Svaka dva tjedna 15-ak muškaraca se nalazi na terapiji i maze se dva sata, nakon čega se vraćaju kući svojim obiteljima i svakodnevnom životu. U grupi dobivaju potporu i razumijevanje...
'Maženje s drugim muškarcima spasilo mi je dugogodišnji brak'
Kevin Eitzenberger (58), iz Plymoutha u američkoj saveznoj državi Pennsylvaniji, prije dvije godine je osnovao mušku grupu za terapijsko maženje nakon što mu je supruga Gina rekla da je vrijeme da riješi svoj problem s bijesom.
Uzrujan i napokon svjestan kako je tretirao svoju obitelj, Kevin je znao da mora nešto učiniti kako bi spasio svoj 32-godišnji brak i odlučio je da mu je potreban fizički dodir muškaraca da bi bio zadovoljan.
Grupu je pokrenuo nakon što mu je prijatelj ispričao o ManKind projektu, neprofitnoj organizaciji, koja je organizirala ovakve grupe za druge muškarce. Oboje su imali potrebu za razumijevanjem drugog muškarca i tijekom vremena su odlučili isprobati ovu terapiju pa bi se nalazili i po sat vremena držali jedan drugog. Stvorila se emotivna povezanost, ali ne i seksualna. I tu je Kevinu postalo jasno da mu treba muška potpora.
Nakon tri desetljeća braka, Kevin je osnovao grupu za maženje koja se sastaje 'na podu' dnevne sobe jednog njegovog prijatelja, koji je isto član.
Sada se svaka dva tjedna oko 15 muškaraca nalazi na terapiji i maze se dva sata, nakon čega se vraćaju kući svojim obiteljima i svakodnevnom životu.
Kevin kaže da njegove brojne majice natopljene suzama dokazuju kako terapija ima učinka.
Prilikom pokretanja terapije maženjem Kevin je postavio stroga pravila koja uključuju zabranu diranja ispod pojasa i iznad koljena te dodirivanje golih tijela. Međutim, internetska stranica grupe tvrdi da je 'određena razina uzbuđenja tijekom maženja ... posve normalna'.
- Nikad se ne mazimo na krevetu, stavimo pokrivače na pod u dnevnu sobu prijatelja i tu se terapija odvija - rekao je Kevin
- Puno muškaraca se prilikom prvog dolaska smrtno uplaše, a mnogi su mi priznali da su se prvi put nakon što su stigli do kuće, na kraju samo odvezli dalje jer su bili jako nervozni - ispričao je.
- Na početku svakog sastanaka čitaju se pravila ponašanja i objašnjava se što je 'siguran dodir'. Jedan muškarac drži, a drugi je držan. Onaj koji drži, daje potporu, sjedi na podu leđima naslonjen na kauč. Onaj kojeg se treba držati sjedi ispred njega okrenut mu leđima te mu može nasloniti glavu na rame. Čovjek koji drži stavlja ruke oko onoga kojeg se grli. Tek kad se oboje naviknu na taj položaj, onaj kojeg se mazi može tražiti dodatne znakove pažnje kao tapšanje po leđima ili glađenje kose - objašnjava Kevin.
- Ovo nije terapija u kojoj je dopušten seksualni dodir i to je nekim ljudima ponekad teško razumjeti zbog društva u kojem živimo - naglašava Kevin.
Kevin smatra da ima potrebu za maženjem s muškarcima zato jer se u mladosti teško povezivao s muškim prijateljima i kolegama. Puno više vremena je provodio sa ženama, nego s muškarcima, a nije pomoglo ni to što mu je tata bio trener srednjoškolskog tima s kojim se nije najbolje slagao, piše britanski Mirror.
- Kad sam bio mali, drugi dečki su me ismijavali jer nisam bio dobar u sportu, pa sam se više družio s curama, to je naposljetku potaknulo dodatno ismijavanje. Kad sam imao 11 godina umro mi je brat, koji je bio jedan od rijetkih muških uzora koje sam imao. Iako sam imao tatu, ja sam bio kreativan i sklon maštanju, dok je on bio potpuno posvećen sportu i naša komunikacija je bila jako teška - objašnjava.
- Tu sam shvatio što trebam od muškaraca. To nije bilo seksualne prirode. Trebalo mi je prihvaćanje, potvrda i osjećaj bliskosti. Trebalo mi je da me netko zagrli - zaključuje Kevin.