell ovo je nazvala 'vježbanjem tehnika smještaja' i, kao i sve domaće zadaće, nije bilo zabavno ili seksi. Bilo je stresno, dosadno i ponekad bolno, a dok sam to radila zaključala sam se sama u spavaću sobu s Netflixom. Također nam je bio zabranjen i seks mjesec dana, ili dok nisam mogao proći barem dvije nadogradnje dilatatora bez bolova.
Doktorica mi je dala i da radim vježbe joge, što je pomoglo produžiti mišiće i meka tkiva u dnu zdjelice. Željela je da se usredotočim na raspoloženje i restorativne dijelove joge koji bi mi mogli pomoći i da se opustim.
- Duboko disanje i dalje je među glavnim aktivnostima koje netko može učiniti za smanjenje stresa i tjeskobe - rekla je.
Osim joge, bilo mi je zabranjeno raditi bilo kakve vježbe za truh. Primjerice, Kegelove vježbe nisu tako dobre za ionako usko dno zdjelice. Osim toga, dr. Campbell me šokirala kad je otkrila da većini ljudi zapravo ne trebaju Kegelove vježbe, koje su danas stvar trenda. Naime, ona u svom uredu znatno češće vidi žene s presnažnim zdjeličnim mišićima, nego sa slabim. Stoga, prije nego se bacite na njih ili kupite one smiješne kuglice za jačanje vagine, radije prvo napravite pregled, jer biste u suprotnom slučaju mogli iskusiti nešto kao ja.
Nema dovoljno otvorenog razgovora
Uz nevjerojatne informacije o Kegelsu, vraški sam puno naučila iz svojih posjeta dr. Campbell: naučila sam o vlastitoj vagini, naučila sam o boli, naučila sam da definitivno nisam sama - svaki četvrta žene to doživljava, kaže dr. Campbell - i saznala sam da prilično često pogrešno pretpostavljaju da će 'nestati samo od sebe'.
- Mnogim ženama se govori 's tobom je sve u redu' ili 'umislila si bol', 'samo se opusti'. One tada počinju misliti da doista umišljaju bol - istaknula je dr. Campbell.
Dr. Campbell vjeruje da je dio problema u tome što još uvijek postoji jaz u znanju o fiziologiji zdjelica i njenim problemima. Ja sam u svakom slučaju zahvalna što sam pronašla fizioterapiju zdjelice. Bez toga bih provela godine trpeći bol ili živeći bez seksa.
Nakon nekoliko mjeseci redovitog vježbanja i redovitog viđanja s dr. Campbell, seks se postupno vratio u nešto čemu bih se mogao radovati, a ne bojati se. Sad kad je prošlo nešto više od godinu dana, vremena u kojima mogu voditi ljubav bez bolova, znam da je to nešto što proizlazi iz kombinacije redovitog obavljanja moje 'domaće zadaće' i nastavka boljeg razumijevanja izvora mojih stres i samim tim moja bol.
Kao i svaki mentalni wellness, i ovdje ću uvijek morati raditi. Moje pomagač će i dalje živjeti u mom noćnom ormariću u godinama koje slijede, a ako ne budem iznad tjeskobe, bit će trenutaka kad neću moći imati spolne odnose. Ali lakne mi što imam alate - i doslovno i figurativno - kako bih se nosila s tim.
Nakon što sam u početku svoju dispareuniju zadržala za sebe, učim kako razgovarati s drugim ženama u svom životu o tome, a kad to učinim, iznenadim se koliko je njih doživjelo nešto slično. Nadam se da će i drugi ljudi koji imaju posla s ovom ili bilo kojom vrstom vaginizma naći sličnu utjehu znajući da nisu sami, jer ja jesam.
