U 2024. mikroplastika počinje izgledati uvelike poput cigareta u ranim 1960-ima: loše shvaćena opasnost po zdravlje kojoj su hitno potrebne bolje studije i regulacije
Mikroplastike ima i u ljudskim testisima. Znanstvenici u šoku
Najnovije loše vijesti o mikroplastici i ljudskom zdravlju pojavile su se prošlog tjedna, kada je studija istraživača sa Sveučilišta New Mexico ispitala 47 psećih i 23 ljudska testisa, uzetih iz operacija sterilizacije i leševa. Svi ti testisi imali su mikroplastiku unutra - bilo je 12 različitih vrsta mikroplastike unutar proučavanih organa, uključujući uobičajeni materijal od kojeg se izrađuju plastično posuđe i plastične boce.
- To mi se čini kao 'fuj' - rekla je Tracey Woodruff, koja vodi program o reproduktivnom zdravlju i okolišu na Kalifornijskom sveučilištu u San Franciscu, a koja nije bila uključena u studiju, za Business Insider.
Woodruff nije iznenađena što se mikroplastika pojavljuje u testisima. Naime, pronađena je već u našem krvotoku i drugim ljudskim organima kao što su jetra, srce i pluća.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
U ožujku je studija New England Journal of Medicine objavila da bi mikroplastika koja se nalazi u krvnim žilama na našem vratu mogla uzrokovati srčani i moždani udar.
Woodruff navodi i da je mikroplastika već pronađena u testisima - u jednoj kineskoj studiji iz 2023. godine. Naime, u brzom, sustavnom pregledu 2000 istraživačkih radova o mikroplastici, koje je Woodruff napravila za kalifornijske zakonodavce prošle godine, ona i njezin tim otkrili su da mikroplastika može naštetiti reproduktivnom zdravlju muškaraca i žena te povećava rizik od raka i šteti plućima.
No, dr. Ranjith Ramasamy, stručnjak za reproduktivnu urologiju, kaže da ako je mikroplastika uistinu u testisima, to je vrlo zabrinjavajuće.
- Jedina dva organa u ljudskom tijelu koji su u potpunosti zaštićeni su testisi i mozak. Mislim da prvo moramo proučiti pitanje kako je mikroplastika uopće dospjela tamo - izjavio je Ramasamy.
Naime, testisi, poput mozga, imaju posebnu krvnu barijeru kroz koju ništa ne bi smjelo proći.
Ima smisla da mikroplastika može dospjeti u organe poput srca ili bubrega. Mikroplastika dolazi od svih vrsta stvari koje konzumiramo i udišemo, uključujući prašinu, posude za hranu, šminku i boce s vodom.
Male čestice koje konzumirate kroz usta te ubrzo ulaze u krvotok i onda u većinu drugih organa - od pluća do jetre. Ali ući u jajnike žene, koji su 'natopljeni krvlju' i nalaze se unutar tijela, trebalo bi biti lakše nego upasti u testise muškarca, rekao je Ramasamy.
- Šokiran sam - izjavio je stručnjak.
Da bi se ušlo u mozak ili testise potrebno je savladati dodatnu tešku prepreku, tu posebnu krvnu barijeru.
Ipak, prve studije počinju sugerirati da mikroplastika ima sposobnost probijanja krvno-moždane barijere. A ako rezultati ove nove studije testisa budu takvi i u drugim laboratorijima, to bi bio znak da isto vrijedi i za muške testise.
Ipak, Ramasamy upozorava da moramo razumjeti mnogo više o tome što se zapravo događa sa svom mikroplastikom u ljudskom tijelu i kako točno ona utječe na naše zdravlje, prije nego što počnemo ukazivati na gutanje plastike kao najvažniji razlog za probleme s plodnošću u modernom svijetu.
- Prije nego počnemo alarmirati sve govoreći: 'Pijete previše plastike i zato vaša plodnost pada.' Mislim da samo trebamo biti malo oprezni. Ima li mikroplastika ulogu toksina iz okoliša? 100% se slažem. Ali igra li ulogu ulaskom u testise i blokiranjem proizvodnje sperme? To ne znam - izjavio je.
Znanstvenici ne razumiju zašto je mikroplastika loša — ali pozivaju regulatore da poduzmu nešto. Osim toga, znanstvenici znaju da određene kemikalije unutar plastike ometaju naše hormone.
Kemikalije poput BPA kolokvijalno su poznate kao kemikalije koje 'remete hormone', a proizvođači plastike stalno razvijaju nove. Osim specifičnih kemikalija koje se koriste za izradu plastike, mogu postojati i fizički problemi o kojima treba brinuti kod gutanja plastike.
U ovoj studiji muškarci su imali tri puta veću količinu mikroplastike u svojim testisima nego psi. Zar je to bitno? Ne znamo zapravo.
- Ne mislim da je količina toliko važna koliko vrste koje su pronađene i potencijalna šteta koju može prouzročiti - rekao je Ramasamy.
Je li plastika u vašem krvotoku problematična zbog kemikalija kojima smo izloženi unutar nje, što može uključivati poznate toksine poput PFAS-a, ili uzrokuje probleme jer se zaglavi na mjestima gdje ne bi trebala biti? Odgovor na ova znanstvena pitanja vjerojatno je prilično kompliciran, kažu stručnjaci.
- Ono što sada vidimo je da je ova mikroplastika sredstvo za te kemikalije, za koje znamo da su otrovne, a i same bi mogle biti otrovne - rekla je Woodruff.
Zbog toga se zalaže za regulaciju plastike kao što to činimo zagađivače zraka.
- Ovdje imamo pravu priliku za rješavanje mikroplastike i plastike upravo sada. Predviđa se da će se proizvodnja plastike utrostručiti do 2060., ali ne moramo to učiniti - ne moramo imati više plastike - izjavila je.
Stručnjaci se slažu oko jedne stvari: trebali biste prestati grijati plastiku u mikrovalnoj.
- Piti iz nje je jedna stvar, ali zagrijavati je i jesti ili piti iz nje nakon toga, mislim da je to definitivno pogrešno - rekao je Ramasamy.
Razlog zašto su znanstvenici toliko izbezumljeni oko plastike u mikrovalnoj pećnici je taj što kada se plastika zagrije, kemikalijama iz plastike postaje puno lakše iscuriti i tijelo ih apsorbira.
Svakako, rekao je Ramasamy, zagađivači okoliša - uključujući mikroplastiku - jedan su od razloga za pad plodnosti.
- Uvijek postavljam pitanje jesu li naši roditelji koristili toliko plastike koliko mi danas? Odgovor je apsolutno ne - izjavio je.
Zanimljivo je da muškarci stariji od 55 godina u novoj studiji nisu imali toliko mikroplastike u svom tijelu kao mlađi muškarci.
Čak i spremnici za van koji danas izgledaju 'ekološki', poput kartonskih kutija, često su napravljeni s posebnim plastičnim premazom iznutra kako tekućina ne bi curila. Dakle, pokušajte staviti hranu na keramički ili stakleni tanjur ili u pravu zdjelu kada možete.
Woodruff kaže da su pokušaji piti iz manje plastičnih boca, pranje ruku prije jela i ostavljanje cipela pred vratima također dobri postupci za smanjenje izloženosti.