Milka i Sanda opet zajedno: To su bili dani koji se pamte...

Dijeli ih gotovo četiri desetljeća, ali bivša klizačica, a danas liječnica Sanda Dubravčić-Šimunjak (49) te ugledna sportska komentatorica Milka Babović (85) koje je nedavno ponovo spojio televizijski show “Ples sa zvijezdama” imaju sličan životni put. Ne toliko po profesiji koliko po odricanjima na putu do uspjeha i sličnim životnim stavovima. 

Milka Babović odrastanje pamti po neimaštini tijekom Drugog svjetskog rata. Bilo joj je samo 14 godina kada je davala instrukcije iz matematike, fizike i kemije te tako pomagala mami da prežive. I danas pamti tu tihu radost i ponos kad si je od ušteđena novca kupila svilu za dva kombinezona i dva para gaćica koje joj je majka sašila. Pamti i trenutak kad je potkraj šezdesetih prvi put ugledala Sandu Dubravčić, koja je sa samo pet godina prvi put stala na led. Sandini su dani od tada pa do njezine 19. godine bili isplanirani u minutu. 

- U cik zore dolazili bismo na klizalište. Nekad je to bilo bez srca i duše. Dizanje u pola sedam, kad sam u jutro išla u školu i prije. Mama se odrekla specijalizacije, ostala je raditi u stanici za Hitnu medicinsku pomoć kako bi me mogla voziti na treninge. Svaki treći dan radila je noćnu, da bi joj dani ostajali za moje obveze - prisjeća se Sanda.

- Jednom sam razgovarala s njezinom mamom i pitala sam je kako financijski sve to podnosi. Tada naime nije bilo sponzora, a klizanje je koštalo. Mama je odgovorila nešto čudesno: ‘Znate, Milka, drugi imaju vikendice na moru, a mi imamo Sandu’ - dodaje Milka Babović. U Sandinu je odrastanju na prvom mjestu bila škola, pa jezici i tek na kraju klizanje. Ako prvo dvoje nije išlo, klizanje bi otpalo. Kćer je dvoje liječnika i upis medicine smatra normalnim slijedom. Zato je s 19 godina klizaljke okačila o klin. Zvali su je tada da ide u revije kako bi oplemenila sve svoje uspjehe, no Sanda se radije pozdravila s klizačkom karijerom. 

- Danas je sve drukčije u svim sportovima. U moje vrijeme nije bilo sponzora, ni reklame nisu bile dopuštene. Na Olimpijskim sam igrama nastupala u klizaljkama koje su mi kupili moji roditelji, Savez ni to nije htio platiti. Danas se u sportu itekako može zaraditi - kaže Sanda. Milka Babović pak medicinu je okusila kao 16-godišnjakinja.

- Javila sam se u improviziranu bolnicu da njegujem ranjenike sa srijemskog fronta. Nakon mature otišla sam i na radnu akciju i sve je nekako bilo radno. Tada sam se počela baviti sportom. Mama je znala organizirati utrke, a nagrada nam je bila batak ili zabatak - prisjeća se Milka. U rujnu 1945. raspisano je, govori, prvenstvo Jugoslavije u atletici, prvo nakon rata. U Rumi na sajmištu bilo je prvenstvo Srijema, staze su bile iscrtane krečom, a oni trčali bosi. Milka je pobijedila i kao prvakinja Srijema ušla u reprezentaciju Vojvodine. 

- Došla sam potom u Zagreb na finale na 100 metara i netko mi je dao šprinterice. Obula sam ih i užasnula se. Rekla sam da ću cilj proći razderanih mišića - govori. Krunom svih uspjeha Sanda smatra paljenje olimpijskog plamena na Olimpijskim igrama u Sarajevu 1984. Pet je puta bila prvakinja na Zlatnoj pirueti Zagreba, jednom druga i jednom treća. Na Zlatnoj pirueti koja je prethodila Olimpijskim igrama pobijedila je tada aktualnu svjetsku prvakinju, Amerikanku Rose Summers, i tako postala prva žena u svijetu koja će upaliti olimpijski plamen. Danas, 30 godina nakon njezina zadnjeg velikog nastupa, Sanda se poželjela vratiti na led: - Bila sam 1985. i 1987. na Univerzijadi, ali to je bio kratak povratak, jer trenirala sam samo mjesec dana. Sada želim biti dio čarolije, povijesti, šegrta Hlapića. Klizački klub Medo tradicionalno organizira bajke na ledu. Hlapića smo klizali već u veljači, a sada smo otplesali reprizu.

Klizačka je to bajka koju nije propustila ni Milka Babović. Opet je gledala Sandu na ledu i puna je riječi hvale za našu najpoznatiju klizačicu. Milka je godinama opisivala Sandine klizačke haljinice i hvalila njezinu gracioznost. Ne zato što ju je favorizirala nego zato što ju je Sanda na to navodila svojim klizanjem. Haljinice, kojima su se generacije divile, otkriva Sanda, danas čuvaju njezini roditelji u ormaru.

- Bilo je i kritika u mojim komentarima, nije sve uvijek bilo pozitivno. Znala sam za neke klizače reći da je to moglo bolje, ali Sanda mi nije dala povoda da to izgovorim - govori Milka. Priznaje da je bila emotivno angažirana, ali nikad ostrašćena. Tijekom Sandina izlaska na led zadržala bi razbor i mir, objektivnost. Najemotivniji trenutak Sandina klizanja Milki je jedna konferencija za novinare, u Innsbrucku 1981. kad je bila druga u Europi. 

- Prve tri klizačice Europe sjedile su pred svim svjetskim novinarima. Sanda je odgovarala na engleskom, a prevoditeljica prevodila na francuski. I Sanda u jednom trenutku kaže: ‘Ja to nisam tako rekla’. Od tog trenutka odgovarala je na upite na tečnom engleskom, francuskom i njemačkom i redom iznenadila novinare. Osobno me to nije iznenadilo, znala sam mnogo o njoj, ali bila sam jako ponosna. Još čuvam članak koji je nakon te konferencije izašao u Daily Mirroru o njoj - govori Milka. Pamti i peripetije koje su imale prije puta za Innsbruck. Milka je bila članica izvršnog vijeća Skupštine grada i predložila je da se klizačicama koje idu u Innsbruck kupe trenirke. 

- Mada su neki tada klizanje i tenis smatrali gospodskim sportom, lako smo izašli na kraj s njima i djevojke su dobile trenirke; Gornji je dio bio bijeli, a donji plavi. Kako   na svečanosti otvaranja Igara ne bi bile gologlave, kupila sam crveni konac, uzela kačkalicu i još u vlaku iskačkala dva šeširića. Na sastanku novinara, sve sam pažljivo slušala, ali i kačkala. Na vrijeme sam završila sve tri kapice i baš su mi bile zgodne u toj crveno-bijelo-plavoj kombinaciji – priča Milka. Iako su simpatije i danas više nego očite, njih dvije se nikad nisu sprijateljile. Ne čestitaju si rođendane niti Nove godine, ali se iznimno poštuju. Njihov odnos nije se promijenio ni danas, kada Sanda pleše u “Plesu sa zvijezdama”, a Milka ponovo ocjenjuje njezinu gracioznost. - Bila sam mirna kad sam čula da će plesati. Nije u tome bilo ničega uzbudljivog, iako smo nekoliko desetljeća bile vezane. Ja sam član žirija i od mene se očekuje da nemam favorita nego da znam ocijeniti i procijeniti plešu li dobro - govori Milka koja se i sama rado sjeti svog prvog plesa. Bilo je to tijekom ratnih godina, u Hrvatskoj je čitaonici u Rumi izašla na svoj prvi ples. U neko je doba nestalo struje, a kako zbog policijskog sata nisu smjeli izaći na ulicu, na stolici je drijemala cijelu noć.

- Rado sam plesala, ali, nažalost, rijetko sam to činila. Iako je moj život bio vrlo zanimljiv, malo je vremena ostajalo za zabavu - govori Milka koja se od 1949. bavi novinarstvom. Godinama je nakon studija honorarno pisala za razne novine. Upisala je i višu pedagošku jer je željela imati završeni fakultet, da joj netko ne prigovori kako nema školu ni za što. Nakon njezinih nebrojenih komentiranja, koji se i danas pamte, Milka Babović povukla se u mirovinu, ali i danas radi. Žiriranje u “Plesu sa zvijezdama” voli, ali priznaje da joj je novinarski posao draži.  

- Žao mi je da ne radim više, mada znam da malo po malo moram uvenuti, nestati. Zato već darujem svoje knjige, rashodujem svoj život. I bolje da to učinim sada nego da poslije ne znaju što će s mojom ostavštinom - kaže Milka. Sanda svojim najvećim uspjehom smatra svoju 20-godišnju kćer Tenu, studenticu druge godine medicine, koja se ove godine pozdravila s klizanjem. Nakon “Plesa sa zvijezdama” u kojemu su se susrele nakon nekoliko desetljeća obje će opet svaka svojim putem. Sandi su zbog treninga dani opet isplanirani od jutra do mraka, no nakon Plesa će, otkriva, sa suprugom Borisom Šimunjakom nastaviti rekreativno plesati. 

- Da se što lakše uskladimo, on je već krenuo na početni tečaj! - otkrila je Sanda. 

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!