Američka pjevačica, glumica i blogerica napisala je esej u kojem je progovorila o svojoj borbi s psorijazom. Mislila je da se izliječila prije dvije i pol godine, ali stres zbog pandemije opet je sve vratio na staro
'MOJ IZLAZAK IZ KAVEZA'
LeAnn Rimes pozirala gola i pokazala mrlje od psorijaze: Ovo mi je očajnički trebalo
LeAnn Rimes (38) je objasnila zašto je odlučila pozirati sasvim gola kako bi pokazala svoje mrlje od psorijaze. Kaže kako joj je to pomoglo da se prestane sputavati i napokon izađe iz kaveza u koji se zatvorila zbog svog stanja, piše Glamour.com.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
00:43
Evo što je napisala:
Imala sam samo dvije godine kad mi je dijagnosticirana psorijaza. Do moje šeste godine oko 80% tijela bilo je prekriveno bolnim crvenim mrljama - sve osim mojih ruku, stopala i lica. Nisu to bili dani kada su na televiziji bile reklame o psorijazi ili otvorene rasprave o kožnim stanjima. Nitko nije razgovarao o tome. I sigurno ne kada sam potpisala svoj prvi ugovor za album s 11 godina. U svijetu u kojem smo živjeli, naše 'mane' nisu bile pozvane 'na binu'.
Pokušala sam sve što sam mogla da se izliječim: steroidne kreme, lijekove, čak sam se i mazala katranom. I kad sam bila u javnosti, činila sam sve što sam mogla da sakrijem svoje stanje. Na bini bih često nosila dva para najlonki ili traperice, čak i kad su bile velike vrućine. Ispod moje košulje čitav bi mi trbuh bio prekriven gustim ljuskama koje bi boljele i krvarile. Toliki dio svog života osjećala sam kao da to moram skrivati.
Napokon, u mojim dvadesetima pronašla sam tretman koji mi je održavao kožu čistom. Kako se moje stanje poboljšavalo, protezala sam vrijeme između svakog cjepiva sve dok nisam skroz odustala od lijeka prije dvije i pol godine. A onda se dogodio početak ove godine. Činilo se kao da se pakao otvorio u svijetu i unutar mene, kao što sam sigurna da se dogodio i mnogim drugim ljudima usred ove pandemije. Odjednom sam se od bavljenja onim što volim i druženja s ljudima, samo motala po kući u znoju. Stres je uobičajeni pokretač psorijaze, a s toliko neizvjesnosti oko nas dogodilo se da mi se stanje odmah vratilo.
Već sam razgovarala o psorijazi. Kad sam to odlučila objaviti svijetu, bila mi je velika stvar izaći i reći: "Ovo je problem s kojim se nosim". Puno ljudi je tada odgovorilo: "O Bože, tvoja je koža tako bistra!". I to je istina, govorila sam o tome samo kad mi je koža bila čista. Mislim da su ljudi mislili da sam to izmislila jer me nikad nisu vidjeli sa psorijazom. Sada je drugačije. Tada, iako sam se otvorila, i dalje sam se skrivala. A kad skrivate svoje fizičko tijelo, to jako utječe na vaše emocionalno i duhovno te mentalno zdravlje. Osjećate se kao da se suzdržavate - kao da ste zatvoreni u kavezu.
Možda je činjenica da je ova godina stvari stvarno stavila u perspektivu, ali sada se osjećam kao da sam u trenutku svog života u kojem se samo želim izvući iz tog kaveza. Trenutno smo u trenutku kada nam se svima oduzima sve što smo mislili da trebamo - i sada možemo vidjeti koliko smo vrijedni i dobri bez svih sranja. Vrijedni smo bez šminke i umješnosti. Vrijedni smo ljubavi, a da za to ne moramo raditi.
I zato sam se umorila od skrivanja.
Veliki dio mog osobnog putovanja je iskopavanje svih tih emocija koje sam skrivala. Želim ih iskopati i pustiti da se ti fragmenti vrate u cjelovitost. Glazba je moj dar i zašto sam ovdje. Ali želim dati glas svima onima koji se nose s istim problemima. I želim dati glas onome kroz što prolazi toliko drugih ljudi. Ovo je konačno moje vrijeme da budem iskrena o tome što je psorijaza i kako izgleda.
Znate kad kažete nešto što ste držali u sebi toliko dugo i to onda bude ogromno olakšanje? To su za mene ove fotografije. Trebala sam ovo. Cijelo moje tijelo - moj um, moj duh - ovo su očajnički trebali. Iskreno sam mislila da će mi ove fotografije biti izazovno pogledati. Jedno je vidjeti sebe i suditi se u ogledalu. Mislila sam da će to biti još teže na fotografiji, zbog čega u prošlosti nikada nisam dopuštala ljudima da me slikaju dok imam crvene mrlje po sebi. Često osuđujemo sebe jako strogo.
Ali kad pogledam ove fotografije, vidim puno više od svoje kože.
Prije ovog snimanja suprug bi me gledao kao: "Ja te mrlje ni ne vidim", što očito nisam razumjela. Pomislila bih, kako to ne možeš vidjeti?! Svuda su po meni! Mislim da sada vidim ono što i on.
Hoće li ove fotografije promijeniti način na koji živim? Hoću li nositi kratke hlače do trgovine? Iskreno ne znam. Ali ono što znam jest da je nevjerojatno koliko sami sebe možemo sputavati. Kad si napokon dopustite da zakoračite izvan onoga u što ste zatvorili, cijeli svijet se otvara. Sloboda je čak i ako samo stavite nogu ispred vrata.
Nadam se da će i drugi koji se sputavaju smoći hrabrosti izaći izvan tog kaveza. Kada si dopustimo izlazak iz kaveza, naši životi nam se vrate.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
