Anna Jarvis izborila se za uvrštenje druge nedjelje u svibnju u kalendar spomendana kao Majčin dan - evo što je smisao tog dana te kako ga, još od 20-ih godina prošlog stoljeća, obilježavamo u Hrvatskoj
NEK JE SRETAN SVIM MAJKAMA
Majčin dan: Danas slavimo ljubav i hrabrost svake majke
Ako je itko na ovom svijetu zaslužio dva spomendana tijekom godine, pa i to da se osmisli i treći, onda su to žene i majke, usudimo se napisati uoči druge nedjelje u svibnju, koja ove godine pada a 12. svibnja, kada obilježavamo Majčin dan To je spomendan koji se često spominje u prijeporima oko toga je li to 'pravi' dan žena i majki taj, ili je to onaj koji slavimo 8. ožujka. Iako među njima ima dosta sličnosti – jer oba nas podsjećaju na borbu veličanstvenih žena koje nisu prihvaćale podređen status u društvu i željele su koračati kroz život rame uz rame sa svojim muškarcima – važno je znati da se 8. ožujka prisjećamo ženske borbe za radnička prava i ravnopravnost a tržištu rada, dok spomendan koji obilježavamo u svibnju veliča ulogu žene kao majke, stupa obitelji.
POGLEDAJTE VIDEO: Neobična proslava Majčinog dana: Mama i sin zajedno na motoru
Pokretanje videa...
00:57
Majčin dan obilježavamo u čast Anne Marie Jarvis, Amerikanke rođene 1930. godine, kao A. M. Reeves, rođene u Culpepperu, u saveznoj državi Virginia, koja je preminula 1905., godine. Nakon što se udala, Anna Marie je tijekom 17 godina rodila između jedanaest i trinaestero djece, a samo je četvero doživjelo odraslu dob, dok su ostali umirali od bolesti koje su tada harale i bile smrtonosne: od ospica, tifusne groznice i difterije. To ju je navelo da poduzme mjere kako bi pomogla svojoj zajednici u borbi protiv dječjih bolesti i nehigijenskih uvjeta.
Tako je za vrijeme trudnoće sa šestim djetetom pokrenula Radne klubove za Majčin dan u gradovima Grafton, Pruntytown, Philippi, Fetterman i Webster, s ciljem da se kroz njih radi na poboljšanju zdravstvenih i sanitarnih uvjeta. Ona i druge žene iz tog područja pridružile su se rastućem pokretu javnog zdravlja u Sjedinjenim Državama i nastojali educirati obiteljima kako bi se smanjila bolest i smrtnost dojenčadi. Klubovi prikupljali su novac za kupnju lijekova i zapošljavanje žena za rad u obiteljima u kojima je majka bolovala od tuberkuloze ili drugih zdravstvenih problema. Tijekom američkog Građanskog rata, Ann Jarvis pozvala je klubove da proglase neutralnost i pruže pomoć i vojnicima Konfederacije i Unije.
Iako je majka pokrenula inicijativu za ustanovljenje Majčinog dana, za njega se izborila tek njezina kći, Anna Jarvis. Mlada Ana rođena je 1864. i bila je jako vezana za majku, baš kao i njezina slijepa sestra Elsinora. Nakon što im je majka umrla, pozvala je nekolicinu prijatelja na molitvu i druženje u čast svoje majke. Tad im je po prvi puta spomenula ideju da se ustanovi Majčin dan, kojim bi se odavala počast svim majkama, njihovoj plemenitosti, žrtvi i ljubavi koju ugrađuju u temelje obitelji i u odgoj djece. Zamislila ga je kao dan kad će djeca moći izraditi čestitku ili neki sitan poklon za majku i iskazati joj svoju zahvalnost za sve što čini za njih. Anna se jako borbeno založila za ideju, počela je pisati pisma osobama iz javnog života, kongresnicima, svećenstvu, i na kraju je uspjela.
Zahvaljujući njenom trudu, u svibnju 1908. održana je prva javna misa za sve majke i prva podrška Majčinom danu. Blagdan su uskoro prihvatile sve države SAD-a, a potom 1914. godine i američki Kongres. Predsjednik Woodrow Wilson, u subotu, 9. svibnja 1914., dao je službenu objavu proglašavajući Majčin dan nacionalnom svetkovinom, koja će se održavati svake godine 2. nedjelje u svibnju, čime je 10. svibnja 1914. postao prvi nacionalni Majčin dan. Na taj su dan trebale biti istaknute američke zastave na vladinim zgradama i privatnim kućama 'kao javni izraz naše ljubavi i poštovanja prema majkama naše zemlje', objavio je. Uskoro se dan počeo širiti i na neke europske države, no ozbiljnije je zaživio u Europi tek tijekom Drugog svjetskog rata.
Prema Anninoj želji, blagdan je u to prvo vrijeme imao i svoj simbol – karanfil, bijeli, za majke koje su preminule, a crveni u čast onih koje su žive. No, kao što se to dogodilo s većinom blagdana, i ovaj je ubrzo komercijaliziran – pojavili su se brojni prigodni suveniri, čestitke, pokloni i slično. Tako se danas na Internetu prodaju kompleti prigodnih čestitki koje je 1920-ih, 1930-ih, 940-ih i 1950-ih prigodno izdavala i prodavala u svojim trgovinama kompanija Hallmark (danas se jedna takva ispisana čestitka na e-bayu internetu može pronaći za 16 dolara), dok smo na platformi Etsy pronašli kolekcionarski komplet od 8 čestitku za manje od dva eura. U to su se vrijeme na ulicama uobičajeno prodavali bijeli i crveni karanfili, a reklame su ljude pozivale da zađu u trgovine i kupuju majkama vrijedne poklone.
Ljuta zbog takvog razvoja situacije Anna Jarvis dala se i u to da sudski zaštiti ime i dan (drugu nedjelju u svibnju), ali je na kraju izgubila taj sudski proces pa je od 1923. nadalje često organizirala prosvjede protiv potrošačkog duha koji je zahvatio taj dan. Jednom je čak završila i u zatvoru, zbog remećena javnog reda i mira nakon jednog takvog prosvjeda.
Na Majčin dan 1948. godine, dok je ležala u bolnici, stiglo joj je mnogo razglednica i čestitki, ali malo onih kom pisanih, što je sama zastupala kao najbolji dar svakoj ženi i majci. Anna Jarvis umrla je u 93. godini života, siromašna i tužna, o čemu svjedoči jedna od njenih posljednjih rečenica: 'Htjela sam da to bude dan osjećaja, spomena, iskazivanja časti, a ne dan profita. Žao mi je što sam uopće potaknula tu ideju'.
Proslavu Majčina dana u Europu je prenijela 'Armija spasa', putem svojih članova, uglavnom vojnika u postrojbama SAD-a, tijekom Drugog svjetskog rata. Po pisanju teologa Juraja Kolarića, kasnije Velikog meštra Družbe 'Braća Hrvatskog Zmaja', u knjizi 'Majčin dan u povijesti i tradiciji hrvatskog naroda', prvu proslavu Majčina dana u Hrvatskoj nagovijestio je 15. svibnja 1927. Katolički list, crkveni tjednik Zagrebačke nadbiskupije koji je izlazio u Zagrebu, od 1849. do 1945. godine. Prvotna ideja bila je da se obilježavanje odvija paralelno s osnivanjem tzv. Materinskih društava u gradu i selu, koja bi pružala potporu majkama u njihovoj religioznoj zadaći u brizi o obitelji i odgoju djece. Ideja je bila da se društva osnivaju pod okriljem crkve.
Nema podataka o tome gdje i kako je ta prva proslava Majčinog dana održana, poznato je tek da je odlukom biskupa S. Sewisa od 15. svibnja 1927., taj dan nazvan 'Majčin dan', uz relativno slab odaziv u osnivanju spomenutih društava. Već oko druge proslave 1928. godine objavljeno je da je brigu o proslavi preuzela 'Hrvatska katolička ženska sveza', tako da su svi članovi taj dan prikazali svetu Misu za svoju majku, a u svim su se crkvama trebale održati propovijedi na temu majka, kao i predavanja u društvima i školama. Od tada proslava postaje tradicionalna, a obilježavala se drugu nedjelju u svibnju, piše Kolarić.
U Katoličkom listu iz 1932. godine po prvi put je objavljena 'Propovijed za Majčin dan', kao pomoć svećenicima, kako bi vjernici taj dan proslavili na što duhovniji i što dostojanstveniji način te da se potaknu vjernici da odaju priznanje svojoj živoj ili mrtvoj majci. U istim novinama, u broju od 2. svibnja 1935. Pojavila se i okružnica u povodu 'Majčinog dana' koju je potpisao dr. Alojzije Stepinac. On ističe da se već 'nekoliko godina provodi po katoličkim zemljama jedna veoma lijepa i korisna praksa, da katolička djeca jedan dan u svibnju pristupaju k sv. Pričesti, koju prinose Bogu za nesretnu rusku djecu, koja se odgajaju u mržnji na Boga' te poziva dušobrižnike da na dan 12. svibnja organiziraju sv. Pričest djece 'za nesretnu rusku djecu'. Ispod tog dekreta objavljen je dekret pomoćnog biskupa Franje Salisa kojim se određuje da se proslava 'Materinskog dana' održi u nedjelju, 12. svibnja. Katoličke organizacije potiču se da na taj dan izvedu igrokaze koje mogu pronaći u novoj zbirci 'Majčin dan', koju je izdala knjižara Josipa Kratine iz Draškovićeve ulice u Zagrebu.
Nekoliko godina kasnije u istom listu izlazi i podsjetnik na izdanje 'Naša sijela', u sklopu kojega se donose tekstovi, note i preporuke o tome kako obilježiti Majčin dan, i čega je očito da se taj spomendan već prilično uvriježio u Hrvatskoj, piše teolog Kolarić.
Iako nema zapisa u medijima o proslavi Majčinog dana u Banovini Hrvatskoj, Kolarić ističe izjavu nadbiskupa Stepinca za list 'Hrvatica', koji tada uređuje istaknuta novinarka, književnica i feministica Marija Jurić Zagorka, u kojem govori o dostojanstvu obavezama i ulozi žene u svijetu, domovini i obitelji.
- Isključiti ženu od javnoga života i politike značilo bi omalovažiti je u njezinom dostojanstvu čovjeka-osobe; odricati joj pravo na puninu ljudskoga života. I kao kraljica kućnoga ognjišta žena ne može i ne smije ostati pasivna i indiferentna prema javnom životu i politici - odgovara Stepinac Zagorki, zagovarajući ženino sudjelovanje u javnom životu, no u ostatku odgovora kaže kako će najprirodnije i najidealnije polje rada za ženu uvijek ostati domaće ognjište.
- Odatle će ona iz skrovitosti i povučenosti vršiti svoj golemi blagotvorni utjecaj na razvitak čovječanstva, pa i na politiku. Kršćanstvo je vazda upućivalo ženu da je tu vrelo njezine snage i da s te strategijske točke ona može gospodariti svijetom. Kako smo već istakli, žene bi morale biti pretorijanska garda mira, sloge, blagosti, dobrote, praštanja, ukratko evanđeoske ljubavi, koja u surovoj i bezobzirnoj političkoj borbi tako brzo gasne. Zato se ne bi smjele spustiti na političku arenu, u sukobe, dnevne, aktivne politike, sve dok nije krajnja potreba - kaže Stepinac.
Proslava Majčinog dana u vrijeme NDH bila je preimenovala u proslavu 'Hrvatskog tjedna majke i djeteta', koji se slavio od 31. svibnja do 7. lipnja 1942. godine. U isto vrijeme i Katoličkom listu upozorava se na 'pobačaje koji stvaraju pusta ognjišta', uz upozorenje da imamo bogatih kotara u kojima se bilježi negativan prirast stanovništva. List prenosi i govor Ante Pavelića s proslave pred 150 hrvatskih majki iz svih staleža. Tako zamišljen tjedan majki i djece slavio se još samo 1944., jer je već 8. svibnja 1945., ulaskom partizanskih snaga u Zagreb prestala postojati NDH.
Nova država u zapećak je stavila vjerske zajednice, kao i sve ono što je crkva promovirala pa se tako pomalo zagubio trag Majčinog dana u svibnju, a aktualnim postaje Međunarodni dan žena, 8. ožujka, utemeljen u čast ženske borbe za ravnopravnost na tržištu rada, iza kojeg stoji i priznanje ravnopravnosti žena u društvu. Tako se svibanjski spomendan u Hrvatskoj u vrijeme dok je bila jedna od republika bivše Jugoslavije uglavnom nije previše spominjao i obilježavao, sve do prekretnice koju je svojim djelovanjem možda i označio sam Kolarić. Naime, on je u siječnju 1974. u Večernjem listu objavio tekst pod naslovom 'Zaboravljena majka', koji je govorio o Justini Mihanović, majci autora stihova hrvatske himne 'Lijepa naša', čiji je grob u Velikoj Erpenji iznad Tuheljskih toplica bio posve zapušten i devastiran.
Kao Veliki Meštar Braće Hrvatskog Zmaja, Kolarić je kasnije i glavni inicijator obnove i uređenja toga groba koje je pretvoreno u Spomen-područje 'Hrvatskoj majci' (1997. godine). Uz uređeni grob Justine Mihanović, u blizini je postavljen i spomenik Hrvatskoj majci, kipara Ive Kerdića, a zahvaljujući Kolarićevoj inicijativi, tu se svečano ponovo počeo slaviti i Majčin dan (od 1998. godine). Mjesto je izabrano, među ostalim, i zato što je to nekad bilo žarište hrvatske kulture te zato što su se Mihanovićevoj majci divili mnogi hrvatski pjesnici, kao i zbog jedinstvene ljepote kraja.
Od tada se tu održavaju godišnje proslave ovoga dana, koji je u međuvremenu dobio svoje mjesto u životu Hrvatske. Slavio se 'službeno' o organizaciji ministarstava koja u svojoj lepezi imaju majčinstvo i obitelj te postao dan koji ima gotovo i ravnopravan status u društvu kao i Međunarodni dan žena, 8. ožujka.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
