Koji je dan? Kako je epidemija promijenila poimanje vremena

Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: Upravitelji šuma na Islandu pozvali građane da grle stabla

Nema sumnje kako većini ljudi dani u razdoblju epidemije prolaze kao i maglu te se svi nekako stapaju u jedan, pa zaboravljamo i neke naizgled jednostavne detalje. Naši unutarnji satovi su ugašeni. Utorci su srijede, a srijede nedjelje. Ako ne radite, nema ni radnih dana, ni vikenda. Ostalo nam je jedino jučer, danas i sutra.

U duhu opće dezorijentacije, koncentrirati se postaje teže  i treba nam dulje za dovršavanje zadataka, kao da naši mozak samo radi sporije.
Ako se osjećate kao da vam se mozak pretvara u kašu, niste sami. Stručnjaci kažu da sve to ima veze s načinom na koji pandemija utječe na naše kognitivno zdravlje - što znači na našu sposobnost jasnog razmišljanja, učenja i pamćenja, piše CNN.

- Splet je to savršenih okolnosti od promjena u okruženju, gubitka društvenog sidra i povećanja kognitivnog stresa. Kao šećer na kraju tu je i činjenica da većina ljudi nema kvalitetan san ovih dana - kaže Elissa Epel, profesorica psihijatrije na Sveučilištu Kalifornija u San Franciscu.

Evo što se događa i što možemo učiniti prema Epel.

Naše uobičajene rutine nema

Kao što naša tijela ovise o okolnim signalima poput sunčeve svjetlosti za regulaciju naših cirkadijanskih ritmova, oni se također oslanjaju na fizičke i društvene znakove. Oni dolaze u obliku jutarnjih i popodnevnih putovanja na posao i s njega, obroka u fiksno vrijeme i izlazaka koji nam pomažu u praćenju razlika između dana.

Za one koji su zatvoreni u četiri zida te su rutine uvelike nestale. Dani su izgubili svoju uobičajenu strukturu, što znači da su nekada jasne granice sada zamagljene.

Budući da velik broj ljudi radi od kuće, neki rade i puno dulje te vikendom, a nema ni koncerata ili sportskih događaja te izleta koji su nekada razdvajali radne dane od vikenda.

Gubitak rutine također znači da se više mentalne energije troši na određivanje onoga što će činiti svaki dan.

- Kad imamo rutinu, o tome ni ne razmišljamo. Iako nam je putovanje do posla možda naporno, nema druge alternative u glavi ni pokušaja shvaćanja što danas trebate raditi - kaže Lynn Bufka, pomoćnica izvršnog direktora za istraživanje prakse i politiku pri Američkom psihološkom udruženju.

Za one koji ne rade, rutine je još manje. A tu je i dodatni mentalni napor pamćenja društvene distance, nošenja maski, izbjegavanja dodirivanja, praćenja radnog vremena dućana, planiranja obiteljskih obroka i aktivnosti. Sve to može pridonijeti osjećaju dezorijentacije.

Znatno više 'multitaskamo'

Još jedan razlog zbog kojeg je teško zapamtiti dane je činjenica da ljudi sada balansiraju s više odgovornosti, kao što su djeca kod kuće ili briga za starijeg člana obitelji - a sve dok rade posao s punim radnim vremenom ili se nose sa stresom otkaza.

Zbog toga što se sve te stvari sada događaju na istom mjestu, a često u isto vrijeme, istovremeno smo na više zadataka, ili smo pak previše stimulirani od korištenja više zaslona ili konzumiranja vijesti previše puta dnevno. Sve ove stvari, kaže Epel, povećavaju naše kognitivno opterećenje - drugim riječima, troše više naših mentalnih resursa.

- Naša radna memorija je ograničen resurs, što lako možemo vidjeti kad se odjednom prihvatimo previše zadataka pa uredno nešto zaboravimo napraviti ili to učinimo pogrešno - ističe Epel.

Kada ljudi pokušavaju obavljati više zadataka, otežava se kodiranje informacija. ada se informacije ne pohranjuju i ne mogu se sjetiti što su radili ili što su rekli trenutak ili nekoliko trenutaka kasnije, objašnjava  Inger Burnett-Zeigler, izvanredna profesorica psihijatrije i nauka o ponašanju.

Poremećaj koji je simptom

Nemogućnost prisjećanja informacije 'koji je dan' postaje simptom stresa. Pandemija postaje izvor kroničnog stresa s obzirom na to kod nekih traje tjednima, pa i mjesecima.  Visoka razina stresa narušava našu koncentraciju i pažnju i može utjecati na kratkotrajno pamćenje.

Još jedan učinak stresa je da pogoršava kvalitetu sna, a nesanica izaziva dodatno kognitivno oštećenje, smanjenje pažnje i koncentracije, kao i  kratkoročni gubitak pamćenja.

A opet, vrijeme je relativno...

Pa, što mi zapravo možemo u svemu tome učiniti. Psihijatri i psiholozi naglašavaju važnost održavanja 'reda', odnosno strukture, do mjere u kojoj je to moguće. To znači ustajanje i odlazak u krevet u isto doba, obroke uvijek u isto vrijeme i da doručak doista bude doručak, a ručak ručak te redovito vježbanje, jer ono pomaže smanjenju stresa.

Također, preporučljivo je uzimati česte pauze i limitirati praćenje medijskog sadržaja. Naravno, pomaže i znati kako skoro nitko zapravo ne zna koji je danas dan.

Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: Podsjetimo se koliko je Zemlja lijepa - opustite se i uživajte!

POGLEDAJTE VIDEO: #ZAJEDNO24SATA sa Robertom Knjazom:

Pokretanje videa...

00:25

Video: 24sata/pixsell