Mini murali: Moji šareni zidovi uveseljavaju djecu i odrasle

Po struci sam novinarka, rođena kao slikar – početak je priče o 31-godišnjoj zagrebačkoj muralistici Martini Galjan-Matković, za koju slobodno možemo reći da je vode “prst sudbine i igra slučaja”. Oduvijek zaljubljena u papir i boje, Martina je svoj crtački hobi reaktivirala tijekom studija kroz strip i animaciju. Iako danas živi od oslikavanja zidova (nedavno je otvorila obrt MGM Art, op. a.) u to vrijeme zidovi je baš nisu previše zanimali. No krenimo redom...

- To je vjerojatno ono, što ti je suđeno, nekako na kraju samo dođe - govori Martina i nastavlja:

- Kako me dosta zanimao strip, jedne godine tijekom studija išla sam na radionicu crtanja romani show. Naišla sam na oglas: ‘Tražimo crtače amatere za izradu animiranog filma’ pa sam se odlučila prijavili. Prvo što je ikada naslikala na zidu bila je slika sebe u vlastitoj sobi, iako za tu vrstu komercijalne umjetnosti, kako ju sama naziva, tada još nije imala interes. 

- Više sam išla u smjeru dizajna logotipa, crtanja plakata, karata, naslovnica za knjige... Međutim, igrom slučaja, nekoliko članova obitelji i prijatelji rekli su mi: ‘Joj, ti super crtaš, daj nam nešto nacrtaj na zidu!’. To je bilo prije godinu i pol, čak dvije, da sam prvi puta došla nekome i počela crtati. Neko je vrijeme Martina dane provodila u redakciji, a noći s bojama, kistovima i zidovima. No kada je došao prvi velik projekt, odlučila je napraviti hrabri korak i posvetiti se onome za što se rodila. Svaki novi posao započinje razradom idejnog rješenja. Klijenti pošalju fotografiju prostora, a ona im zatim u Photoshopu, Illustratoru ili nekom drugom digitalnom programu skicira kako će izgledati. Sve eventualne promjene rješavaju se prije početka, jer ako se radi stihijski uvijek postoji veća mogućnost da se nekome nešto neće svidjeti, objašnjava.

- A imala sam i toga, ali rjeđe - iskreno će Martina i dodaje: Jednom mi se dogodilo da sam stavila pretamnu boju jer sam tako shvatila i onda sam sve morala prebojavati. Ali nisam do sada nikome ništa zeznula, iako u ovom poslu nema baš mnogo mjesta za pogreške - treba imati hrabrosti i mirnu ruku - govori. Koliko je to ponekad zahtjevno, uvjerila se tijekom svog posljednjeg i prvog velikog  projekta, kada je u pedijatrijskoj čekaonici zaprešićkog Doma zdravlja znala bez prestanka raditi i do 13 sati na dan. - Projekt je financirao Salveo, zastupnici za biljni sirup Prospan. Preko jedne PR agencije sklopili smo suradnju i dogovorili motive... Tek kad sam tamo došla shvatila sam što moram napraviti jer to je golem prostor. Kako je ambulanta danju radila, ja sam cijele noći u šestom mjesecu, dva i pol tjedna u kontinuitetu oslikavala, pred kraj čak i po 13 sati. To je specifičan proces, kako bi rekla: duh bi slikao, ali je tijelo umorno - prisjeća se autorica. Ali na kraju su pohvale stizale sa svih strana. 

- Nadam se da će slične ideje netko prepoznati i možda uložiti novac, jer je ljudima to stvarno super! Također ističe kako su na čekaonicu najjače reagirali odrasli.

- Jednostavno se ozare, vrate se u onaj trenutak kada su oni bili djeca i baš im vidim u očima: ‘Što bih ja dao da imam nešto takvo na zidu!’ Meni je to dovoljno da znam kako u životu radim pravu stvar, budim nešto dječje u ljudima, to mi je u biti i glavna nit vodilja... U godinu dana, koliko traje Martinina zidoslikarska karijera, izradila je između 10 i 15 crteža. Oslikavanje jednog zida u prosjeku traje od dva, tri sata pa do 20 sati, preferira crtanje “slobodnom rukom”, no za geometriju koristi i projektor, a neškodljive boje na bazi vode prema potrebi premazuje prozirnim zaštitnim slojem. 

- Za sada su mi klijenti uglavnom bili privatne osobe i uglavnom sam imala slobodne ruke ili bi eventualno našli neki motiv na netu i poželjeli isto. Izbjegavam takva kopiranja i time se samo inspiriram i onda napravim nešto slično. 

- Kako smo sada u EU, ne bi mi bio problem otići u bilo koji drugi grad i odraditi posao. Muralista nema toliko puno, u Zagrebu ih je nekoliko koji jako dobro rade i cijenim njihov rad, ali tržište definitivno postoji, to sam se uvjerila na vlastitom primjeru. Za Martinu su zidovi velika platna koja su prazna, a neki od njih, već dulje, posebno joj privlače pozornost.

- Imam lude ideje... Kako sam puno u autu, uvijek gledam te zvučne zidove, kako su ružni, bilo bi super na njima naslikati Dubrovnik ili tako nešto, promotivno... Samo se bojim da ne bi vozačima previše odvlačilo pažnju - kroz smijeh govori.  Cijene radova ove zaigrane autorice kreću se od 300-500 kuna po četvornom metru, a ponekad su čak jeftiniji od naljepnica koje se dizajniraju po želji. Zasad, kaže, najbolje “prolaze” drveće i stilizirane mačke, a ono što joj još nitko nije naručio, a Martini bi bilo posebno zadovoljstvo nacrtati, su zmajevi.

Najviše se traže stilizirane mačke i drveće, a nitko još nije naručio zmaja 

Cijene radova ove zaigrane autorice kreću se od 300-500 kuna po četvornom metru, a ponekad su čak jeftiniji od naljepnica koje se dizajniraju po želji. 

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!