Mali veseljaci: Bebe se smiju jer tako zabavljaju svoje mame

Prvi bebini osmijesi nekad su se tumačili kao posljedica plinova. No znanstvenici danas znaju da nam već od rođenja osmijesi pružaju uvid u socijalni i emocionalni razvoj djeteta.
Uz pomoć uređaja za praćenje otkucaja srca, skeniranje mozga i tisuća sati snimljenih interakcija, otkrili su izvanrednu kognitivnu i emocionalnu osjetljivost kod vrlo male djece. Naše reakcije na osmijehe pomažu programirati bebin mozak za društvene interakcije.

Znanstvenici s Kalifornijskog sveučilišta u San Diegu proučavali su obrasce osmijeha kod beba u dobi od četiri mjeseca i, uz pomoć matematičkih izračuna, zaključili da se bebe, svjesno ili ne, smiju točno onoliko koliko je potrebno da nasmiju mame. Razvojni psiholozi sa sveučilišta u Vermontu primijetili su da su neobični prizori, kao knjiga na glavi, smiješni bebama od pet mjeseci. 

- Pretpostavljali smo da bebe ne mogu znati da je nešto smiješno ako se roditelji ne smiju. Bili smo u krivu - kaže Gina Mireault, prof. psihologije i voditeljica istraživanja.

Najraniji osmijesi kod novorođenčadi

Javljaju se uglavnom kad spavaju i čini se da nisu povezani s vanjskim podražajima. Znanstvenici misle da poriv za osmjehivanjem dolazi iz primitivnog dijela mozga. Postoje jasni znakovi da osmijesi beba u dobi između šest tjedana i šest mjeseci postaju sve više uvjetovani socijalnim podražajima. Bebe se manje smiju kad su same, a više kad su u društvu, posebno poznatih koji se smiju.

Između dva i šest mjeseci bebe sve više koriste tzv. Duchenne osmijeh

Ovakav osmjeh koriste kako bi odgovorile na osmijehe roditelja. Jagodice lica se podignu i oči se stisnu, a to upućuje na snažne pozitivne osjećaje. Već s tri mjeseca postaju nemirne ako onaj tko im se smijao odjednom prestane. Otprilike u istoj dobi bebe koje gledaju u roditelja i smiješe se - skreću pogled. Znanstvenici smatraju da je to znak da počinju regulirati svoje osjećaje pa im treba pauza od intenzivne jedan-na-jedan interakcije.

Osmijesi s otvorenim ustima

Pojavljuju se kad su bebe fizički angažirane i zaigrane, kao kod škakljanja. Osmijesi koje istraživači nazivaju “snažnima” - kad se zigomatični mišići lica stisnu i podignu bebine usne - još su jedan znak pozitivnog odgovora na ono što se događa oko njih.

Podignuti obrazi, zavijene usane i osmijeh s otvorenim ustima

Ova kombinacija najjači je izraz veselja, kažu znanstvenici. U dobi od oko šest mjeseci bebe mogu prebaciti fokus s čovjeka na igračku.

Osmijeh iščekivanja

Istraživači su promatrali bebe između osam i 12 mjeseci kako se igraju s igračkama dok su majke sjedile iza. Kad je igračka proizvela zvuk, bebe bi reagirale osmijehom. Neke od osmomjesečnih beba i većina 12-mjesečnih također bi se okrenule prema mami kao da provjeravaju jesu li primijetile zvuk te je li i njima smiješno.
Studije su pokazale da su bebe koje su se tijekom prve godine češće osmjehivale s iščekivanjem bile vještije u korištenju jednostavnih alata te imale bolje komunikacijske vještine u dobi od 30 mjeseci.

Sami stvaraju situacije za smijanje

Puno prije nego što mogu govoriti, bebe se smiju neobičnim situacijama i počinju ih same stvarati u dobi od oko devet mjeseci. Britanska prof. razvojne psihologije Vasudevi Reddy identificirala je 11 tipova “klauniranja” kod odraslih, a većina beba do prvog rođendana izvodi barem sedam (npr. pružaju igračku pa je naglo povlače).