'Komunicirali smo s ljudima u komi: Sve su znali i sjećali se'

Koma, paraliza i vegetativno stanje, složit će se mnogi, gora je sudbina od smrti. Pogotovo zbog horor priča o onima koji leže nepokretni i nesposobni dati ikakvu reakciju dok su im umovi posve budni - kao da plutaju u sivoj zoni između života i smrti. Često tako prođu godine, a pacijenti umiru u bolovima. 

Britanski neuroznanstvenik Adrian Owen od 1997. skenira mozgove komatoznih pacijenata u nadi da će pronaći način da komunicira s njima i pomogne im. S napretkom tehnologije u svom naumu je i uspio. Prema Owenovom istraživanju od 15 do 20 posto pacijenata u komi je pri potpunoj svijesti i mogu osjetiti sve, iako ne reagiraju na podražaje.

Prvi uspjeh Owen je imao 2005. kad je magnetskom rezonancom skenirao mozak pacijentice Carol. Tada su on i njegova ekipa odlučili prvi put pokušati komunicirati s pacijentom umjesto da mu samo šalju podražaje u mozak. Na magnetskoj rezonanci vidi se koji dio mozga je aktivan. Istraživači bi od pacijenta tražili da zamišlja određene stvari, kao što je igranje tenisa ili hodanje po vlastitoj kući kako bi im se aktivirali određeni dijelovi mozga. 

- Bilo je poput magije. Našli smo je. Bio sam ekstatičan - opisao je trenutak kad su shvatili da je Carol svjesna i da mogu komunicirati s njom. No, komisija im je zabranila daljnje istraživanje na Carol i strogo im zabranila da kažu njezinoj obitelji da je pri svijesti. Owenu je to, kaže, slomilo srce.

Idući pravi pomak u istraživanju doživio je 2012. kad je u kanadskom Ontariju proučavao pacijenta Scotta koji je bio u vegetativnom stanju, ali njegova obitelj je tvrdila da je svega svjestan. 

- Još se naježim kad se prisjetim što se dogodilo. Na ekranu, Scottov je mozak eksplodirao od boja. Zaista je zamišljao da igra tenis - rekao je Owen, prenosi Daily Mail.

Zatim su od njega zatražili da zamisli da hoda po svojoj kući i ekran je ponovno zabljesnuo od boja. Kad je shvatio da na taj način mogu razgovarati, liječnik je odlučio da ga mora pitati i nešto značajno. Htio je znati osjeća li Scott, koji je bio u komi od 1999., bol. Ali Owen i njegov pomoćnik su se nećkali.

Što ako im Scott odgovori da ga već 12 godina boli? Kako će reagirati njegova obitelj? Zato su odlučili najprije tražiti dozvolu od njih. Pitali su Scotta kako je i na njihovu sreću odgovorio im je da ga ne boli. Idućih nekoliko mjeseci razgovarali su sa Scottom više puta i rekao im je da je svega svjestan - i nesreće u kojoj je ostao 'biljka' i bolnice u kojoj leži i koliko je točno vremena prošlo.

Rekao im je i da još uvijek uživa u hokeju kojeg mu puštaju na televiziji. Istraživanje je prekinuto u rujnu 2013. Scott je umro. 

- Moj tim je ostao u šoku. Iako nikad nismo imali pravi razgovor s njim, imali smo osjećaj da ga poznajemo. Duboko nas je dirnuo. Kopali smo duboko po njegovom životu u sivoj zoni, a on nam je dao zadivljujuće odgovore koji su pokazali njegovu snagu i hrabrost - rekao je Owen.

Tehnologija skeniranja mozga razvija se rapidno. Uskoro će doći dan kada ćemo moći odrediti je li pacijent svjestan, gdje, u krevetu ili čak na cesti pouzdano, učinkovito i jeftino. Moći ćemo doprijeti do pacijenata i saznati njihove želje. Hoćemo li ih moći ispuniti je posve drugo pitanje, napisao je Adrian Owen u svojoj knjizi "Siva zona: Neuroznanstvenik istražuje granice između života i smrti", koju je objavio ove godine.