Čak i ako je nesvjesno, prečesto kajanje uništava samopouzdanje i komunikaciju, a zbog inflacije ‘oprosti’ iskrena isprika zapravo gubi na snazi
Manje ispričavanja i život će odmah biti puno bolji
Žene se ispričavaju puno više nego muškarci, no to ne znači da muškarci oklijevaju priznati da su pogriješili, pokazalo je istraživanje. Razlika je u tome što imaju veći prag tolerancije - muškarci rjeđe misle da su pogriješili te da isprike znače manjak bliskosti. Za razliku od njih, žene su češće uvjerene da griješe te imaju manji prag za situacije koje zahtijevaju ispriku, pokazalo je istraživanje.
- Zabrinutije su za tuđe osjećaje te pomoću njih održavaju skladne odnose, a i po prirodi žele sve učiniti sretnima, pa se ispričavaju i zbog pogreške koje muškarci ne bi smatrali vrijednom spomena - tvrdi dr. Susan Gaddis. No ni muškarci ni žene nisu u krivu kad je riječ o isprikama. Razlika je jedino u tome što muškarci i žene različito shvaćaju i gledaju na sporne događaje ili situacije. Zato umjesto da pretpostavljaju tko se kome treba ispričati, najbolje je otvoreno razgovarati i izbjeći nesporazume te spriječiti svađanje. Ako je isprika iskrena, može se, primjerice, popraviti prijateljstvo ili ublažiti neugodna situacija, no prečesto ispričavanje umanjuje iskrenu ispriku te ujedno podcjenjuje vjerodostojnost i povjerenje. Prihvaćajući krivnju za sve, čak i ako nisu krive, žene umanjuju i samopouzdanje.Često se pretjeranim ispričavanjem pokušavaju izbjeći sukobi, no “sindromom ispričavanja” samo im se pripisuje krivnja i za buduće događaje. Neki se čak i nesvjesno ispričavaju, primjerice, svako pitanje počinju ispričavanjem na smetnji ili im “oprosti” služi kao poštapalica. Osim što si uništavaju samopouzdanje te kradu vrijeme sugovorniku, preuzimajući odgovornost za svaku neugodnost, takvi ljudi “prizivaju” druge da ih stalno krive. Kako bi izbjegli inflaciju “oprosti”, važno je postati svjestan koliko se često ispričavaju. Također, i ljudi koji uvijek žele udovoljiti drugima kako bi izbjegli odbijanje u društvu vole se ispričavati.
PRIJE ISPRIKE TREBA MALO RAZMISLITI
Ako dođe do neslaganja, umjesto ispričavanja dobro je potražiti druge načine rješavanja situacije. Smirivanje i pokušaj realnog sagledavanja situacije spriječit će nagle reakcije.
NESVJESNIM ISPRIČAVANJEM POSTAJE SE DEŽURNI KRIVAC
Ispričavajući se za svaku, pa čak i bezazlenu situaciju, ljudi preuveličavaju “nevine” situacije te postaju dežurni krivci za buduće. Zato je dobro raditi na svakodnevnoj komunikaciji sa strancima jer će se tako lakše riješiti “sindroma ispričavanja”.
"POGRIJEŠIO SAM" JE BOLJE OD "ŽAO MI JE"
Nije dobro stalno drugima ugađati. Neki ljudi trebaju si dati malo oduška te se prestati stalno ispričavati, priznavati pogreške ili izražavati žaljenje. Također, “žao mi je” mogu zamijeniti s “pogriješio sam” i to reći samo jedanput jer svaki put kad to naprave, porast će im samopouzdanje.