Oduvijek sam znao da želim imati svoj mali biznis dok sam u srednjoj i na faksu, ali nisam znao što, kaže Leo. Ideja se rodila ubrzo nakon što je nabavio 3D printer, jer je bilo teško nabaviti materijale
MLADI PODUZETNIK
Sa 14 godina pokrenuo tvrtku za uvoz 3D printera
- I sam se ponekad pitam kako je bilo moguće da sam s već 14 godina razmišljao o pokretanju vlastitog posla, no 'oduvijek' sam htio imati nekakav mali biznis dok ću biti u srednjoj i na faksu. Nisam imao ideju što bi taj biznis bio, samo sam htio nešto, bilo što, a onda se, pretpostavljam, dogodio niz trenutaka u kojima se spojio moj interes prema 3D printanju i 3D printerima s potrebom da nabavim materijale kojih na hrvatskom tržištu nije bilo i tako se rodila ideja da pokrenem posao – kaže osnivač i direktor projekta 3DGlobe iz Zagreba.
POGLEDAJTE VIDEO: Leo Gregurić o tome kako su njegovi prijatelji reagirali na informaciju da u ovim godinama vodi tvrtku
Pokretanje videa...
01:35
Dobro ste pročitali, nije tiskarska greška: Leo Gregurić na pokretanje vlastitog posla odlučio se još kao 14-godišnjak, i tu je odluku i realizirao, tako da je danas, s nepunih 18 (rođendan će proslaviti u studenome), vodi posao uvoza i prodaje 3D printera i odgovarajuće opreme u Hrvatsku, a bavi se i 3D printanjem po narudžbi.
Kako još nije punoljetan, Leo formalno nije mogao osnovati tvrtku, pa posao vodi preko očeve firme, no kaže kako uglavnom sve radi sam, dok otac pomogne ako mu nešto nije jasno u vezi s papirima, te nadzire izdavanje računa.
Taj 17-godišnjak kaže kako se već godinama zanima za nove tehnologije, dok se interes za 3D printanje javio kad je počeo čitati o toj tehnologiji u jednom časopisu prije otprilike 8 godina. Tada je poželio printer, a kako ga roditelji podržavaju u njegovim interesima, nakon ozbiljnih razgovora o tome odlučili su nabaviti jedan printer kako bi mogao uživo mogao istraživati njegove mogućnosti, a ne samo čitati o tome. Tako je prije 5 godina dobio 3D printer i počeo se baviti printanjem.
Ideja da mu uvoz printera i opreme za printanje postane posao tad još nije bila ni u povojima, kaže Leo.
- Plan sa prvim 3D printerom je bio jednostavan: Naučiti njime baratati i isprintati što više figurica i raznih dijelova, kako bih mogao što više i naučiti o 3D printanju. Plan za posao nije postojao u trenutku kada je prvi printer stigao, no razvio se ubrzo, na temelju problema s kojim sam se suočio. Naime, nisam mogao nabaviti specifičan filament za taj printer u Hrvatskoj i bližoj okolici – pojašnjava.
Najbliži zastupnik opreme koja mu je bila potrebna bio je u Poljskoj, i tad je proradio neki 'osigurač' u njegovoj glavi, kaže Leo. Odjednom se rodila ideja o tome kakav bi posao mogao pokrenuti.
Nakon što je do kraja razradio ideju, odlučio je porazgovarati s roditeljima. Kako je Leov otac dugogodišnji poduzetnik, dogovorili su se da će ga podržati, te zajedno ponudili zastupstvo tvrtki od koje je nabavio printer i nakon nekog vremena nabavili prvih desetak printera i nešto opreme. Leo je krenuo u posao kao iskusni poduzetnik, od malih koraka i ciljeva, na kojima pomalo gradi uspjeh.
- Moj glavni cilj na samom početku bio je naučiti pokoju stvar o poslu i – naravno – prodati prvi printer. Kad je to uspjelo, zadao sam si za cilj prodati još dva ili tri, a nakon toga sam postavio cilj da svakog mjeseca imam barem nekakvu prodaju, nebitno koliko veliku, ali samo da se nešto odvija prema naprijed – priča. Trenutno je, dodaje, vrlo zadovoljan rezultatima, pogotovo uzimajući u obzir da se radi o malom poslu koji nije njegova 'full time' okupacija, iako mu posvećuje dosta vremena.
- Nisam u minusu, postoji dobit i nekakva zarada svakog mjeseca, koja meni kao maturantu predstavlja zaista solidan, meni sasvim dovoljan 'džeparac' – kaže taj poduzetni mladić te dodaje kako zasad još nema plan o osamostaljivanju i otvaranju vlastite tvrtke kada napuni 18 godina, niti se opterećuje idejom da posao trebao brzo širiti.
No, kako vidi sebe i posao u koji se upustio za desetak godina, pitamo ga.
- Teško mi je predvidjeti što će biti za 10 godina, ali u idealnom slučaju želim ostati u području 3D printanja i sakupiti još više znanja i odraditi što više zanimljivih projekata. Praćenje industrije, odnosno tehnologije je jako bitno da bi poslovanje bilo kvalitetno, pa mi je to i najvažnije. Svakako ću proširiti ponudu proizvoda, ali prvi korak prema tome jest biti 100 posto uvjeren da su ti proizvodi zaista dobri, a to uvjerenje se može dobiti jedino putem testiranja raznih printera – odgovara Leo.
Trenutno je zapravo najviše posvećen školi, kojoj posvećuje sve svoje vrijeme tijekom tjedna, dok posao uglavnom vodi vikendom i tijekom ljeta. U slobodno vrijeme rado se bavi sportom. Još od 7. godine bavio se skijanjem, no sada rjeđe odlazi na treninge i skija kao rekreativac. No, unazad nekoliko godina probao je jedriti na dasci i zaljubio se u taj sport, pa sada ljeti lovi svaki dašak vjetra da se posveti tom sportu. I puno čita.
- Najčešće čitam dvije vrste knjiga, stručne i one s 'opuštenom' tematikom, poput nekih dobrih romana. Primjerice, trenutno čitam knjigu o emocionalnoj inteligenciji te tome kako njezina primjena može poboljšati odnose na poslu i sveukupne rezultate – priča Leo. Od glazbe preferira hitove od 2000-te do danas i nije od previše izlazaka. Kad izlazi, voli otići nešto pojesti u grad, bilo burger ili sushi, priča Leo.
Dodaje kako nije uvijek lako raspodijeliti vrijeme između školskih obveza i bavljenja sportom, te druženja i bavljenja poslom.
- Ako je tjedan pun testova, onda zaista ne stižem posvetiti puno vremena poslu, eventualno u večernjim satima izdvojim neko vrijeme. Upravo zato preko ljetnih praznika pokušavam napraviti što više stvari koje zahtijevaju dosta vremena, a u to ulazi razvoj web stranice i planiranje što i kako dalje – priča.
Njegovi nastavnici uglavnom ne znaju za to da ima tvrtku, pa tako nema ni pošteda oko zadaća i priprema za ispitivanje. No, to niti ne očekuje.
- Točnije, jedan od profesora mi je čestitao porukom kada je saznao iz medija, ali za ostale mislim da ne znaju čime se bavim. Pošteda oko zadaća nema, ne smatram da je posao izgovor za ne pisanje zadaće, ipak je to moj odabir, odnosno način kako provodim dio svog slobodnog vremena – pojašnjava mladi poduzetnik.
'Htio sam studirati u Engleskoj, no nisam tip za to'
Ni mnogi njegovi prijatelji donedavno nisu znali da je pokrenuo posao, o tome je kad je kretao u biznis razgovarao tek s nekoliko njih, kaže Leo. Dodaje kako su prijatelji sretni zbog njegovog uspjeha te da je neke to čak i potaklo na razmišljanje o poduzetništvu.
- Dosta mladih, uključujući i mene, ne zna još sa sigurnošću što će studirati i na kraju raditi, ali znam da neki također već sada imaju želju i ideju za ulazak u svijet poduzetništva – kaže mladić. I sam još nije donio konačnu odluku o tome što će studirati, iako je jedan od favorita Fakultet elektronike i računarstva.
- Unazad nekoliko godina silno sam htio ići studirati u Englesku, ali ta želja više nije aktualna, jer sam na kraju shvatio da nisam tip koji može napustiti dom na tako dugo razdoblje. Osim toga, smatram da naši najbolji fakulteti, poput primjerice FER-a, medicine i još nekoliko njih, zaista mogu pružiti odlično znanje koje je odličan temelj i za to da se čovjek dobro snađe i u svijetu – pojašnjava.
Dio zarade odgovorno ulaže u posao, no u planu je i kupnja automobila
Iako već pomalo zarađuje, Leo, naravno, još uvijek živi s roditeljima. Zasad ne sudjeluje u podmirenju troškova hrane i režija, jer roditelji žele da ono što zaradim čuva za sebe, kaže. Zapravo, vrlo je zanimljivo je čuti koliko je zreo odnos prema novcu razvio:
- Pokušavam biti odgovoran, a to znači pametno njime raspolagati tako da se dio uloži nazad u posao, a drugi dio da se ne troši bezglavo. Ne razmišljam još o osamostaljenju i kupnji stana, još mi je za to prerano. Dosta štedim, jer mi je velika želja nabaviti nekakav rabljeni auto kad položim vozački – kaže.
Zanimljivo je i da se ne vidi u ideji da se u mladosti treba brzo obogatiti, kako bi već sa 40 ili 45 mogao uživati u životu bez potrebe da radi.
- Ne planiram mirovinu u 45-toj, to će mi biti prerano, rado bih cijeli život radio – naravno, u doba mirovine puno manjim tempom – te stvarao nešto što bi eventualno ostalo za buduću generaciju – kaže Leo.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
