Branimir Makanec (88) izradio je robota kojeg su 1968. vodili po Trgu bana Jelačića i koji je tada pričao sa Zagrepčanima koji su ga u čudu gledali. Desetljećima nije znao gdje je
ROBI SPAŠEN S OTPADA
Prvi hrvatski robot sreo 'tatu' nakon 60 godina: 'Kakav dar!'
Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: 'Radimo prave turske baklave, a u ponudi imamo 30 vrsta'
Joj, gle ga, uskliknuo je oduševljeno Branimir Makanec (88), koji je nakon više od 60 godina otkad ga je napravio, ponovno ugledao svoje remek-djelo - robota kojeg je izradio još u studentskim danima.
POGLEDAJTE VIDEO: Branimir Makanec i njegov robot ujedinjeni
Pokretanje videa...
02:53
U tadašnjoj je Jugoslaviji robot kojemu su tepali Robi bio pravi hit. Naime, ing. Makanec ga je izradio još 1958. godine kao student prve godine. On je u nedjelju proslavio 88. rođendan, a u ponedjeljak se ponovno susreo s Robijem i rekao kako mu je to jedan od najljepših rođendanskih darova.
Robija je sačuvao Mario Stipandić (54) iz Zagreba.
- Dovezli su mi ga prije više od 20 godina kao staro željezo, no ja sam odmah znao o čemu je riječ i nisam dao da ga se baci. Godinama smo ga pokušali rekonstruirati u Klubu mladih tehničara Dubrave. No kako su iz robota nestale važne sastavnice i motori, nismo uspjeli - priča Stipandić, vlasnik tiskarskog obrta i zaljubljenik u elektrotehniku.
POGLEDAJTE SUSRET S ROBOTOM:
Pokretanje videa...
03:25
- Moj san je bio stvoriti autonomnog robota koji posve samostalno misli i funkcionira, bez daljinskog upravljanja. Do danas to nitko nije ostvario, a ja sam uspio samo djelomično - nastavlja Makanec, legendarni pionir računarstva, čovjek koji je stvorio prvu računalnu učionicu u bivšoj državi još 1964. ali i projektirao prvo osobno računalo.
Prisjeća se kako je na prvoj godini studija elektrotehnike osnovao grupu mladih kibernetičara u vrijeme kad su prva računala bila veličine zgrada, a u tadašnjoj Jugoslaviji jedino računalo je imao Zavod za statistiku u Beogradu. Bila je 1956. godina.
– Pripremali smo se za nekakvu proslavu koja je trebala biti za mjesec i pol pa smo mislili kako bismo mi kao studenti elektrotehnike mogli izraditi robota. Ja sam tad iz hobija proučavao neurofiziologiju i zamislio sam da izradimo pravog robota. Nazvao sam ga TIOSS, što je kratica za ‘teledirigirani izvršni organ samoupravljačkog sustava’ - kazuje Makanec, dodajući kako mu nije bilo teško raditi bez uzora i predložaka jer u svijetu još nije bilo robota, a on je dobro poznavao neurofiziologiju te je pokušao načiniti uređaj koji bi imitirao procese kakvi se zbivaju u stvarnom organizmu.
Dijelove je prikupljao sa smetlišta i objedinio ih u metalnom kućištu oblikovanom da bude što sličnije čovjeku.
– Tad je na otpadu bilo puno američkih aviona iz Drugog svjetskog rata pa smo bez problema pronalazili razne dijelove. Budući da nismo imali na raspolaganju sve ono što danas čini računalo, odlučio sam od telefonskih releja napraviti računalo koje je upravljalo funkcijama robota, a akumulatori su ga pokretali - nastavlja Makanec.
Robot je mogao hodati jer su mu u noge postavili dva jaka motora koji su naizmjenično pomicali jednu po jednu nogu simulirajući hod.
– Mogao je postići brzinu od 30 kilometara na sat. U lijevoj nozi je bio punjač akumulatora koji smo punili na struju, a u desnu smo dodali releje koji su upravljali logičkim funkcijama, odnosno izvršavali naredbe programa koje je slao kompjutor. Mnogo kasnije mogli smo njime upravljati s bilo koje udaljenosti jer smo naredbe mogli slati i preko radija pa je jedino ograničenje bila snaga odašiljača - kaže Makanec.
Robot je bio težak oko 150 kilograma, a visok oko 220 centimetara. Na prsa su mu smjestili mikrofon, a u glavi je imao zvučnik i dva optička senzora koji su reagirali na promjene svjetline. Napravili su mu i metalne kapke pa se kod jake svjetlosti činilo da robot trepće. Glava se mogla okretati lijevo i desno, a zbog senzora se uvijek okretala prema najjačem svjetlu.
– Htjeli smo napraviti i elektronički mozak da se ponaša poput čovjeka, ali to je ipak bilo prenapredno za ono doba. Mikrofon i zvučnici su mu trebali zato da ostvarimo komunikaciju s računalom, a kasnije s kolegom koji je upravljao robotom. Naime, s robotom se moga simulirati razgovor, i to tako što bi kolega slušao pitanje pomoću mikrofona pa odgovarao. Odgovor se čuo na zvučniku na robotu - nastavlja on.
Osim autonomnih očiju koje su reagirale na svjetlo, imao je i autonomnu desnu ruku da može dijeliti reklamne letke, pa je ing. Makanec osmislio program koji je upravljao robotskom rukom tako da je imao hvat i mogao držati papir. Kad bi netko uzeo papir, ruka se automatski vraćala po novi letak i podizala ga do prsa.
– Trebalo nam je oko godinu i pol do dvije da ga dovršimo, no kad smo ga završili, bio je stvarno velika senzacija. Ljudi su dolazili gledati ga i slikati se s njim, a po Velesajmu je znao dijeliti letke za poduzeća koja su platila najam. Čak smo ga 1968. godine izveli i u šetnju na Jelačić plac. Ljudi su ga okružili, blijedo gledali. Čak je i razgovarao s ljudima. Zapravo, više je on govorio, a oni su zijevali u čudu - smije se Makanec.
Služio je i u obrazovne svrhe za fakultet, no zbog veličine bilo ga je teško negdje skladištiti.
- Puno se selio po raznim ustanovama, koje su ga obično izlagale u predvorju. No s vremenom su iz njega pokrali dijelove pa su tako nestali akumulatori, relejski sklopovi i motori. Na kraju sam ga dao kolegi nastavniku u jednoj osnovnoj školi. Nisam mislio da ću ga ikad više vidjeti - objasnio je Makanec, koji kaže da je iz današnje perspektive njegov rad bio vrlo hrabar jer je radio nešto što je bilo potpuno nezamislivo u ono vrijeme. Nakon godinu i pol sastavljanja robot zapravo nije bio završen jer su ga poboljšavali i nadograđivali još godinama nakon toga.
– Tehnika je do danas napredovala, ali poimanje robota ne. Mislim da će se tek za 20 godina realizirati prava umjetna inteligencija koja će biti autonomna i ponašati se kao čovjek te moći samostalno razmišljati. U dogovoru sa Stipandićem, robota će darovati Školskome muzeju, gdje su i svi njegovi prototipovi - kaže Makanec.
Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: Ljudi u karanteni više kuhaju, a puno manje jedu kupovna jela
POGLEDAJTE VIDEO Robert Knjaz: #ZAJEDNO24SATA:
Pokretanje videa...
00:25
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
