'Kod zazivanja mrtvih ne javlja se ta osoba, to su zli duhovi'

Čak 60 posto udovica i udovaca doživjelo je paranormalno iskustvo u kojima su im se javili preminuli, pokazalo je istraživanje Jacqueline Hayes sa Sveučilišta Milano. Ljudi su osjetili mirise, dodire, čuli glasove te doživjeli vizije svojih najdražih. O komunikaciji s duhovima nije želio razgovarati fra Dragan Smiljan Kožul, jedan od najomiljenijih hrvatskih svećenika koji djeluje u Crkvi u novozagrebačkom naselju Siget, na čijim se duhovnim obnovama svake posljednje srijede u mjesecu okupljaju tisuće vjernika jer je to, kratko nam je odgovorio, protivno kršćanskoj vjeri.  

Tako smo ostali bez odgovora na pitanje kako fra Kožul tumači činjenicu da danas postoje brojni mediji koji putuju svijetom i u stanju su napuniti ogromne sportske dvorane, jer ih prati glas da ljudima koje vide prvi puta u životu mogu reći nekoliko rečenica poruke od preminule voljene osobe, s detaljima koji su mogli biti poznati samo onima na koje se poruka odnosi i koje mnogima značajno mogu promijeniti život.

U jednome od ranijih intervjua na tu temu fra Kožul rekao je kako duhovna stvarnost postoji te kako mi možemo komunicirati s tom duhovnom stvarnošću, ali jedino molitvom, čitanjem Božje riječi, razmišljanjem i sudjelovanjem u slavljenju svetih sakramenata, ne i prizivanjem duhova. U Svetom pismu piše da su duše pravednika u Božjim rukama i da njih nitko ne može dotaknuti, pa ako je duša koju se zaziva pravedna, čak ako je bila i grešna, ona se ne javlja, ustvrdio je Kožul.  

- Tada se redovito javljaju zli duhovi, koji mogu imitirati i glas osobe koju se zaziva. No, to nikada nije osoba koju se zaziva. Kada se netko ‘pojavi’ ili se čuje nečiji glas, to nikada nije glas onoga koga se zazivlje, nego je to glas zlih duhova koji mogu ‘znati’ odgovore na postavljena pitanja, ili čak prenijeti neku poruku. I vrlo su uspješni u imitaciji glasa osobe koja se zaziva, tumači jedan od rijetkih hrvatskih svećenika koji je imao i nadbiskupovu dozvolu za bavljenje egzorcizmom.

Priznati alternativac Drago Plečko, s druge strane, uvjeren je kako je moguće stupiti u kontakt s duhovima i komunicirati s njima. Uvjeren je da duše ne odlaze u Raj ili Pakao, već nakon smrti nastavljaju postojati oko nas, u nekoj vrsti paralelnog svemira i postoje situacije u kojima možemo komunicirati sa njima. Točnije, s nekom drugom inteligencijom koja nije u našem svijetu. Kaže kako ne postoje modeli komunikacije o kojima bi se moglo razgovarati, već se čovjeku ukazuju one inteligencije koje su toj osobi u određenom trenutku najpotrebnije. To mogu biti anđeli, mogu biti poruke koje dobivamo kroz naš unutarnji glas (koji često nazivamo intuicijom), ili pak poruke kroz san, u kojemu se mogu javiti i naši bližnji koji su preminuli, bilo tako da u snu ‘čujemo’ njihov glas, ili ih ‘vidimo’, osjetimo njihovu prisutnost i slično. 

Iako se pretpostavlja da pojava svjetla pored osobe ili uzglavlja kreveta, ili iznenadna hladnoća, neugodan osjećaj, pomicanje predmeta u prostoriji i slično, mogu biti znakovi da su duhovi u blizini, Plečko kaže kako prisutnost duha uglavnom ne možemo primijetiti ako nemamo neke posebne sposobnosti ili se ne bavimo meditacijom te ritualima koji čovjeka dovode u posebno stanje svijesti i čine ga otvorenijim za mogućnost komunikacije sa paralelnim svijetom.

- Postoje i mediji, za koje se ponekad čini da mogu stupiti u kontakt s duhovima, ali je autentičnost mnogih od njih vrlo upitna, jer su kroz povijest otkrivene mnoge prijevare, upozorava Plečko te dodaje kako obično nema čvrstih dokaza da takve stvari postoje, niti ih je moguće dokazati. I u većini slučajeva najviše ovisi o tome vjeruje li osoba u mogućnost da postoji paralelni svijet, ili ne.  

Čak i svijetla aura na slučajno snimljenoj fotografiji ili sjena koja podsjeća na neku osobu može biti nešto što projicira sama osoba koja je na toj fotografiji, jednako kao što i poruke ili pojava naših bližnjih u našim snovima, mogu biti odraz naše želje da završimo neku priču koju s njima za života nismo završili, pa čak i naša osobna unutarnja borba oko nekog problema oko kojega trebamo savjet, a nedostaje nam osoba kojoj smo vjerovali i čija bi nam prosudba dobro došla.

Mnogi psiholozi vjeruju da snovi o preminulima rođacima ili prijateljima mogu biti manifestacija depresije ili osjećaja krivnje, dok oni koji vjeruju u reinkarnaciju javljanje preminulih kroz snove tumače time da energija jedne osobe ne nestaje s nestankom tijela, već opstaje neko vrijeme u potrazi za novim tijekom u kojem će se roditi. I tijekom tog procesa može nas kontaktirati. Kako god bilo, ako imate ponavljajuće snove u kojima vam se javljaju vaši bližnji koji su otišli s ovoga svijeta, pokušajte analizirati sadržaj snova i pronaći obrasce u događajima, okolini i svojim osjećajima koji se sa atmosferom iz snova mogu povezati. 

Poznati medij: Pratite znakove i simbole

Theresa Caputo, jedan od najpoznatijih medija današnjice već godinama ima svoj vlastiti TV show pod nazivom “Long Island Medium“, u kojem gledateljima nastoji objasniti kako se povezuje s duhovima, ali i pomoći da lakše prepoznaju znakove i simbole koje im kao poruku šalju njihove preminule voljene osobe.

Danas ima više od 100.000 sljedbenika na Twiteru, dok je na Facebooku prikupila gotovo 3,5 milijuna lajkova. Njezin najveći dar je njezina urođena sposobnost da komunicira s preminulima, pri čemu i najvećim skepticima u samo nekoliko sekundi izgovori takve detalje koje samo on i pokojnik mogu znati i zbog kojih ostanu potpuno razoružani.

Komunikacija s duhovima, kako kaže, nije nešto što je lako prihvatila – godinama se borila s anksioznošću, sve dok nije prošla pet godina rada s duhovnim iscjeliteljem i napokon prihvatila svoj dar i počela prenositi poruke koje prima. Prenosimo intervju koji je u s njom vodila novinarka Saralee Rosenberg.

U kojoj ste dobi postali svjesni sposobnosti da komunicirate s duhovima?

- Prvo sjećanje seže u vrijeme kad sam imala četiri godine. Probudila bih se i razgovarala s ljudima koji su stajali na rubu mog kreveta. Ili bih razgovarala s mojom bakom koja je umrla. Mislila sam da je to normalno. Ali kako sam postajala starija, prijatelji bi govorili da nisam normalna. Plakala sam često i govorila mami da se ne osjećam dobro, da ne osjećam kao da pripadam tu gdje jesam. Ona se trudila da me smiri, vodila me liječnicima, ali nisu pronašli nikakav medicinski problem kod mene.

Kada ste konačno zaključili da ste medij?

- Uz ljubav i podršku mog muža, Larrya, radila sam s duhovnim iscjeliteljem i konačno prihvatila taj dar. I iako imam predivnu obitelj, tek nakon toga sam osjetila da sam potpuna. Što je univerzalna poruka koju dijelite s klijentima tijekom čitanja? - Obično kažem da samo želim potvrditi da su njihovi najmiliji još uvijek s njima i da su sigurni i u miru. Također, uvijek naglasim da ne moraju dolaziti k meni da bi razgovarali s njima, samo trebaju obratiti pozornost na znakove i simbole oko njih.

Mislite li da biste doživjeli takav uspjeh da nije započelo prikazivanje showa “Long Island Medium“prije nekoliko godina?

- Ne, i za to ću uvijek biti zahvalna Johnu Edwardu, također mediju. Iako ga nisam upoznala, vjerujem da je on otvorio vrata i učinio da postane prihvatljivo gledati medija na televiziji. Zahvalna sam mu jer je probijao led, meni je bilo lakše.

Kako se osjećate kada su duhovi u vašoj blizini?

- Ne mogu to objasniti. Samo sam iskrena i osjećam duh. Često samo treperi pred očima kao filmska traka. I iako čujem poruke, ne čujem stvarni glas kao mi ovdje u fizičkom svijetu. Umjesto toga, kao pojašnjenje mi se javljaju riječi i vizije.

Imaju li duhovi smisla za humor?

- Većinu vremena se šale. Oni znaju da se njihovi najmiliji osjećaju tužno nakon njihove smrti, pa komuniciraju sa smijehom. To je najbolji način na koji mogu potvrditi da su, bez obzira na to kako su umrli, sada u miru. Jednom sam čula kako mrtav suprug poručuje supruzi: “Bolje da ne govorim ovo što ću sada reći, jer bi me moja žena mogla ubiti“. Nisam to baš htjela reći supruzi, ali nije moje da odlučujem o tome. Ako dolazi od duha, jednostavno kažem.

Na vašim susretima s klijentima se često čini da ste u pravu i oko najsitnijih detalja u životu onih čiju poruku prenosite. Kako je to moguće?

- Poruku ne šaljem ja, nego duh, a oni nikada ne govore krivo. Može se dogoditi nesporazum, jer poruka nema smisla za mene, ili osoba kojoj prenosim ne razumije. Znaju mi reći: “Ne, to se nije dogodilo“, ili “Ja ne prepoznajem to ime“. No, kasnije se pokaže da poruka itekako ima smisla i mnogi ne mogu vjerovati.

Istina ili laž: neki navodno i po tri godine čekaju da im obavite privatno čitanje i za to naplaćujete 400 dolara za pola sata?

- To je laž i hvala što mogu odgovoriti. Lista čekanja je malo dulje od dvije godine. I moja naknada za jedan sat je još uvijek je vrlo razumna. Mnogo manje nego što se kaže u glasinama oko iznosa.

Ne možete kontrolirati duha koji se javlja, što ako se želite odmoriti? Možete li reći: “Ne večeras. Boli me glava?“

- Nije lako odvratiti duha, jer oni ne vole čekati. Kad mi treba vremena, vizualiziram zatvaranje vrata na vrhu moje glave i lijepo im kažem da me čekaju u bijeloj svjetlosti. I obično razumiju da neko vrijeme ne mogu komunicirati.

Kako se ljudi koji se bore s gubitkom voljenih mogu sami povezati s njima?

- Oni bi trebali shvatiti da je komunikacija nešto više od razgovora. Duh nam ostavlja nevjerojatne znakove i simbole. Oni samo žele da njihovi najmiliji osjete njihovu prisutnost i energiju. Duhovi komuniciraju kroz osobne misli i molitve. Mnoge majke vam zavide jer imate sposobnost osjetiti opasnost.

Kako majke koje nisu mediji mogu biti sigurne da su im djeca sigurna i sretna?

- Brinem o svojoj djeci, Larryu i Victoriji, utoliko što želim da smo što je više moguće zajedno. I kad nema problema, samo molim na pozitivan način da ih Bog zaštiti svojim bijelim svjetlom. Često vizualiziram kako uživaju i zabavljaju se. Moć pozitivnog razmišljanja ima veliku snagu. Ako negativnostima oduzmete energiju, vratit će vam se pozitivno. Čim negativno počne zauzimati moje misli vizualiziram pozitivan ishod.

Susret s preminulima u snovima - što on znači?

Većina ljudi koji nisu mediji, a imali su neki kontakt sa duhovima svojih preminulih rođaka ili prijatelja, najčešće su doživjeli to iskustvo u snovima, kaže psihologinja, učiteljica Reikija i nekoliko drugih meditativnih tehnika, dr. Anne Reith iz Kalifornije, koja godinama vodi tečajeve meditacije i polaznicima pomaže da komuniciraju s duhom preminule voljene osobe.

Uvjerena je da svatko od nas može steći vještine medija te da možemo komunicirati ne samo s preminulim osobama koje smo susreli za života, nego i sa onima koji su umrli prije našeg fizičkog rođenja, ali i sa osobama koje su povezane s ljudima oko nas i koje im preko nas možda žele prenijeti poruku.

Pretpostavlja se da je drugim inteligencijama najlakše stupiti s nama u kontakt kroz naše snove zato što smo u snu negdje između naše zemaljske stvarnosti i “druge strane“, odnosno duhovnog svijeta. Tijekom sna naš racionalni um i ego nisu aktivni, pa se tijekom sna mogu “dogoditi“ i stvari koje oni na javi ne bi dopustili. Na primjer, kad nas netko tko je umro dolazi posjetiti u snovima, neće se pojaviti racionalna pomisao da je ta osoba mrtva i da mi zapravo ne možemo komunicirati s njom, niti ju možemo vidjeti kako hoda, nešto nam govori ili nešto čini.

Kad doživimo nešto takvo u snu, to jednostavno prihvaćamo, bez obzira na racionalne argumente. No, nije svaki san u kojem ste vidjeli svog djeda baš i san susreta s duhovima. Naime, u snu ponekad funkcioniramo tako da naš podsvjesni um igra ulogu redatelja koji bira tko će odigrati pojedine uloge. Ako trebate nekoga tko vam može dati poslovni savjet, a vaš djed je imao tu ulogu u vašem životu, vaš podsvjesni um mogao bi izabrati vašeg djeda da odigra tu ulogu.

Ili, ako vam je potrebna utjeha zbog problema koje imate u odnosu s partnerom i osjećate se povrijeđeno, vaš podsvjesni um može izabrati lik vaše majke, zato što vas je ona uvijek najbolje tješila dok ste bili dijete. Ponekad će “glumac“ biti živ, ponekad mrtav, ponekad je to vama bliska osoba, ponekad netko koga se samo nesvjesno sjećate, ili netko iz prošlih života, no to je samo glumac, jer je jednostavno osoba koja najbolje odgovara zahtjevima uloge koja je potrebna u snu.  

S druge strane, pravi snovi susreta s duhovima mrtvih je da postoji osjećaj da je riječ o vrlo živom  te stvarnom doživljaju. Takvi snovi su toliko živopisni da se nećete morati ni pitati jeste li to doista doživjeli, ili je to samo san. Jednostavno znate 
da je to stvarno.Također, za razliku od većine drugih snova (osim onih koji se često ponavljaju), ovog ćete se sna sjećati kao živog događaja još godinama, možda i čitav život i to tako da će san uvijek biti jednako živ. Ništa bitno u tom snu ne blijedi.

U susretu s duhovima ljudi ili životinje u pravilu su zdravi i nikada nisu ljuti, razočarani, depresivni, niti željni kažnjavanja. Oni dolaze cjeloviti i savršeni jer su spojeni s Bogom kao izvorom savršene energije. Bez obzira na to jeste li razgovarali, ili su vam oni samo izgovorili poruku zbog koje su vam došli u san, duhovi koji vam dolaze u san uvijek jasno komuniciraju, kroz jasne rečenice, ili poruke koje za vas imaju značenje i relativno ih lako možete dešifrirati.

Najčešće, duhovi pokojnika koji vam se javljaju u snu žele da znate da su oni dobro i da žele da vi budete sretni. Povremeno mogu doći s upozorenjem, no kada vas i žele upozoriti na nešto, oni zapravo dolaze da vam daju podršku i da vam kažu da vas vole, zbog čega ćete se osjećati sigurnije.

Zbog toga smo kad se probudimo nakon takvih snova najčešće mirni i ispunjeni osjećajem mira i ljubavi, odnosno ne postoji osjećaj straha, pitanja na koja niste dobili odgovor ili potrebe da potražite nečiju pomoć ili zaštitu. Naprotiv, nakon takvog susreta najčešće se osjećamo zagrljeni i smireni. Najmiliji nam u snove zapravo dolaze kako bi nas izliječili od tuge, ohrabrili nas i dali nam neke smjernice u životu.
 

Članak je preuzet iz mjesečnika Astral. Novi broj potražite na svim kioscima od 28.10. za 16,99 kn!