Kvisko za sretan život: Kad kviz spoji dvije srodne duše

Kad god se na Hrvatskoj televiziji pojavi novi kviz, kao nedavno “Potjera”, nekako se odmah nameću usporedbe s legendarnom Kviskotekom, emisijom koja je svojedobno promijenila poimanje kvizova i postavila visoke kriterije svakoj sljedećoj emisiji takva tipa. Upitaju se tada mnogi gledatelji gdje je danas Lazo Goluža (78), otac Kviskoteke i “živa enciklopedija”, kako su ga zvali. E, nakon tisuća i tisuća pitanja i riješenih problema i testova, danas je Lazo Goluža umirovljenik koji kaže da zapravo nije nikad prestao biti aktivan. Iako više ne sudjeluje u osmišljavanju kvizova na HTV-u - posljednji na kojem je radio bio je “Milijunaš“ - dan mu je ispunjen.

- Tri do četiri sata svaki dan pišem priloge za tri enigmatske revije, a u posljednje vrijeme radim i na jednom projektu: pretvaranju moje igre asocijacija, po kojoj je i Kviskoteka bila poznata, u on-line igru. I oko toga ima dosta posla. A osim toga, dva puta na tjedan kuham ručak - govori nam g. Goluža, čovjek koji je diplomirao komparativnu književnost i filozofiju i nije ni slutio u kojem će ga smjeru život odvesti kad je tijekom predugih vojničkih dana dane kratio čitajući Izbor. Naišao je tada na tekst inteligencije koji ga je toliko zaokupio da je poželio još takvih sadržaja. Danas se prisjeća kako je, nakon godina i godina rada na kvizovima koji su se emitirali iz različitih televizijskih centara bivše Jugoslavije, učio na pogreškama i dobio ideju za Kviskoteku.

- Vozio sam se vlakom prema Splitu jer tada sam radio Jadranske susrete. I dok je moj kolega drijemao i čitao novine, ja sam zapisao kako bi neki kviz koji bih ja zamislio trebao izgledati. Tako je nastala koncepcija Kviskoteke koja se počela prikazivati 1980.

A u trenutku kad je sreo ljubav svog života,  suprugu Maju Jurković (64), kaže da je počelo novo razdoblje i tadašnje Kvistoteke i njegova života jer je Maja i u jedno i u drugo unijela svoju neiscrpnu energiju. Oboje se još živo prisjeća detalja susreta koji im je promijenio život. 

- Baš se prikazivala prva sezona Kviskoteke i izdao sam knjigu Kviskoteka. Bio sam suradnik Vjesnikove revije Kviz. U sklopu tog lista bio je natječaj za čitatelje koje smo vodili na Izlet u nepoznato. Taj smo put išli u Lipice...  

 Maja se prisjeća kako je na izlet pošla jer joj je zvučao zanimljivo naziv i zanimalo ju je što se skriva iza toga. Nije dobila nagradu nego je sama željela platiti izlet. Sjećaju se hotela i toga kako su završili za istim stolom. Tako su se sreli, a nakon toga su, kažu,  kartali belu i - ostali zajedno 31 godinu. Kako je Maja prije radila na filmu, Lazo je u jednom trenutku predložio da je dovedu na televiziju da im svojim iskustvom i kreativnošću pomogne pri snimanju Kviskoteke. Ona je pristala i Lazo smatra da je Kviskoteka tog trenutka doživjela preporod. Maja dodaje kako je često nove zamisli Lazo znao kod kuće testirati na njoj, pa bi u razgovoru zajednički došli do još boljeg rješenja jer, ističe Lazo, njihova je veza kreativno-autorska. Uz legendarnu igru asocijacija, koja nije tipična za kviz jer zahtijeva i razmišljanje, mnogi će se odmah sjetiti igre detekcije. Lazo Goluža nam odaje da nije volio tu igru i da je se htio riješiti u jednom trenutku, ali ga je Pavao Pavličić, jedan od mnogih uglednih suradnika Kviskoteke, nagovorio da je zadrže.  Maja i danas radi na kvizovima: nakon što je bila kreativna urednica “Brojki i slova”, urednica “Milijunaša” i “Sve u sedam”, te osmislila format kviza “Eunigma”, trenutačno je po cijele dane uključena u “Potjeru”  i posebno je ponosna na mlađe suradnike, već 4. generaciju ljudi koji još rade na pitanjima prema zasadima koje su postavili ona i Lazo. Sljedeće se godine sprema u mirovinu, ali je to nimalo ne plaši jer već i sada  imaju svoje navike koje ih vesele i interese za koje sada nemaju vremena.

- Dan nam počne obilnim doručkom, uvijek je tu vrč soka od agruma, riblje konzerve, dimljena riba. Ukratko, dobro se najedemo. Ponedjeljkom jedemo voće, utorkom Lazo peče pileće zabatke i to jako dobro radi. Ostale dane jedemo katkad rižoto s morskim plodovima, katkad gambere s tartufima koje nam pošalju prijatelji iz Motovuna. Dvaput na tjedan je juneća juha... Odemo ponekad  na ručak u omiljeni klub-restoran, a volimo si naručiti i kinesku patku ili ćevape iz Mrvice - govore, dovršavajući jedno drugom rečenice. Ljeta provode u Poreču gdje imaju stan i gdje im se pridruže Lazini sinovi iz prvog braka koji s obiteljima žive u Parizu, gradu u kojem je i Lazo živio nakon što je “dobio nogu” na TV Zagreb zbog priloga u satiričkom listu “Paradoks”, koji je pokrenuo s Pajom Kanižajem i u kojem je bio autor i urednik. Godinama su on i Maja išli u London, kako kažu, svoj grad, i to u doba wimblendonskog turnira. I nakon svih godina Maja ističe da joj nedostaje što joj Lazo, otkako je u mirovini, više nije blizu na poslu jer često osjeti želju podijeliti nešto s njim, a tako je i kod kuće: - Stalno imamo potrebu nešto reći jedno drugom i tu se s godinama ništa ne mijenja. Mi, dodaje Maja, to je naša snaga. 

Gurman koji najviše voli pečenja 

Iako samo godinu dana do mirovine, Maja radi i po 12 sati na dan pa joj je, kaže, jako lijepo doći kući na gotov ručak. Lazo pak dva puta na tjedan nešto peče: utorkom su to uvijek pileći zabaci, jer njih voli spremačica koja im dolazi taj dan, a katkad peče i teleću koljenicu. 

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!