Ksenija Urličić: Za moje unuke ništa mi nije teško napraviti

Baka za pet, tako će svaki od šestero unuka opisati svoju baku Kseniju Urličić (74). Nikada ih ne propusti razveseliti omiljenim jelom, s putovanja se ne vraća bez darova, zna čuvati tajne, a rado ih povede i na važne društvene događaje. Čeličnoj Lady nekadašnjega zabavnog programa za svoje miljenike ništa nije teško napraviti. Prvu je unuku, Andreu, dobila kad joj je bila samo 41 godina. Portir HRT-a tada ju je pozdravljao: “Dobar dan, gospodična baka”. 

- Poslije se to ustalilo, svi su govorili ‘dolazi gospodična baka’. S velikim sam zadovoljstvom primila tu vijest i od samog početka tražila da me unuci zovu baka. Ni nona, nana, a najmanje Ksenija - prisjeća se Ksenija Urličić. Najstarija unuka i danas je njezina miljenica. Kad se Andrea rodila, bila je, govori Ksenija, malena. Njezinoj majci, Ksenijinoj starijoj kćeri Katarini, bilo je 18, a tati Kazimiru 19 godina. Ksenija i njezina majka uskakale su, brinule se, pomagale... Od malih su Andreinih nogu, baka i unuka bliske, a tako je ostalo i danas, kada su Andrei 33 godine, majka je 1,5 godišnjeg Mate a očekuje i drugog sina. 

- Tipična je mlada, moderna žena, voli modu, izlaske. Kad sam čula da će postati majka, bilo mi je neobično, bojala sam se tog trenutka. Pokazalo se bezrazložno jer je požrtvovan i dobar roditelj. Nedavno mi je javila da je opet trudna, a ja ću dobiti još jednog praunuka - veselo će Ksenija.

Druga unuka, Lucija, udana je u Italiji i majka je 2,5 godišnje Beatrice Kate koju od milja nazivaju Kate. Nakon dvije kćeri Katarina je rodila i sinove Luku i Matiju, a mlađa kćer Neda ima kćer Klaru i sina Vala Ivana. 

- Sa svima oduvijek imam dobar, otvoreni odnos. Ako bi mi kao djeca nešto i povjerili, ja sam to diskretno podijelila s njihovim majkama. Više je bilo tajni između mene i mojih kćeri nego između mene i unuka. Zbog njihova dobra i pozitivnog ishoda, uvijek bih tajnu podijelila s roditeljima, ali unuci to nisu nikad doznali. Vrlo diskretno smo to radili da ih ne bismo razočarali - otkriva Ksenija. Tijekom njihova odrastanja Ksenija je radila punom parom i malo je vremena ostajalo za uživanje s unucima. Nedostatak vremena koje im je željela posvetiti, kompenzirala je ispunjavanjem njihovih želja, darovima, a poslije i materijalnom podrškom mladim obiteljima. U ludom radnom tempu najviše se veselila blagdanima, kada velika nježnost ne bi izostala. 

- Tradicionalna smo obitelj, nekada je moja mama okupljala rodbinu, a sada ja imam veliku obitelj i preuzela sam njezinu ulogu. Za blagdane smo obvezno svi kod mene. Veliki su to ručkovi, velika druženja, posebice za lijepog vremena kad se okupimo u vrtu. Nastojim da čak i šira obitelj bude s nama, jer se te rodbinske veze kod nas jako njeguju - govori. 

I unuka Lucija sa svojom obitelji za svaki blagdan dođe iz Ravene, što osim bake Ksenije veseli i Lucijine roditelje Katarinu i Kazimira. - Mladi je djed i neobično je vezan uz Beatrice. Baš kao i ja s Andreom. Beatrice je njegova prva unuka, a i daleko je, pa su na Skypeu svaki dan, Čim dođem k njima kaže: ‘Sad ćemo zvati Luciju i Beatrice’. Mislim da ne prođe dva, tri tjedna, a on već sjeda u auto i vozi za Ravennu vidjeti Beratrice. Nevjerojatna je to povezanost, dirljiva - nježno će Ksenija. Obožava svoje praunuke, ali ih rijetko čuva. Njezina dob, govori, teško bi se nosila s odgovornosti dadiljanja. Zato je Ksenija na sebe preuzela kuhanje, pa raznosi ručkove od kuće do kuće. Rado će, smije se, pomoći kćerima i unucima raznošenjem obroka.  

Nema mnogo baka s kojima unuci rado izlaze. A Kseniji na gotovo svim događanjima društvo radi jedan od njezinih unuka. Andrea je, smije se, najviše bila zainteresirana za društveni život. Ponekad bi sa sobom povela i Luku, a u posljednje je  vrijeme to najmlađi Katarinin sin Matija. 

- I Nedina djeca, Klara i Val Ivan, vole izaći sa mnom. Često bi me slikali pa bi i unuci redom izašli u novinama. Valjda im se sviđalo pokazivati to vršnjacima - govori Ksenija. Ne zna je li prva s kojom će unuci podijeliti neko veselje, ali o svakome je uspjehu, sreći, pa i novim ljubavima, obavijeste.

- Ako je nešto dobro, odmah se pohvale. Dobiju li peticu, polože li ispit, nazovu istog trenutka. Pogotovo Ivan, mali fakinček, uvijek dođe i kaže: ‘Dobio sam dvije petice’. I očekuje, naravno nagradu, ali, kaže, to na fin, naivan, dječji način - smije se Ksenija koja se i danas rado sjeti njihovih nestašluka. Zbog dječjih psina nikad nije prijetila unucima. Kad bi joj nešto napravili nije ih tužila roditeljima jer, smatra, i nestašluci su dio dječje naivnosti, iskrenosti, odrastanja. - Uvijek bi mi njihove smicalice bile simpatične iako im nisam smjela pokazati. Koji put se nisam mogla pred njima nasmijati nego sam otišla u drugu sobu i tamo si dala oduška. Otvoreni su, iskreni i taj njihov nevini pogled uvijek bi me razoružao. Dirljiv je. Čak i kada sam pokušala biti ozbiljna, oštrija pa im reći: ‘to se ne smije’, bilo bi mi žao. Čim bih ugledala njihovo tužno lice shvatila sam da sam ih povrijedila - kaže. Mnogo je zgoda iz odrastanja njih šestero, a i danas se slatko nasmije jednom ručku. Znajući da baka voli zapapriti juhu, najmlađi Ivan odvrtio je poklopac posudice za papar. Ksenija ju je uzela, okrenula i sav papar sasula u juhu. 

- Bila sam ljutita, nije mi se svidjela njegova šala, mislila sam da je potpuno neprimjerena. On se pak smijao pognute glave a ja sam ga svojom reakcijom rastužila. No shvatio je da to nije smio napraviti i brzo se zaboravilo - govori Ksenija.

Iako im je u tinejdžerskoj dobi imponiralo slikati se s poznatom bakom, nijedan od unuka nije krenuo njezinim stopama. Andrea i Lucija su pokušale, ali nisu dijelile njezinu strast prema televiziji. Lucija je kao mlada vodila emisije, a Andrea glumila nečiju unučicu u “Božićnoj priči”. 

- Jako dobro je to izvela, i danas čuvamo tu lijepu uspomenu. To je bilo zlatno vrijeme HRT-a, kada je Dječji program proizvodio prekrasne priče, male igrokaze, filmiće, s finim scenarijem, glumcima, ali to je zamrlo. I danas su to senzacionalni radovi. Obje su išle sa mnom i svako malo poželjele nešto raditi. Bile su zgodne, otvorene, ljepuškaste i nije bilo problema, moji kolege dali bi im neki posao - govori. I opet se, dodaje, najstarija Andrea odlično snašla. Ksenija se svako malo s najpoznatijom HRT-ovom šminkericom, Editom Prodan nasmije zgodi kad je Andrea “zaprijetila” Editi. Njih dvije su u šminki ostale same, Andrea je uzela sve olovke, sjenila... napravila nered u njezinoj kozmetičkoj torbi i šminkala se, a Edita povikala da ne smije to raditi. Andrea je potom ozbiljno upitala: “Znaš ti tko je moja baka? Ksenija Urličić!”

- Jako joj je ozbiljno zaprijetila, a Edita i ja godinama poslije smo se smijale tome. Poslije su neke moje kolegice vidjele Andreu u novinarskom poslu. Bila je otvorena, komunikativna i mislili su da bi se odlično snašla u informativnom programu. Ali ona za to nije pokazivala zanimanje. Nagovarali su je da proba s vijestima, ali Andrea je odabrala studij prava - govori Ksenija. Iako su njezini unuci danas odrasli ljudi, još ih ne doživljava kao “velike”. Ponekad, priznaje, čak i svoje kćeri koje su u zrelim godinama doživljava kao djecu. Andrea je i danas u njezinim očima djevojčica. Iako se ustalilo da je baš ona bakina mezimica, Ksenija kaže da ih sve jednako voli. 

- Baš svi, i djeca i suprug govore ‘evo, tvoja mezimica’ ili ‘zove te mezimica’. Andrea je, po njima, zvijezda među unucima, a to nije točno. Sve ih jednako volim i to nije fraza. Jako mi nedostaje Lucija koja je divna osoba, lijepa, nježna, vitka, visoka. Kao djevojčica je plesala balet, čak ju je i Hamed Bangoura vidio kao uspješnu manekenku ili fotomodel. Baš je bio zagrizao, Lucija je čak i pokušala, a onda shvatila da to nije za nju. Plaha je, nježna i često čeznem za njom, jedva čekam da dođe - iskreno će Ksenija. Ponosi se Lukom, uvijek je bio savršen, odlikaš, među najboljima na fakultetu dobivao je i stipendije. Najmlađi Katarinin sin, Matija, sljedeće će godine biti maturant, a Nedina Klara, zabrinuto će baka, nježna je, mršavica koja slabo jede. Ivan je, dodaje, fakin, najviše sklon nestašlucima, a silno inteligentan. 

- Svi su oni dragi, volim ih i nema rivalstva za mjesto kod mene. I kad budu obiteljski ručkovi, ne spremam svakome posebno, ali znam tko što voli. Napravim dva tri jela za koje znam da ih vole. I omiljeni kolač, naravno. Vodim brigu o tome da svi budu zadovoljni i siti - otkriva. Oni pak svoju brižnu baku razvesele osmijehom, veseljem. Najsretnija je kad vidi da su zadovoljni, da im sve ide kako treba. Ima, kaže, nevjerojatnu sreću, da su u njezinoj obitelji sva djeca zdrava, pametna, dobra. Veliku obitelj s mnogo djece, a niti s jednim problemom smatra blagoslovom. 

- Obje moje kćeri jako su vezane uz obitelj i kuću. I Katarina i Neda malo su radile, a kad su došla djeca, posvetile su se njima. Svaka od njih živi vrlo lijepo. Katarina ima četvero djece. Mnogo je tu posla, ali ona sve gura s užitkom. Neda je stalno ponavljala da će radije živjeti skromnije, ali biti uz svoju djecu dok ne stasaju. Karijera, uspjeh, priznanja u društvu, ništa ih, osim brige o njihovim obiteljima, nije zanimalo - kaže Ksenija dodavši kako ona i u mirovini živi punim plućima. Ima dva vrta. U zagrebačkom, kao i onom uz more, sve je prepuno cvijeća. U dodiru sa zemljom, priznaje, dobro se osjeća, a rad u vrtu je ispunjava: 

- Imam i voćnjak, a svi moji kreativni potencijali su na raspolaganju mojim unucima. Ili sam s njima u vrtu ili opet za njih nešto pripremam; sušim  voće, kuham, pripremam razne umake, berem bosiljak... 

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!