Ljubav je dvosmjerna ulica i treba davati i primati jednako

Malo se tko nije barem jednom u životu osjećao malodušno i predbacio svom partneru da mu stalno daje, a malo ili nimalo prima od njega. Međutim, da se nešto promijeni u tom omjeru davanja, moglo bi to biti veći problem od osjećaja da zaslužujemo više. 

Naučimo se primati

Idealno je u ljubavi da svaki od partnera daje sve od sebe pa tako dolazite do jednostavne jednadžbe da ljubav čini jednaka količina davanja i primanja. No stručnjaci koji godinama provode psihoterapije došli su do zaključka da je veći problem u odnosima to što nismo naučili primati. Ma koliko nam se to može činiti samo razgovornom dosjetkom, psiholozi upozoravaju da je riječ o dosta velikom problemu kojeg treba postati svjestan kako bismo mogli s jednakom radošću primiti s kojom i dajemo. 

Duboko skriveno

Jedan je od razloga zašto nam primanje izaziva nelagodu u tome što nas taj čin čini ranjivima. Kad nam netko udijeli kompliment, na primjer, ili nam zahvali toplim zagrljajem to budi u nama nešto što želi biti primijećeno i cijenjeno, a što pažljivo i duboko skrivamo pred svijetom jer nam je važno i drago te ne bismo željeli da to drugi vide i rugaju nam se zbog toga, iskorištavaju nas zbog toga, prosuđuju nas ili nas čak i odbace. Navikli smo živjeti tako da otkrivamo samo djeliće sebe, čuvajući najdragocjeniji dio, onaj koji nas definira, duboko unutra, na distanci od svijeta, pa kad nam se netko približi otvorena srca oprezni smo i želimo ustuknuti. 

Karta za sreću

Naša kultura uzdiže nezavisnost, slobodu pojedinca, kao kartu za sreću. Tako se smatra da je za sreću važno imati dobrog i pouzdanog partnera te određeni broj prijatelja, ali ne biti ovisan o njima. Zato se ne gleda baš blagonaklono na one koji previše ovise jedni o drugima ili su jako povezani. 

Podijelite sebe

Ali stručnjaci pojašnjavaju, svi smo povezani i trebamo jedni druge, ma koliko se trudili zadržati odmak. Pokazalo se da bez zdravih povezanosti s drugim ljudima i naš imunološki sustav pati jer nam je u naravi da težimo “premrežavanju s drugim ljudima“. Odrastajući ili čeznući za prihvaćanjem i razumijevanjem možda smo se sudarili s nerazumijevanjem i zaključili kako se možemo samo osloniti na sebe. 

Zato i sumnjamo u motive onih koji prilaze raširenih ruku. U nekom smo trenutku zaključili da je primanje riskantno jer se pripremite na jedno, a dođe nešto drugo i osjetila za primanje kržljaju. Zato će mnogi zakolutati očima kad im se na putu nađe neka nježna osoba. Ali obijajući nju, svaki put gubimo djelić sebe. Jer ljubav, kao i svi drugi odnosi, dvosmjerna su ulica.   

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!