Maskirani plesovi početkom 20. stoljeća bili su prilika da se pokažu skupe toalete i kostimi

Dogodilo se jednom da je jedan muž uhodio svoju ženu koja je pošla sa svojom prijateljicom na redutu. Bio je izvrsno maskiran: pa je tako sa svojom ženom proveo dva sata u jednom separeu. Već drugoga dana poduzeo je korake za rastavu braka. Svom odvjetniku je izjavio: ‘Moj brak znači šest godina pod krinkom, a tek dva sata gledao sam svoju ženu u njenoj goloj istini’. Zato preporučujemo: Potražite sebi žene na redutama. Pod maskom - one su bez maske, dio je teksta iz zagrebačkog tjednika Svijet, koji nas vraća gotovo stotinu godina unazad, u vrijeme poklada 1927. godine.

POGLEDAJTE VIDEO: 

Pokretanje videa...

01:16

Tajna najukusnije krafne: Peče se na 180°C, a puni se čim izađe iz friteze | Video: 24sata/pixsell

O pokladnom vremenu i karnevalu pisalo se naveliko, kao i feštalo diljem svijeta, pa tako i na našim prostorima. U istom tekstu spominju se i “saturnalije”, jedan od naziva originalnih antičkih slavlja, od kojih su potekli današnji festivali. Grci i Rimljani znali su se zabaviti, a često su slaveći svoje bogove i pretjerali. Bacchus ili Bakho, rimski boga vina (među Grcima poznat kao Dioniz), bio je povod za festivale koji su, prema nekim izvorima, uz pijančevanje, orgijanje i ples, obavljali rituale, žrtvovali životinje, a ponekad i ljude. Ova slavlja bila su obavijena velom tajne, a na njima su moralne i socijalne norme tog vremena lako pale u zaborav. Senat ih je zabranio još 186. godine prije Krista, a njihov utjecaj je toliki da i danas za razuzdanost koristimo riječ koja je potekla od Bakhusa - bakanalije.

Uz bakanalije, slavile su se u antičko doba saturnalije (u slavu Saturna) i luperkalije (za boga Lupercusa), a one su samo neke od davnih običaja koje su ostali kao temelj razvitka sličnih, poput poklada, karnevala i maskiranja...

Ovi običaji toliko dugo žive i mijenjali su se kroz vrijeme da danas niti ne znamo točno kako su nastali niti možemo bez njih. Pokladni običaji su se ustalili u doba između dva sveta perioda, Božića i Uskrsa, a maskiranje se povezuje s borbom protiv zla, koje uz strah nosi duga i hladna zima. Maškare tjeraju zle sile i duhove, prizivaju proljeće i dobru rodnu godinu, pa se često smatralo da što je luđa zabava tijekom poklada, da će godina biti mirnija. U Hrvatskoj, običaji su usko vezani za crkveni kalendar, a iako poklade kreću u različito vrijeme, najčešći je početak kraj božićnog vremena, nakon Sveta kri kralja, 6. siječnja.

Na našim prostorima se poklade ne kose s vjerom, kao što to čini maskiranje krajem listopada za Halloween, iako su karnevali potekli od poganskih običaja. U urbanim sredinama stari su se običaji do danas izgubili, dok su u ruralnijim sredinama i manjim mjestima oni još prisutni, a ponegdje i odlično očuvani.

Zabavljali se do dugo u noć

Na kraju običaja koji se kod nas nazivaju - karneval, poklade, mesopust i fašnik - obično se na različite načine žrtvuje pokladna lutka, koja simbolizira sve zlo iz prethodne godine. Njezinom žrtvom završava karneval te počinje novo razdoblje mira i blagostanja.

Karnevali u Hrvatskoj nose različite običaje po pokrajinama, a 20-ih godina prošlog stoljeća u Zagrebu sve je bilo u znaku reduta, maskiranih plesova na koje su išli i mladi i stari.

Bilo je malih i velikih, svečanih i manje svečanih, s ukrašenim dvoranama i onima nešto običnijima. Najpoznatiji ples u gradu krajem 20-ih godina bio je zagrebački novinarski ples u hotelu Esplanade, na kojem je, kako kaže tjednik Svijet, bio "tout Zagreb":

"Tek drugi ples Hrvatskog novinarskog društva i već si je izvojevao prvo mjesto među svima. I lanjski, prvi, bio je najelitniji, nu ovogodišnji ga je kud i kamo pretekao. Može se reći da mu je pribivao 'tout Zagreb', sve što je najotmjenije, najukusnije. Uz prominentne ličnosti imena i položaja, uz ljepotu dama i najviših slojeva i naši građanski krugovi. Sve se je natjecalo, da dođe i da pokaže simpatije, koje goje prema novinarskom staležu".

Zagrebačke dame i gospoda zabavljali su se dugo u noć, a unatoč tome što se i tad u društvu i za stolom govorilo o krizi, svilenih haljina i bisera bilo je napretek.

Bila je i dječja povorka

Tijekom poklada organizirali su se maskirani i obični plesovi, a svoje su skupocjene toalete i vješto izrađene kostime dame i gospoda mogli pokazati i u tjedniku Svijet. Djeca su bila glavne zvijezde mnoštva karnevala i povorki, a njihovi ponosni roditelji angažirali su fotografe iz obližnjeg fotostudija da ovjekovječe njihove mališane u svojim kostimima.

Kao i danas, i odrasli i djeca su se kostimirali pojedinačno ili grupno, pa se u neke kostime odijevamo i dalje, poput Ciganke, plesačice, vojnika ili dvorske lude, kao i neki koje u 21. stoljeću više ne prepoznajemo.

"Može se ustvrditi da su dječje karnevalske zabave predstavljale najuspjeliji dio splitskog karnevala. Dječja srca cvala su od radosti pod kostimom Bajadere, Grofa Luksemburga, Snjeguljice, Grozdane, Rokoko dama, Cigančadi, čerkeskih i donskih Kozaka, Koraljki i raznih fantastičnih, turskih i bidermajerskih kombinacija. To je tekar bilo pravo karnevalsko veselje!", pisao je Svijet 1928. uz mnoštvo fotografija impresivnih kostima.

Napravili su i natječaj za najbolji kostim pa su u nekoliko brojeva objavljivali mnoštvo najboljih fotografija iz silne količine koje su im stizale na adresu.

Te godine u Splitu, vjerojatno kao i mnogih drugih, djeca su imala svoju karnevalsku povorku, a Riva je vrvjela kostimima, ukrasima i glazbom. Zagreb već tih godina nije imao povorku, no početkom stoljeća održavale su se velike karnevalske fešte i kroz centar glavnoga grada.

Fotografije se ne razlikuju mnogo od današnjih karnevala - odlična atmosfera, velika gužva, veselje, maske i putujuće prikolice, koje su, doduše, nekad vukli konji, kao što možete vidjeti na fotografiji s Trga iz 1905.

Riječki je broj jedan

Znatiželjno građanstvo promatralo je maskirane, a na fotografiji je prikolica "lječilište za nervozne", na kojoj su svirači odjeveni u grupni kostim koji uživaju u karnevalu. Glavni zagrebački Trg prepoznatljiv je na fotografiji iz 1911., na kojemu se u moru crnih šešira vidi bijela kočija karnevalske povorke.

Od masivnih povorki od prije 100 godina, koje su bučile Trgom, do 20-ih godina one su iz glavnoga grada nestale i građanstvo se koncentriralo na već spomenute redute. Slavlja i plesnjaci u Zagrebu bili su najvažniji, a do danas se u Zagrebu malo toga održalo iz tog vremena, pa se većinom na maškarama zabavljaju najmlađi. Unatoč tome, pokladne tradicije u nekim dijelovima Hrvatske i dalje su u punom jeku, a Riječki karneval već je dulje nepobjedivi broj jedan. Busevi iz cijele Hrvatske dovoze ljubitelje karnevala na obalu, a maske su svake godine sve luđe, sve šarenije i grandioznije, dok se kostimi šivaju i priremaju gotovo godinu dana. Karneval je zabava, no u današnje vrijeme malo tko poznaje rituale s kojima je nekad bio povezan ili stare običaje. Poklade su trenutak kad neki ljudi postaju nešto potpuno drugo, dok drugi skidaju masku i ulaze u pravi "ja", kako je još prije stotinjak godina istaknuo Svijet.