Prava ljubav ne postoji samo u filmovima, kako mnogi vjeruju. Postoje parovi koji dokazuju da su velike ljubavi, koje traju cijeli život, zaista moguće, samo treba naići na srodnu dušu
PRIČE IZ STVARNOG ŽIVOTA
Ljubavne priče: Ovih 10 parova su dokaz da od ljubavi nikada ne biste trebali odustati
Napisao je pjesmu svojoj ljubavi "Sweet Lorraine"
Fred Stobaugh iz SAD-a nikad nije preboljela gubitak ljubavi svojeg života. Oženio je Lorraine 1940. godine, a njihova ljubav bila je uvijek sretna. Imali su troje djece, ali nakon 73 godine braka, ona je umrla. Fredu je srce bilo i ostalo slomljeno.
Mjesec dana nakon smrti svoje supruge naišao je na oglas za lokalno natjecanje u pisanju pjesme. Iako nije imao sluha i nije bio glazbenik, napisao je jednu od najljepših ljubavnih pjesama - "Sweet Lorraine". Studio Green Shoe bio je oduševljen i odlučili su uglazbiti tu pjesmu. Napravili su i kratki dokumentarac o Fredu i njegovoj ljubavi.
Pogledajte Freda dok sluša svoju pjesmu u videu:
Proslavili su 81. godišnjicu braka
Ann, rođena u obitelji sirijskih imigranata, imala je 17 godina, a John 21 i bili su zaljubljeni. Odrasli su u istom susjedstvu u SAD-u, a postali prijatelji srednjoj školi. Njezini roditelji nisu bili sretni tom vezom jer je Annin otac planirao da se ona uda za 20 godina starijeg muškarca. Ali, mladi par nije se mogao odreći ljubavi te su 1932. godine pobjegli u New York.
Roditelji nisu bili previše zabrinuti jer nisu vjerovali da će veza potrajati. No, prevarili su se, 24. studenog 2013. godine John i Ann Betar proslavili su 81. godišnjicu braka i privukli mnoge medije. Slavili su sa svoje petero djece, 14 unučadi i 16 praunučadi. Njemu je tad bilo 102, a Ann 98 godina. Nije spomenuto jesu li još živi.
Ovo je video o Ann i Johnu:
Pisma otkrivaju koliko su se voljeli
Judith Lovell poznavala je svojeg djeda kao mračnog i dostojanstvenog čovjeka pa se iznenadila pronašavši ljubavna pisma koja je pisao baki i dobivao od nje u mladosti. Zvao se David Hurd i s Jamajke je doputovao u New York 1907. godine gdje je radio što je stigao da bi preživio.
Bio je usamljen i počeo se 1913. dopisivati s nepoznatom ženom Avril Cato s Kariba. Njihova romansa rasla je svakim pismom, a ona mu je čak slala pisma koja je našpricala parfemom. Nakon godine dana dopisivanja on se toliko zaljubio u misterioznu ženu da ju je u pismu zaprosio, iako čak nikada nije vidio ni njezinu fotografiju. Nervozno je čekao odgovor, naravno pristala je nakon blagoslova svojih roditelja.
Prvi put su se vidjeli na dan vjenčanja u kolovozu 1914. godine na Jamajci. Ona je preselila s njim u SAD gdje su dobili šestero djece. Ona je umrla 1962. godine, a on devet godina kasnije. Nije se ponovo ženio i do zadnjeg otkucaja srca volio je svoju Avril.
Razdvojili su ih nakon vjenčanja, pronašli se 60 godina kasnije
Prošlo je samo tri dana od vjenčanja Anne Kozlov i Borisa, a on je već morao u Crvenu armiju. Bilo je to 1946. godine. Ona ga je čekala, ali Staljin je prognao nju i njezinu obitelj u Sibir odakle nije mogla pisati svojem suprugu. Boris je proveo godine života pokušavajući je pronaći, potpuno su izgubili kontakt.
Anna je bila toliko shrvana da je razmišljala o samoubojstvu. Njezina majka tad je uništila sve uspomene na Borisa, uključujući i fotografije vjenčanja te pisma. Ona se na kraju ponovno udala, a Boris oženio. Godine su prolazile i oboje su izgubili svoje supružnike, a onda se dogodilo čudo. Anna je posjetila rodno selo, gdje su oboje nekad živjeli.
Hodajući ulicom u daljini je ugledala starijeg muškarca. Srce joj je zaigralo, bio je to Boris. On je došao u selo posjetiti grob svojih roditelja. Vidjevši Annu potrčao je do nje. Svi osjećaji su se vratili. Ponovo su se vjenčali i napokon živjeli zajedno kao muž i žena.
Čekali su 11 godina da budu zajedno
Irina i Woodford McClellan su se vjenčali, ali nisu slutili će morati čekati dugih 11 godina da bi bili zajedno. U ranim 1970-im godinama Irina je živjela u Moskvi gdje je radila za Institut svjetskog gospodarstva i međunarodne odnose. Tamo je upoznala američkog profesora Woodford McClellana. Zaljubili su se i vjenčali dvije godine kasnije u svibnju 1974. Ali, u kolovozu je Woodfordu istekla viza i morao je napustiti Sovjetski Savez.
Pokušavao je posjetiti svoju ženu u Moskvi, ali su mi više puta odbijali odobriti ulazak u zemlju. S druge strane, Irini nisu dopuštali napustiti zemlju, i to bez objašnjenja. Par je u kontaktu bio pismima i telefonskim pozivima, a redovito su si slali fotografije.
Više od 11 godina kasnije Irina je napokon dobila "zeleno svjetlo" da se preseli u SAD. Krajem siječnja 1986. godine sletjela u zračnu luku u Washingtonu, on ju je nestrpljivo čekao. Poletjeli su jedno drugom u zagrljaj. Irina je njihovo iskustvo pretočila u knjigu "Of Love and Russia: The Eleven-Year Fight for My Husband and Freedom" (O ljubavi i Rusiji: Jedanaestogodišnja borba za mog muža i slobodu).
Rodili su se isti dan, a on je umro dan nakon nje
Les Brown Jr. i njegova supruga Helen rodili su se isti dan - 31. prosinca 1918. godine. Čim su se upoznali u srednjoj školi, znali su da će biti nerazdvojni. Les je dolazio iz imućne obitelji, a Helen iz radničke. Njihovi roditelji nisu odobravali vezu, uvjeravali su ih da je klasna razlika nepremostiv problem. Ali, oni su dokazali suprotno.
Vjenčali su se, postali roditelji i svaki dan su bili zajedno, sretni jedno s drugim. U dubokoj starosti Helen je oboljela od raka želuca, a Les se borio s Parkinsonovom bolešću. Nakon 75 godina braka, ona je umrla 16. srpnja 2013. godine, a on dan kasnije, nije mogao živjeti bez nje niti dan više.
Vjenčali su se 75 godina nakon prvog i zadnjeg poljupca
Carol Harris je nastupila kao Trnoružica u trećem razredu srednje škole, a partner u predstavi bio joj je George Raynes koji je od ranije bio zaljubljen u nju. On je u predstavi bio princ, tad su se prvi put poljubili i sve je ostalo na tome. Godine su prolazile, a George se preselio u Toronto, oženio i osnovao obitelj.
Ali, 61 godinu kasnije žena mu je umrla. Odlučio je potražiti staru ljubav koja mu je ostala u srcu. George i Carol ponovno su se sreli, postali prijatelji, a ubrzo i vrlo bliski. Vjenčali su se 75 godina nakon poljupca u školskoj predstavi.
Svaki dan je bolesnoj ženi čitao dnevnik da ne zaboravi kako su živjeli
Jack i Phyllis Potter iz Velike Britanije još su jedan primjer prave ljubavi - u dobru i zlu. Iako je i on sam ušao u duboku starost, Jack nije želio dopustiti da ljubav njegovog života živi usamljeno zbog demencije pa joj je svaki dan čitao svoj dnevnik i pokazivao stare fotke. Počeo ga je pisati kao dijete i nastavio cijeli život. Posebnu pažnju posvetio je stranicama na kojima je opisao kako su se upoznali.
Phyllis je sreo 4. listopada 1941. godine i zavolio ju je od prvog trenutka. U dnevnik je tad napisao: " Vrlo lijepa večer. Plesao sam s vrlo lijepom djevojkom. Nadam se da ću je ponovo vidjeti.". I vidjeli su se pa vjenčali 16 mjeseci kasnije.
Skoro pola stoljeća kasnije demencija je uzela maha kod nje i morala je u starački dom jer ni on više nije imao snage brinuti o njoj.
Zabranjenu ljubav skrivali su od javnosti 61 godinu
John Mace prvi put je vidio Richarda Dorra 1950. godine i srce mu je odmah zaigralo. Upoznali su se kao studenti, a njihova zajednička ljubav prema glazbi pretvorila se u ljubav jednog prema drugome. John je ranije bio u braku i imao je sina Paula kojeg mu je Richard pomogao odgajati.
Paul je 1983. poginuo u prometnoj nesreći, a John i Richard zajedno su prolazili kroz golemu tugu, bili su potpora jedno drugome. Dugi niz godina morali su skrivati svoje osjećaje od javnosti, ali 2011. godine New York je legalizirao homoseksualne brakove i oni su se odlučili vjenčati iste godine, čak 61 godinu nakon što su se prvi put vidjeli. Johnu je bilo 84, a Richardu 91 godina, piše Listverse .
Ovo je njihova priča:
Čekali su da navrši sto godina i tad su se vjenčali
Godine 1983. na zabavi su se upoznali Forrest Lunsway i Rose Pollard. On je dvaput bio udovac, a ona je izgubila supruga nakon duge i teške bolesti i nije se namjeravala ponovo udavati. Iako su živjeli 64 kilometara udaljeni jedno od drugog, viđali su se redovito. Udvaranje je trajalo sljedeća dva desetljeća, a 2003. godine odlučili su živjeti zajedno.
Forrest ju je zaprosio, ali Rose ga nije shvaćala ozbiljno jer mu je bilo 90 godina, a njoj 80. Rekla je u šali da će se pristati udati za njega nakon što on navrši sto godina. Prošlo je još deset godina i vjenčali su se.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
