Život bez Boga nema smisla. I najveći nevjernik u nedaći kaže: "Bože pomozi". Bog je svuda oko nas..i on je kreator križaljke koju znanstvenici pokušavaju riješ
iti. Bože, hvala ti što postojim. Hvala.
Prikaži još ↓
m1
mila 19
19.4.2012.
Odustani
BOG JE U NAMA I OKO NAS.ako vjerujemo u sebe vjerujemo u boga.iz osobnog iskustva najviše sam se razočarala u "lizaće oltara",u ljude koji su redovito na misama
u prvim redovima i koji se diče kakao su veliki vjernici a največi su licemjeri...
Prikaži još ↓
bb
barby-barby
19.4.2012.
Odustani
nije bit u religioznosti...nego u duhovnosti...kada bi ljudi prestali to mješati bilo bi jakko lijepo
Fa
Faustina009
19.4.2012.
Odustani
Iako sam cijeli život vjernica, počela sam zaista i za parvo vjerovati u Boga, onda kada su mi se dogodile najružnije i njabolnije stvari u životu - tada sam os
vjestila da bez Njegove pomoći i prisustva stvari su mogle poći još i 10 puta gore...A kasnije kroz život i danas sam osvjestila, zašto se to dogodilo i tko me je htio uništiti do kraja, ali Bog nije to dopustio i vjerujem da će ono zbog čega sam patila i ostvariti se jednoga dana. Uz sve zlo koje mi je satajalo na putu i koje me ej htjelo uvjeriti da ja neke stvari ne mogu - Bog je taj, čija je zadnja i konačna odluka.
Prikaži još ↓
alladin_1
21.4.2012.
Odustani
ne znam jel postoji ili ne, ali radije živim život kao da ON postoji pa kad umrem da se ugodno iznenadim :) ili da živim kao da ON ne postoji, pa me nakon smrti
neki namrgođeni tip pozove na red ! :)
Prikaži još ↓
u1
user_139303
19.4.2012.
Odustani
Ja u Boga vjerujem oduvijek....i kad sam sretna zahvalim Bogu što je tako, a kada sam tužna i ništa mi ne ide kako treba zamolim Boga da mi pomogne i da mi snag
e. Netko je jednom rekao: SVE SE DOGAĐA SA NEKIM RAZLOGOM, uistinu je tako, samo što smo mi ljudi uvijek skloni osuđivanju. Kada nije sve onako kako bi htjeli imamo potrebu nekog drugog okriviti za to kako bi nama bilo lakše i kako bi se mi osječali bolje, a rijetko tko se sjeti zahvaliti Bogu kada nam je dobro i sve bude baš onako kako bi to trebalo biti....
Prikaži još ↓
un
unger
20.4.2012.
Odustani
u boga vjerujem, u crkvu ne
Mz
Mala zaljubljena
19.4.2012.
Odustani
Rođena sam u kršćanskoj obitelji. Nitko u mojoj obitelji (pa tako ni ja) nikada nije bio pretjerano religiozan. Više smo bili kao oni "deklarirani" vjernici koj
i se samo tako zovu (nismo svaku nedjelju išli u crkvu, molili se prije jela i sl. ali znalo se da kada je neki veći svetac se obavezno ide u crkvu, posti itd.). Mene to nikada nije smetalo, dapače gledala sam na to kao na jednu obvezu manje sve dok me neki događaji u životu nisu uvjerili u suprotno. Ti događaji nisu bili ružni, dapače bili su vrlo lijepi (upoznala sam neke osobe i sl.). Način života tih osoba i razgovor s njima (mladi ljudi koji iskreno vjeruju u Boga) me potaknu na razmišljanje. U toj svojoj fazi dubokoumnog razmišljanja sam shvatila ono što sam često znala čut "Sve se događa s nekim razlogom!" i "Bog za sve ima neki plan" i "Svatko ima svog anđela koji će mu pomoći da spozna Boga!". Ja sam svog anđela upoznala (nije mi dečko-ne nazivam ga stoga anđelom, a nije ni svećenik ili neki drugi duhovni vođa), kratko poznanstvo s njim me doista promijenilo-počela sam ići u crkvu svake nedjelje i redovito moliti. Svojim komentarom željela sam poslati poruku svima (a posebice ateistima čije sam komentare pročitala) da ne postaju vjernici svi kada im se dogodi nešto loše uživotu, već da jednostavno postoje neke prekretnice, također ne postaju svi zagriženi vjernici kad shvate da im se bliži smrt već postoje i vrlo mlade i religiozne osobe (ja imam 18, a moj anđeo 20godina). BTB :)
Prikaži još ↓
h1
hasko_1
19.4.2012.
Odustani
U Boga treba vjerovati uvijek, jer nikad ne znamo kad nam dolazi smrtni čas!
LN
LAKU NOĆ
21.4.2012.
Odustani
Bog,riječ bog je samo jedan izbor od drugih riječi,svi mi ili ti većina imamo neko svoje vjerovanje,u sudbinu,svemir,boga,no sve se svodi na isto,a to je da je
čovjeku potrebna slamka za koju će se uhvatiti u lošim vremenima,ili zahvaliti u dobrim.Život dragi moji,život je nešto neprocjenjivo,samim time što postojimo je dovoljno da se ujutro ustanem i zahvalim nikome posebnome,ali da se zahvalim na svemu što imam i zamolim za ono što nemam,ali zapravo potječem sebe na pozitivu,na nadu i na rad da postignem to što želim.Ako trebam umrijeti danas,umrijeti ću,sada dali ću su pozvati na boga to ne znam,znam samo da mašta nema granice,.,.,
Prikaži još ↓
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu 24sata te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona .
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu 24sata te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona .