Slaganje rublja, pranje posuđa ili iznošenje smeća samo su neki od kućanskih zadataka koje bi trebala raditi i djeca. No neke mališane teško je uključiti u svakodnevne obiteljske poslove
KAKO JOJ JE TO USPJELO?
'Končano sam uspjela motivirati djecu da mi pomažu po kući'
Zato je mama Jia Ying Grygiel pišući za Today otkrila koje je trikove iskoristila kako bi svoju djecu natjerala da sudjeluju u kućanskim poslovima.
POGLEDAJTE VIDEO: Kućanski poslovi primjereni dobi djeteta
Pokretanje videa...
01:41
Na početku ove najneobičnije školske godine, radna terapeutkinja njezinog sina poslala joj je prijedloge aktivnosti kod kuće budući da se nisu mogli susretati uživo zbog pandemije. Jia kaže kako je očito riječ o dobronamjernoj ženi koja nema djecu.
- Tko ima vremena sjediti i gužvati papir sa djetetom? U interesu odgoja polufunkcionalnih odraslih, zaključila sam da bi ovo bila dobra godina za rad na motoričkim vještinama moje djece kroz vještine iz svakodnevnog života. Pospremiti i složiti rublje. Oprati posuđe. Zavrnuti poklopac zubne paste. U dane prije pandemije morali smo se utrkivati do autobusne stanice u 7:06 sati. Činila sam sve da moj sin jutarnje rituale završi što prije. Pospani doručak u 6.35, operi zube, kupaonica, uguraj mu noge u cipele, zakopčaj kaput i izleti kroz vrata - prepričava Jia opisujući pretpandemijsku svakodnevicu.
No sada se jutro svodi na ustajanje i okupljanje oko kuhinjskog stola. Njezina djeca stara pet i 9 godina sama su savladala odijevanje, iako su kod kuće pa uglavnom nose trenirke i šlape na čičak.
- Znala sam bijesno slagati čisto rublje kasno navečer. Sad kad su svi kod kuće, kućanske poslove obavljamo zajedno. Problem nije u tome što djeca nisu oduševljena (zapravo se svađaju oko toga tko mi može pomoći); problem je što moram sve kontrolirati pa poslovi uz njihovu "pomoć" traju 10 puta duže. Ne mogu se suzdržati od stalnog provjeravanja i upravljanja kako nešto rade, a potom se moram suzdržati od ponovnog slaganja rublja nakon što su ga djeca "složila" - pojašnjava Jia.
Nedavno je razgovarala sa stručnjakinjom za razvoj djece, dr. Deborah Gilboa, koja je imala posebnu poruku za roditelje djece s posebnim potrebama: Ne dajte djetetu raditi posao koji ćete ponovo raditi nakon njih.
- Ono što ih tako učite je da nisu vrijedne. Dopustite im drugačiji posao ili ključni dio posla. Ako ne mogu pomesti slomljeno staklo, onda kažite: "U redu, pridrži mi metlu." - savjetuje Gilboa, majka četvorice dječaka koja je svoje mališane počela privikavati na sudjelovanje u kućanskim poslovima kada su imali dvije i pol godine. Njihove su se odgovornosti povećavale svakim rođendanom, pa su sa 7 prali rublje za cijelu obitelj jedanput na tjedan, a sa devet su već pakirali školski ručak.
- Sve što želite da vaša djeca rade kad napuste vaš dom, moraju naučiti dok su još u njemu. Ne postoji rečenica da je prekasno za započinjanje učenja poslova ako vaša djeca još uvijek žive sa vama - savjetuje Gilboa.
Jia kaže kako je ironija u tome što ona kao dijete nikada nije radila kućanske poslove.
- Kao kineskom djetetu, vaš jedini posao je studiranje i postizanje dobrih ocjena u školi. Bilo je prilagodbe i oskudice kad sam se odselila od roditelja. Imala sam cimericu na fakultetu koja očito odrasla sa kućnom pomoćnicom. Nakon kuhanja kave bacala bi rabljene paketiće na kuhinjski pod gdje je hrpa smeća rasla nevjerojatnom brzinom. Inače, postoji tečaj na fakultetu koji možete pohađati da biste naučili životne vještine, no je li to mjesto na kojem želite potrošiti novac za školarinu? Pometanje, kupovina namirnica, čišćenje kupaonice - to nije znanost - priča Jia ističući kako bi radije platila da joj dijete ide na fakultet i ondje nauči stvari koje ga ona sama ne može naučiti.
Zato je primijenila tri strategije kako bi djecu uključila u kućanske poslove.
Zlatna jednostavnost
- Dječje ormare pretvorila sam u male kapsule. Svaka je polica nekad bila preplavljena odjećom koja još nije bila za baciti i nekako je pristajala, ali možda je samo bila broj manja ili veća. Ondje su bile pidžame koje nisu pristajale sezoni ili pak hlače koje nikad nismo odjenuli jer su imale previše gumbića. Uklonila sam sve osim pet kompleta odjeće koja nam je potrebna do sljedećeg ciklusa pranja. Sada djeca znaju da je vrijeme za pranje veša kad se ormar isprazni - pojašnjava mama.
Nastavlja kako je kuhinjska ladica za posuđe bila pretrpana raznim predmetima od kojih neke nije koristila godinama, pa odlučila pospremiti nered i sve što ne koristit spremiti u udaljeniji ormarić kako bi ladica za posuđe zaista tome i služila.
- Olakšajte djeci da mogu biti samostalna. Do sad neuredni donji ormarići sada su uredno složeni sa tanjurima i šalicama koje koristimo svaki dan. Bilo je tu i nekoliko žrtava, ali srce mi se nije slomilo zbog par komada razbijenih jeftinih posuđa iz Ikee.
Ponavljanje je majka znanja
Pojedina djeca brzo će se priviknuti na kućanske poslove i oni će postati dio njihove svakodnevice. No ima i mališana kojima je teško pratiti, pa im treba više ponavljanja kako bi usvojili vještine.
- Mi smo stručnjaci za stvaranje prljavog posuđa, pa to nije problem. Inače, ne radim raspodjelu sitnih poslova jer bi to bila samo još jedna stvar koju moram pratiti. Isto tako, Gilboa upozorava da djecu ne plaćate za poslove koje rade po kući jer tada mogu dati otkaz ako ne žele novac - kaže Jia.
- Kućanski poslovi su nužni i dio su života u vašem domu. Zato ne plaćajte djeci obavljanje tih poslova, sve dok vi ne budete plaćeni za čišćenje vlastite kupaonice - upozorava Gilboa.
To što rade uopće ne mora biti savršeno. Ručnici ne moraju biti savršeno obješeni na stalku, a zapravo je jedino bitno da nisu samo vlažna krpa na podu.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
