Moguće je ostati prijatelj nakon razvoda, otkrivaju slavne žene

U srca mnogih gledatelja ušla je ulogom u seriji “Smogovci” i zauvijek ostala simbolom odrastanja onima koji su uživali u dogodovštinama Vragecovih; nešto mlađima još odjekuje u sjećanju Slovojedov glas koji mu je ona podarila, a još mlađi je znaju kao Đurđu u “Bibinu svijetu”. Sve su to lica samo jedne žene i glumice Slavice Knežević. No to su njezina glumačka lica koja najčešće pamtimo po širokom osmijehu, a ono privatno će, povrh osmijeha, otkriti i tračak sjete. 

I ona se ne odriče nijednog svojeg lica niti glumom prikriva stvarnost. A stvarnost jest da upravo marljivo radi kao glumica i redateljica na novoj predstavi “Plemena” Nine Raine, koprodukciji Planet Arta i Exita. Ne bi to bio neki poseban podatak u životu jedne glumice da nije riječ o kazališnom projektu njezina bivšeg supruga Marka Torjanca. I nije im to prvi projekt nego jedan u nizu zajedničkih uspješnih:  “Velika zvjerka”, “Zečja rupa” i “Sumnja” su neke od njih. Kad su prije nekoliko godina radili “Sumnju”, Slavica je izjavila da je ona Marku kao Meryl Streep, a on njoj Kevin Spacey, aludirajući na njezinu ulogu u “Sumnji” koju je na filmu utjelovila slavna Streep, te na Markovu ulogu u “Velikoj zvjerci” koju je u filmskoj verziji iznio Spacey.   

- Ako si zbog nečeg cijenio osobu s kojom se vjenčaš, ne mora značiti da je ona to isto razvodom izgubila. Moj bivši suprug i ja smo uvijek cijenili jedno drugo kao umjetnike i naše su se estetike i etike podudarale što je takva rijetkost da to nastaviš njegovati i dalje i vjerovati u to, iako mi se nekad čini da je to naivno i da opet stvaram svoju projekciju i da se počnem bojati da se ljudi mijenjaju i nagore. Ali dok ima i trunka vjere u nečije vrijednosti, ne treba odustajati od iskrenosti i podrške - govori Slavica.

Poseban je izazov i činjenica da njihova predstava, u kojoj glume i Jasna Palić, Slaven Španović, Petra Kurtela, Matija Kaćan/ Janko Popović Volarić i Vanda Winter/Lana Gojak, govori, kaže Slavica, o obitelji s ograničenjima komunikacije, koja funkcionira kao pleme sa svojim vlastitim jezikom, šalama i pravilima gdje možemo biti grubi koliko hoćemo, posesivni, kritični, svađati se i voljeti najviše na svijetu. 

A kako je život satkan od često suprotstavljenih osjećaja kojima katkad teško upravljamo, situacije poput razvoda mogu staviti na kušnju naša uvjerenja.  

- Civilizirano se rastati znači prije svega da su prioriteti, želje i potrebe partnera bili vrlo jasni i definirani već u samom braku. Ako osobe imaju razvijene vlastite kriterije, ako su odgovorne i savjesne, ne mogu si dopustiti divlje, sebično i kukavičko ponašanje s međusobnim optuživanjima, koliko god bilo bolno i stresno (razvod zauzima visoko mjesto na ljestvici stresnih situacija), prije svega zbog djece. Razvod ionako nanosi štetu, ne treba još biti toliko bezobziran pa tu štetu učiniti nepopravljivom.

Iako sve zvuči jako trezveno i razumno, Slavica ne niječe da je riječ o teškom iskustvu. 

- Oko dvije godine, prema mome računanju, a čujem da je to i istraženo, potrebno je da se riješimo bijesa, boli, krivnje, optuživanja, samooptuživanja, prihvaćanja poraza - jer je za mene razvod uvijek poraz dviju osoba - dakle preispitivanja sebe, partnera i cijelog tog odnosa. Najvažnije što se nakon toga dogodi jest to da si postao svjestan novih prioriteta. Dijete je uvijek izvor, motiv i razlog zašto možemo dalje - napominje Slavica, ali onda i dodaje: 

- Bit ću sasvim iskrena i reći još i ovo: da je uvijek samo jedan od partnera sposoban pružiti djeci osjećaj da nisu izgubili svoj dom ni ljubav svojih roditelja. I to je uglavnom žena jer je ona, čim je rodila, već promijenila svoje prioritete ili, kako ja volim reći, svinula svoju vertikalu što znači shvatila da nije središte svega kao što mislimo kad smo sami. Da bi dijete imalo oba roditelja i toplinu doma, treba mnogo truda, ljubavi i praštanja kada se odlučujete s bivšim partnerom stvoriti novi odnos od kojeg koristi treba najviše imati dijete.

Koliko su uspjeli u tome, govori i to da su uz Jana u svim najvažnijim životnim trenucima, pa i tijekom rehabilitacije koja još traje od prometne nesreće prije četiri godine. 

Te teške trenutke pomalo ali sigurno zasjenjuje sam Jan svojim uspjesima:  izvrstan je student prava.

Slavica priznaje da joj je nakon razvoda najteže bilo prihvatiti sve obveze, odluke, strahove koje je morala donositi sama, a odnose se prije svega na brigu o djetetu, o egzistenciji, kući i svemu što ide uz to. 

- Zahvaljujući prijateljima, a nakon nekog vremena i Janovu ocu i njegovim roditeljima, uspjela sam se priviknuti na novu sebe za koju nisam ni sanjala da postoji. Taj razvod me promijenio do te mjere da nisam niti poželjela živjeti s nekim muškarcem, a kamoli se opet udavati.

Novi način života urodio je i drukčijim promišljanjem o tome kako se uopće može živjeti:  

- Moj ideal uopće nije nedostižan i već se prakticira u razvijenim zemljama - ‘living a part together’, a znači biti s nekim u kvalitetnoj vezi, ali ne živjeti u istom stanu. 

Imati toplinu, razumijevanje, druženje i što je najvažnije slobodu. Tijekom vremena, kada djeca odu i osnuju svoju obitelj, ako se pokaže potreba, može se i živjeti skupa s tom osobom. To mi se čini većim izazovom u odnosu s nekim nego novi brak. 

Ne treba odustajati od iskrenosti i podrške

‘Ako si zbog nečeg cijenio osobu s kojom se vjenčaš, ne mora značiti da je ona to isto razvodom izgubila. Moj bivši suprug i ja smo uvijek cijenili jedno drugo kao umjetnike i naše su se etike i estetike podudarale...

Kostadinka Velkovska: Svaki razvod za mene je bio novi životni početak 

Glumica Kostadinka Velkovska (63) iza sebe ima četiri razvoda, a odluke, kaže, nikad nije donosila preko noći. 

- Razvod je mučna odluka, ali svakako lakša nego održavati brak na silu. Da se zadrži samopoštovanje kao i poštovanje onoga drugoga, pametnije je rastati se, ako baš ne ide - govori poznata glumica.

Kad bi suprug za sobom zalupio vrata i izašao s koferima u ruci osjetila je olakšanje. Ali i bol. Koliko god se psihički pripremila za rastanak, ipak bi, priznaje, zaboljelo. Ni nakon razvoda njezina premišljanja nisu prestala. 

- Bez obzira na to koliko sam željela razvod i bila svjesna da je to jedini izlaz, ipak nije bilo jednostavno. I opet su uslijedila preispitivanja, a naposljetku uvijek shvatiš da je to bio jedini način - kaže. Sin Nikola, danas glazbenik i tonmajstor na Hrvatskom radiju, u tim bi joj razdobljima bio velik oslonac. Poslije je bilo trenutaka kada je sjedila u svom dnevnom boravku, a suze same potekle. Nikola bi je upitao zašto plače, nedostaje li joj muž, a ona odgovarala: ‘Ne, žao mi što sam tolike godine potrošila uludo’. 

Emotivnu prazninu kompenzirala je ludim radnim tempom. U takvim bi se razdobljima bacala na posao s 200 posto. Kad bi na stolu bio samo jedan tanjur, a ona svake noći lijegala u prazan krevet, nije se osjećala manje poželjnom ili nedovoljno ženstvenom. Nikad nije pomislila da ima falingu. O tom jednom tanjuru na stolu razmišljala je: “Sjajno, sada imam manje za prati”. - Naučila sam prihvaćati promjene i bez onog tužnog uzdaha reći ‘sada spavam sama’. Veliko je to olakšanje, lijepo je znati da si na prošlost stavio točku. Često bi me pitali kako se osjećam nakon razvoda. Super, odgovarala sam. I nisam lagala. Uživala sam u svom miru. Tijekom tih osjetljivih perioda ni u jednom se trenutku nije osjetila krhkom, ranjivom, slabom. Danas je s bivšim muževima u korektnim odnosima. Ni s jednim se nije rastajala uz svađu, galamu, vrijeđanja, nego vrlo kulturno. 

Za sve kaže da nisu bili loši, nego nisu bili jedno za drugo. Nekoj drugoj ženi, tvrdi, bit će najbolji na svijetu. Ona sama je pak uvijek spremna za nov životni početak. 

Zdenka Heršak: Žene, ulažite u sebe, ne u zlato i pune ormare!

Obično me pitaju koliko sam imala brakova. Tu ja šaram lijevo pa desno, pa zapravo nitko ne zna pravi broj. Volim reći da sam imala mnogo više ponuda nego brakova. Mislim da je najbolji izbor za brak u ranoj mladosti jer je onda čišća intuicija. Svoje razvode uopće nisam tragično shvaćala jer je to bio uvijek moj izbor. Ipak, jednom kad sam ja bila ostavljena, prošla sam pakao kakav sam stvarala svojim prethodnicima. 

Kad je žena ostavljena, mora znati da će je ostaviti i društvo s kojim se družila tijekom braka. Mene su iznogirale najbolje prijateljice, najbolji prijatelji kao ‘drek na kamenu’. Platila sam za svu muku koju sam svojim ‘dobrim’ mužićima priskrbila. Priroda se brine za ravnotežu. Brige su me snažile, one su me učile i tako sam bez pomoći sama koračala kroz život. Oslonac? Zar to postoji? Znam samo za jedan ispravan savjet drugim ženama kako da prebrode razvod: ulažite vrijednosti u sebe a ne u škrinjice zlata, ormara… 

Ono što je u nama, nitko nam ne može ukrasti. Učite od života, od pametnih, naučite slušati druge, ne odustajte nikada pa ćete vidjeti koliko vam sam život donosi radosti. Kada tražite malo, dobije se mnogo! 

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!