Korijeni su je vukli doma: Od Afrike do Brača zbog ljubavi

More, masline, kamen... To je ono o čemu je svakog dana maštala dok je živjela u Pretoriji, glavnom gradu Južnoafričke Republike. Iako rođena u Africi, brački geni vukli su je “doma”. No tek joj se nakon 30 godina san ostvario. Katica Maria Jukica (34) okrenula je prije četiri godine novu stranicu u životu, zahvaljujući čemu danas uzgaja masline na otoku Braču i pravi maslinovo ulje. Iako je položila za turističkog vodiča, vidi se, kaže, u biznisu s maslinama, ali bi na neki način voljela spojiti turizam i maslinarstvo. Tako je i došla na ideju da od iduće godine turistima u vrijeme berbe maslina ponudi “život u masliniku”. Naime turisti bi nekoliko dana živjeli autohtonim životom pravog maslinara. Brali bi masline, živjeli u kući od bračkoga kamena i jeli otočne specijalitete....

Uvijek me nešto vuklo Dalmaciji. Rodila sam se u Pretoriji, govorila engleski jezik, ali tata je sa mnom razgovarao samo na hrvatskom. Ipak, iako sam patila za našim morem, suncem, istodobno sam se sramila svog imena. Naime, željela sam se zvati Michel - kaže smijući se Katica Maria Jukica. Preseljenju u Hrvatsku na kraju ipak nije kumovala ljubav prema maslinama i moru nego ljubav prema današnjem suprugu Ivi, kojeg je upoznala tijekom boravka u Splitu. Htjela se, kaže udati za Hrvata, ali godinama nije mogla naći srodnu dušu. Kad je imala 25 godina, zaposlila se u hrvatskom veleposlanstvu u Pretoriji, gdje je izdavala vize, ali nikako, kaže, da upozna nekoga tko bi je fascinirao.

A u Pretoriji nije mnogo ni izlazila jer je to jako nesiguran grad. Zbog čestih napada i ubojstava živjela je u kući koja je imala najmoderniji alarmni sustav i velika ulazna vrata koja na vrhu imaju nož. Ipak, unatoč cijelom osiguranju dva put su joj provalili u kuću. Tijekom prve provale nije nikoga od obitelji bilo kod kuće, ali prilikom druge bili su u kući i čvrsto spavali. Prije lijeganja u krevet zaključali su sva vrata, ali lopovi su uspjeli provaliti.

- Tu noć nikad neću zaboraviti. Nakon svega mogu reći da smo sretni što smo živi. Ukrali su televizor, glazbenu liniju, mikrovalnu pećnicu i druge tehničke uređaje, ali da smo mi napravili slučajno neki pogrešan potez, odnosno da smo se javili, završili bismo tragično - priča Katica Jukica, koja tek sad, živeći u Hrvatskoj, uživa u bezbrižnim šetnjama gradom, ne strahujući da će je netko napasti. Još ne vjeruje da može i u kasnonoćnim satima pješice prijeći od jednog do drugoga kraja grada, bez izgleda da joj netko pokuša ukrasti torbicu. 

Osim u glavnom gradu Južnoafričke Republike, živjela je dvije godine u Londonu, i to odmah nakon što je diplomirala marketing. U Južnoafričkoj Republici diplomanti imaju običaj otići dvije godine u London, gdje nađu neki posao i istodobno putuju Europom. Ona je na samom početku života u svjetskoj metropoli radila kao vizažistica. Radila je, kaže, za mnoge kozmetičke kuće poput MAC-a, Bobbyja Browna, Calvina Kleina... No kako je htjela vidjeti što više europskih zemalja, ubrzo je dala otkaz jer nije imala vremena za putovanja. Ubrzo je našla novi posao, koji ju je oduševio.

- Čuvala sam bogate starice. Mjesečno bih radila najviše tri tjedna u komadu, tako da sam imala tjedan dana slobodno za putovanja. Živjela bih s njima, nije uvijek bilo lagano, ali ja sam samo mislila: ‘Izdrži, uskoro ćeš u Španjolsku na more’. Kako su neke bile dementne, znale bi mi navečer darovati i jako vrijedan nakit, dijamante... Ja bih to na kraju uvijek ujutro vratila na mjesto jer bi se one, ako ne bih uzela, naljutile - sjeća se Katica, koja je, čuvajući bogate starice, u dvije godine posjetila 19 zemalja. Nakon što se vratila u Pretoriju, zaposlila se u našem konzulatu, a potom je postala glavni marketinški menadžer u najvećoj privatnoj bolnici u tom gradu. Na tom je mjestu radila dvije godine, a potom se zaposlila kao trgovački putnik u farmaceutskoj tvrtki. 

Nekako u isto vrijeme s novim zaposlenjem iz Hrvatske joj stiže pozivnica za rođakovo vjenčanje. Iako se tek zaposlila u novoj tvrtki, odlučila je ipak uzeti tri tjedna godišnjeg odmora i doći na vjenčanje. Nešto ju je, kaže vuklo, u domovinu, a sad zna da nije mogla izbjeći sudbinu. Naime, dva dana prije vjenčanja u rođakovoj kući upoznala je budućeg supruga Ivu. Razgovarali smo mnogo i jako mi se svidio. 

On me pitao: ‘Pa kako to da se nisi još udala?’- prisjeća se uz smijeh Katica, koja je dan nakon tog sudbonosnog vjenčanja imala rezerviran let za Pretoriju. Ivo je, kaže, već bio odlučio da je “ona ta”. Prije leta popili su kavu i razmijenili mailove. Na presjedanju u Londonu shvatila je da je on čovjek njezina života i od toga trenutka počela su, kako kaže, kilometarska dopisivanja na sve načine koje danas nudi tehnologija. Dopisivali su se šest mjeseci, a Ivo je odlučio da je dosta, da se moraju vidjeti te joj je za Božić kupio avionsku kartu. 

Sletjevši u Split, nisam ga odmah vidjela. 

Odjednom ugledam ga s golemim buketom crvenih ruža. Bacila sam kovčege, a on ruže i poletjeli smo jedno drugom u zagrljaj. Ljudi oko nas su nam pljeskali, a neki su i plakali. Bilo je kao u nekom filmu - kaže Katica, koja se uskoro zaručila s Ivanom te se potom i udala. Sreću je, kaže, prošavši gotovo sve europske zemlje, ali i velik dio Afrike, na kraju našla u Hrvatskoj. A od prije dvije godine još je i sretnija jer je postala majka dječaka Luke.

Bezbrižne šetnje gradom u Pretoriji su luksuz 

Tek sad, živeći u Hrvatskoj, Katica uživa u bezbrižnim šetnjama gradom, ne strahujući da će je netko napasti. Zbog učestalih napada u Pretoriji je njezina obitelj živjela u kući koja je imala najmoderniji alarmni sustav, no lopovi su ipak dva puta uspjeli provaliti u kuću. 

Sa suprugom Ivom, s kojim se upoznala na rođakovu vjenčanju u Splitu. Proputovala je Afriku i cijelu Europu, ali korijeni su je cijelo vrijeme vukli na rodni otok njezina oca.  

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake subote besplatno ekskluzivno uz 24sata!