Knjiga 'Menadžer hodočasnik' ne govori o vjeri, ali se dotiče zanimljive sklonosti kompanija i velikih šefova – oni traže od zaposlenika da vjeruju u misiju i viziju kompanije, da vjeruju poslovni plan, ciljeve...
Knjiga 'Menadžer hodočasnik' donosi 33 pouke o liderstvu
Praksa hodočašća itekako može pomoći menadžerima, liderima, poduzetnicima i vlasnicima tvrtki da uspješnije upravljaju poslovanjem. I više od toga, tvrdi Boris Trupčević, autor jedinstvene knjige o umijeću vodstva, utemeljene na 33 godine njegove karijere i 33 dana hodočašća, tijekom kojeg je u samoći prehodao 1000 kilometara cijelom dužinom Španjolske. I potom se vratio po još hodanja.
I sâm iskusni menadžer, direktor, CEO, predsjednik uprave i industry leader sam je najavio promociju svoje nove knjige:
Vjera, posao, hodočašće i knjiga... Ove rečenice nisu u knjizi “Menadžer hodočasnik” jer je to knjiga o poslu, biznisu, liderstvu, upravljanju, menadžmentu, kompanijama, poduzetništvu, vrijednostima, identitetu, uspjesima i neuspjesima, mindsetu, metodama rasta, strategiji, izazovima… a prije svega o radu na sebi. Nije putopis, nisu memoari, nije knjiga o religiji ni o vjeri (osim možda općenito).
Osjećam da to moram razjasniti svima koje zbunjuje prizvuk vjere ili im Camino stvara dojam koji sa stvarnom prirodom ove knjige nema mnogo veze (vidi poglavlje Projekcije). Za razliku od prve knjige, koja se može svrstati u beletristiku, riječ je ponajviše o publicističkom djelu.
Jasno, kada u naslovu imaš riječ “hodočašće” i temeljiš knjigu na iskustvu hodočašća koje ima posebno mjesto u povijesti širenja kršćanstva i povijesti izgradnje Europe kakvu poznajemo – onda je tema vjere neizbježna. Tu i tamo netko upita: jesi li ti vjernik? Uvijek ustuknem jer me na Caminu to gotovo nitko nije pitao. To tamo naprosto nije tema.
Camino je prožet sve prihvaćajućim (modernim slengom: inkluzivnim) načinom razmišljanja koji je i pragmatičan jer u današnje vrijeme manjina hodočasnika dolazi na Camino iz religioznih razloga. Predrasuda je da je Camino samo za vjernike.
Nasuprot Caminu, dosta mojih pratitelja navijalo je ili da shvatim da Boga nema ili da ga pronađem. Ja sam to navijanje pratio s čuđenjem. Zar ikome treba moja potvrda da je dobro odabrao u što vjeruje ili ne vjeruje? Beskrajna je ljudska sklonost homogenizaciji i hegemoniji. (više o tome u prvoj knjizi “1000 kilometara povratka sebi”)
Zašto u pravilu ne odgovaram na pitanja o vjeri? Pokušat ću dati odgovor… Čovjek sam otvoren svakoj spoznaji, u potrazi za Istinom. Čovjek sam koji je uvjeren da je Istina samo jedna. Ne volim pitanja koja nas svrstavaju i dijele. Takva su pitanja zapravo štetna. Ne volim ladice, kategorije i etikete. Tražim odgovore koji nas povezuju, misli koje ujedinjuju jer ionako smo svi Jedno. Ne trebam objašnjenja i odgovore koje ne mogu dobiti, ne uznemiruje me nedostižnost nespoznatljivog. Ne zanima me u što vjeruješ, zanima me jesi li dobar čovjek i kakav trag iza sebe ostavljaš. Zanima me živiš li ljubav i činiš li drugima dobro. Zanima me vjeruješ li u ljubav – podjednako nevidljivu i nedokazivu silu (ili fenomen, kako kome drago).
Budimo slijepi na različitosti pa ćemo progledati i vidjeti sličnosti koje nas povezuju. Samo iz tog mjesta možemo uvidjeti kako nas različitosti obogaćuju. Sposobnost da vidimo to bogatstvo temelji se na razumijevanju, a to je jedan od ključnih sastojaka vrhunskog vodstva. Oni kojima različitosti služe za podjele ne zanimaju me.
“Menadžer hodočasnik” nije knjiga o vjeri, ali dotiče zanimljivu sklonost kompanija i velikih šefova – oni traže od zaposlenika da VJERUJU u misiju i viziju kompanije, da vjeruju u ostvarenje poslovnog plana, da vjeruju u zadane ambiciozne ciljeve, da vjeruju u dolazak povišica, da se zaklinju u brendovske himne i zastave. I da se poistovjećuju s religijom kompanije.
Vidimo se na promociji knjige u četvrtak, 10.10.2024. u 20 sati, u knjižnici Bogdana Ogrizovića (Preradovićeva 5, Zagreb). Tamo će, osim mene, došetati i neki drugi menadžeri hodočasnici. Knjiga je dostupna na: www.knjigara.com/camino