Obavijesti

Lifestyle

Komentari 14

Zklada Ana Rukavina: Lada je donirala matične stanice Mariju

Lada i Mario bili su stranci, a ona mu je onda spasila život: 'Sad smo kao jedna obitelj'

Dvije obitelji, iz Siska i Poreča, povezala je Zaklada Ana Rukavina, koja je osnivač Registra dobrovoljnih darivatelja matičnih stanica koje se koriste u liječenju leukemije

Povezuje ih 28. travnja 2015. godine, kad je poduzetnik iz Poreča, Mario Paliska (63), primio matične stanice mlade pravnice, Siščanke Lade Grahovac (33), a njegovo tijelo uskoro pokazalo da je zahvaljujući njima spremno izboriti se protiv akutne mijeloične leukemije. Tad se još nisu poznavali, jer pravila vezana uz doniranje, nalažu da se primatelj i donor mogu upoznati ako to žele tek dvije godine nakon što se obavi taj postupak, no Lada je kontaktirala s liječnicima i pratila njegov oporavak, radujući se dobrim vijestima. U međuvremenu mu je čak i poslala jedno pisamce preko liječnika na Rebru, da ga malo ohrabri. A kad su se nakon dvije godine napokon upoznali, u razgovoru su shvatili da postoji niz podudarnosti koje kao da su morale dovesti do toga da se sretnu i da njihove obitelji postanu toliko bliske da dijele sve radosti i tuge i jedva čekaju priliku za to da sjednu za zajednički stol.

POGLEDAJTE VIDEO: Majka Ane Rukavina upraviteljica je Zaklade, o tome koji su ciljevi projekta koji je osnovan u Aninu čast  

Pokretanje videa...

Marija Rukavina 01:59

- Kako je Mario da bi primio moje matične stanice morao promijeniti i krv da bismo imali podudarnu krvnu grupu, šalimo se da je on moje prvo dijete. Doduše, malo starije dijete, čak i od mene. Jer,  tek nakon transplantacije matičnih stanica Mariju sam se udala i rodila sina, a nedavno i kćer. Naravno, Mario je bio gost na mojoj svadbi, obožava mog Olega, a ja se već sada radujem susretu na kojem će upoznati i Anu, koji dogovaramo za siječanj, kad ona malo ojača, kod nas u Sisku – priča Lada.

Dodaje kako je još u srednjoj školi bila sigurna u to da će biti barem dobrovoljni darivatelj krvi, znajući da tako nekome može pomoći. Kaže kako se uvijek drži one da treba pomoći kad god može, jer čovjek sam nikad ne zna kad će njemu biti potrebna pomoć. Tako je, kad je Zaklada Ana Rukavina 2013. godine u Sisku prikupljala krv za tipizaciju matičnih stanica i upis u Registar darivatelja matičnih stanica Ana Rukavina, ni na trenutak nije dvojila hoće li se uključiti. 

- Štoviše, tad sam i svog tadašnjeg dečka, današnjeg supruga te kumu i još dvije prijateljice povukla za sobom i svi smo dali krv i upisali se u Registar. Bilo je to oko dvije godine prije nego što su me pozvali da darujem matične stanice za Marija i nisam ni razmišljala o tome da bih mogla biti pozvana. No, kad su me liječnici u siječnju 2015. nazvali i rekli da postoji podudarna osoba kojoj bi moje  matične stanice mogle spasiti život, ni trenutka nisam dvojila oko toga hoću li pristati na transplantaciju – priča Lada. 

Bilo je to neposredno nakon što se Mario suočio s dijagnozom akutne mijeloične leukemije. 

Majka Ane Rukavine: 'Izgubila sam muža i kćer. Zahvaljujući Ani, spasili smo 153 života'
Majka Ane Rukavine: 'Izgubila sam muža i kćer. Zahvaljujući Ani, spasili smo 153 života'

- Cijeli svijet mi se srušio. Bio je to veliki šok za mene, ali i za cijelu obitelj. No, nakon dva, tri dana šoka, sjeo sam s obitelji i odlučili smo skupiti sve snage u borbi za život. Svi moji bližnji, od supruge, djece, braće, bliže rodbine i prijatelja, otišli su na testiranje za potencijalnog darivatelja matičnih stanica koje se koriste u liječenju. Ja sam bio u bolnici i čekao. Vjerovao sam u liječnike u KBC-u Rijeka, kasnije i u one u KBC Zagreb, popularno Rebro, u Zagrebu,  gdje sam prebačen kad je trebalo obaviti transplantaciju matičnih stanica. Vjerovao sam da ću uspjeti u tome da pronađu donora za mene, a dok sam čekao, najviše mi je pomogla molitva, priča Mario te dodaje molbu da još jednom zahvalimo svim liječnicima koji su se borili za njegov život.

Kako među srodnicima nije pronađen podudarni darivatelj, krenulo se u potragu za darivateljem u sklopu Registra, pri čemu postoji mogućnost da darivatelj bude pronađen u Hrvatskoj, ali i u svijetu, budući da je naš registar dio svjetske mreže. Život je htio da liječnici pronađu dvoje potencijalnih darivatelja, nakon čega njihova krv ide na uzorkovanje kako bi se dodatno istražilo koji je darivatelj podudarniji. 

- Sjećam se svih detalja jer sam u to vrijeme baš pripremala jedan veliki ispit na fakultetu. Liječnici su me kontaktirali u siječnju, u veljači smo započeli s postupkom uzorkovanja. Kad su me pitali pristajem li na to, kako sam pomalo kompetitivnog duha, rekla sam: 'Naravno, ali samo da znate, ja ću pobijediti!', priča Lada uz smijeh. Dodaje kako nije imala ni jednu dilemu oko sigurnosti postupka darivanja, iako je bilo onih koji su njenim roditeljima znali reći da joj to ne dopuste, kako time ne bi ugrozila sebe i svoje zdravlje. 

- Kao darivatelj, vi ste liječnicima iznimno dragocjeni i oni ulažu veliki trud u to da se utvrdi možete li biti darivatelj s obzirom na svoje zdravstveno stanje i treba imati povjerenja u to. Srećom, moji roditelji su obrazovani i razumni ljudi, nisu se obazirali na to, već su me podržali, a za mene druge opcije nije bilo – kaže Lada. Dodaje kako je u to vrijeme prolazila kroz teško razdoblje. 

-  Izašla sam na neke teže ispite na fakultetu, ali nije išlo. U to je vrijeme moj otac dobio otkaz na poslu. Moj tadašnji dečko, danas suprug, tad još nije radio i nije nam bilo lako. No, kad sam dolazeći u KBC Zagreb u prizemlju prošla kroz Dječju onkologiju i vidjela ćelave glavice koje se smiju od srca, shvatila sam da imam nešto što neki ljudi u tom času nemaju: Zdravlje. I alat kojim nekome mogu pomoći da ozdravi: matične stanice. Jednostavno sam morala to učiniti - priča Lada o trenucima zbog kojih joj i danas zadrhti glas. 

Postupak darivanja matičnih stanica, dodaje, bio je vrlo jednostavan. 

Hrvatska je po broju djece koja su preživjela malignu bolest iznad europskog prosjeka
Hrvatska je po broju djece koja su preživjela malignu bolest iznad europskog prosjeka

- Nimalo neugodan i nimalo bolan, nisam imala nikakvih posljedica i poslije toga sam normalno rodila dvoje zdrave djece. Postupak izgleda slično kao kad ljudi idu na dijalizu: Od vas se traži samo malo dobre volje i žilu iz koje se krv vadi i iz nje filtriraju matične stanice. Jedino što je meni bilo malo naporno ležati mirno pet sati, koliko postupak traje. No, cijelo vrijeme je sa mnom bila moja sestra, gledale smo filmove i zafrkavale se. Nakon postupka dobijete obrok i pričekate da liječnici prebroje koliko su matičnih stanica uspjeli prikupiti, odnosno je li ih dovoljno da ih transplantiraju primatelju. U mom slučaju je bilo tako, pa sam odmah i izašla iz bolnice, priča Lada.

Njene matične stanice transplantirane su Mariju i iz kontakata s liječnicima uspjela je čuti samo da su dobro 'proradile' i u nekoliko je navrata dobila informaciju da se dobro oporavlja. 

- Cijelo vrijeme sam nekako zamišljala da će mi se on javiti baš na dan kad je transplantacija obavljena, dakle 28. travnja 2017. i bila sam malo razočarana kad se to nije dogodilo. No, javio se 1. lipnja i odmah smo dogovorili susret, kod njega u Vrsaru. Tako smo se prvi puta vidjeli 22. lipnja te 2017. godine – priča Lada. Dotad su razmijenili nekoliko pisama, pa iako joj se činilo da su telefonskim razgovorom probili onaj prvi led, Lada kaže kako tijekom prvog susreta nije bila 'svoja'. 

- Nitko vas ne može pripremiti na to: To je čovjek s kojim dijelite matične stanice, a zapravo netko koga ne poznajete – priča. 
I Marijeva su sjećanja slična: 

- Njezin dolazak u Poreč bilo je za mene nešto neopisivo. Dolazi vam netko koga ne znate a spasio vam je život – kaže. No, nije im, zapravo, trebalo puno da pronađu neke detalje koji ih na čudan način povezuju i da se zbliže. 

- Prvo je on u razgovoru spomenuo da je rođen 3. srpnja, na isti dan kad je rođen moj djed. Onda sam se prisjetila da smo se čuli 1. lipnja, na rođendan moje majke. Kao da je život htio povezati naše obitelji na neki način. Osim toga, u Vrsaru se oduvijek osjećam kao kod kuće, jer smo u vrijeme Domovinskog rata neko vrijeme proveli u tom gradiću, kako bismo se makli od rata. Bili smo u najmu u jednoj kući i često sam u životu znala reći da bih voljela opet posjetiti taj gradić i dočekati jednom Novu godinu tamo – priča Lada. To joj se i ostvarilo, odnosno jedan posjet Vrsaru posebno pamti: onaj nakon potresa na Baniji 29. prosinca 2020. godine. 

- Bilo je grozno, imali smo štete i nakon što smo malo došli k sebi, zaključila sam da dio obitelji moramo maknuti odatle. Tad sam nazvala Marija, sjećam se da on još nije ni znao da se dogodio potres. U nekoliko riječi sam mu rekla što se dogodilo i da bih došla s Olegom i mojom starom bakom, na što je samo pitao: 'Što da vam spremimo za jelo?'. Kako je bila velika gužva na cestama, stoput smo se čuli da vidi kako smo, a onda nas dočekao raširenih ruku. Nismo na kraju ostali dugo, morali smo se vratiti jer je dio obitelji ostao u Sisku i trebalo je pomalo krenuti dalje sa životom, no ne mogu vam opisati koliko mi je to tada značilo – priča Lada.    
Oboje kažu kako njihove obitelji danas čine jednu veliku obitelj i uvijek su spremni pomoći jedni drugima. Mario i njegova supruga posebno su se zbližili s Ladinim roditeljima, budući da su i po godinama bliski, dok je Lada od prvog dana osjetila bliskost s njegovom djecom. 

- Kad smo se konačno upoznali, shvatila sam da često zanemarujemo koliko je obiteljima u situaciji koju su prošli teško. Naime, svi pitamo Marija kako mu je bilo, a on je ipak nečiji suprug, otac i brat i njegovi su bližnji tijekom njegove bolesti preživjeli veliku traumu. Zato mi je nekako bilo važno da čujem i njih i da se uvjerim u to da su nakon svega dobro – kaže Lada. Posebno je sretna zbog toga što su je, nakon što je njihova priča dospjela u novine, kontaktirali dvoje donora koji su htjeli čuti njeno iskustvo da se i tako uvjere da je riječ o postupku koji je siguran. 

- Čini mi se da je i to nekako postala moja misija: Da ljudima prenosim poruku da je riječ o postupku u kojem njihovo zdravlje nikako nije ugroženo i u kojem nema posljedica. Imala sam sreću što sam s tim donorima čak bila u bolnici tijekom postupka uzimanja matičnih stanica i jako mi je drago što na taj način mogu doprinijeti radu Zaklade Ana Rukavina i Registra darivatelja, zaključuje Lada. 

Pronašli su darivatelja za Filipa (20) koji se bori s leukemijom: 'Glavu gore. Strpljen, spašen!'
Pronašli su darivatelja za Filipa (20) koji se bori s leukemijom: 'Glavu gore. Strpljen, spašen!'

Ana Rukavina, djevojka čije je pismo pod naslovom 'Želim život' u samo nekoliko dana obišlo Hrvatsku i pokrenulo građane u želji da prikupe novac za njeno liječenje u inozemstvu, vrijeme kad u Hrvatskoj nismo imali Registar darivatelja matičnih stanica i nismo bili dio svjetske mreže donatora, danas bi sigurno bila sretna. Jer u hrvatskom Registru trenutno je 63.291 potencijalni darivatelj matičnih stanica, a na temelju onih koji su u njega upisani mogli bismo napisati još 166 ovako lijepih priča. Zaklada Ana Rukavina ove godine opet organizira humanitarni koncert ‘Želim život’ na Trgu bana Jelačića s ciljem financiranja razvoja Registra, a građani svoj doprinos mogu dati pozivom na humanitarni broj 060 9000 (cijena poziva iznosi 0,66 eura + PDV), a pozivi su mogući do 31. prosinca 2023. godine, 
 

Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Komentari 14
Četiri fantastične frizure koje će pomladiti žene iznad 50 godina
VRLO CHIC

Četiri fantastične frizure koje će pomladiti žene iznad 50 godina

Niti jedna frizura ne može trajati cijeli život, a da je uvijek odgovarajuća, bez obzira na godine. Ipak, tu je nekoliko bezvremenskih stilova koji s godinama postaju vrlo poželjni i praktični