Obavijesti

Lifestyle

Komentari 3

Kamilo Keretić (87) još i danas obožava zaigrati tenis: 'To me raduje kao kad sam imao 14'

Kamilo Keretić (87) još i danas obožava zaigrati tenis: 'To me raduje kao kad sam imao 14'
1

Tenis je počeo igrati u Varaždinu odmah nakon završetka Drugog svjetskog rata, a imao je drveni Dunlopov reket. Igrao je u Monte Carlu, New Delhiju i Stuttgartu

Kada s reketom u ruci stanem na teniski teren osjećam se sto godina mlađe. To je užitak, a reket i lopta su bili moj život, priča nasmijani Kamilo Keretić (87) dok četrdesetak godina mlađem Robiju, inače učitelju tenisa, otkriva čari i tajne tenisa. 

POGLEDAJTE VIDEO: Kamilo (87) igra tenis

Pokretanje videa...

Kamilo Keretić (87) živa je legenda hrvatskog tenisa 01:07

 

Ovaj Varaždinac s porečkom adresom je jedan od zasigurno najstarijih živućih igrača tenisa u Hrvatskoj. Iako mu noge polako posustaju Kamila je nerijetko vidjeti na ili uz teniske terene u Poreču. Kamilo rijetko javno progovara o tome da je on zapravo živuća legenda hrvatskog tenisa kojeg je zaigrao u Varaždinu još kao 13-godišnjak daleke 1946. godine, odmah nakon Drugog svjetskog rata. Već sa 14 godina bio je pobjednik teniskog turnira gimnazije u Varaždinu.

- Svoje roditelje sam razočarao totalno. Mama je željela da budem svećenik, tata je htio da budem liječnik a ja sam htio biti golman.

Dakle, ničija se želja nije ispunila. Nogomet mi je bila slabost, ali se kasnije iskristaliziralo da sam uspjehe polučio u tenisu. Ne mogu reći da sam bio talentiran za tenis koliko sam bio uporan. U ono vrijeme se u sportu moglo nešto napraviti s upornošću a danas nema šanse napraviti ništa bez talenta i upornosti zajedno – priča Keretić prisjećajući kako se sa „žicom“ golmana u sebi, jer je branio i za NK Varteks, po teniskim terenima za lopticom bacao kao golman.

Ako želite biti vitalni u starosti nemojte zapostavljati prijatelje
Ako želite biti vitalni u starosti nemojte zapostavljati prijatelje

Još 1951. Keretić je postao juniorski prvak Hrvatske u tenisu, a nekoliko godina kasnije i seniorski prvak Jugoslavije kada je tri godine zaredom bio nepobjediv na zatvorenim i vanjskim terenima. Keretić je igrao i za Davis cup reprezentaciju bivše nam države u periodu od 1956. do 1959. godine. Osjetio je, kaže Keretić, čari igranja na teniskim turnirima u Londonu, Parizu, Monte Carlu, Bombayu, New Delhiju, Stuttgartu, Minhenu, Kitzbuhelu i drugdje. Trenirao je Keretić i velikane australske Davis cup reprezentacije a najveće trenerske uspjehe polučio je kao kapetan i izbornih juniorskih reprezentacija Njemačke. 

- Trenirao sam Nijemce u Stuttgartu punih 20 godina i to njihove ekipe u dobi od 14-23 godine. Ljudi su me tamo voljeli. Njihovim tenisačima bio sam i tata i mama. U znak zahvale za prestanak bavljenja tenisom Nijemci su mi 2002. dali poklon tako da su jedan put u blizini televizijskog tornja u Stuttgartu nazvali mojim imenom, Put Kamila Keretića. Uvijek kada odom u Stuttgart i vidim ploču sa svojim imenom obuzmu me emocije ugode. Čujte, dok sam vodio njemačke tenisače mene su u Stuttgartu doslovce dizali i nosili na rukama – prisjeća se Keretić.

'Najseksi djedica' ovisan je o ženama, ljubi 27 godina mlađu
'Najseksi djedica' ovisan je o ženama, ljubi 27 godina mlađu

Kamilo se najradije sjeća osvajanja prvenstvo Jugoslavije u Mariboru i dočeka koji su mu priredili njegovi Varaždinci. 

- Moj prvi reket s kojim sam igrao bio je drveni Dunlop, takozvana „tamburica“. Ondašnji i današnji reketi su dva različita svijeta. To su „Fićo“ i „Ferari“, to vam je takav odnos. Ja u svojoj kući imam drveni reket koji mi visi na zidu, dobio sam ga za rođendan od Oreškovića i taj reket je moje godište. Žice su bile od crijeva jer onda nije bilo umjetnih najlonskih žica – priča Keretić dodavši kako je treniranjem „napravio“ dosta dobrih tenisača poput Bruna Orešara, Saše Hiršzona pa i njegovog sina Danima koji je više godina igrao za njemačju Davis cup reprezentaciju.

Keretić kaže da u Hrvatskoj danas postoji vrhunsko talentirani igrači tenisa koje samo netko treba voditi jer da smo mi kao nacija „bolesno“ talentirani za mnoge sportove. 

Djedica (92) nasred gradskog trga izazvao plesača na dvoboj
Djedica (92) nasred gradskog trga izazvao plesača na dvoboj

- Tenis je poseban sport kojeg oni koji nisu držali reket u rukama ne razumiju. Tenis je sport koji možda kvari karakter ljudi. U tenisu se tenisač sam bori protiv suigrača. Uz tenis je poželjno imati još jedan momčadski sport zbog osjećaja da s nekim nešto dijelite. Ovdje ste sami za sebe. Tenisač kakovog ga po karakteru vidite na terenu on je takav i u životu izvan terena. Vi ne možete biti sportaš ako niste zaljubljeni u sport i ako niste malo „živac“ jer običan čovjek to teško može igrati.  U bivšoj državi sam bio dvije godine bez poraza. Jedino što mi se moglo desiti je da izgubim slijedeći meč. Nekad sam prije meča znao i povraćati od prevelike nervoze. Svojim igračima sam uvijek znao reći, ako misliš da možeš izgubiti ne idi uopće na teren jer je to već pola poraza. Moraš vjerovati u sebe i pobjedu jer druga mogućnost ne postoji. Samo s tim motom ako idete s mišlju na pobjedu može se postići uspjeh – pojašnjava Keretić.

Danas je Kamilo Keretić jedan od rijetkih na terenu s reketom u ruci.

- Pitanje je tko je od moje generacije još uvijek živ. Čujte to u sebi imate ili nemate. Mene je teniska loptica uvijek veselila. Danas imam oba umjetna koljena i to nije od tenisa. Pa ljudi koji ne igraju tenis imaju uništena koljena. Čovjek se treba veseliti nečemu. Ja se i danas s 87 godina i veselim se tenisu kao 14-godišnjak. Od moje momčadi više nitko nije živ. Ne znam po kojim je to pravilima i da li je ovo kazna ili nagrada za nešto da ovako dugo živim – progovara teniska legenda Kamilo Keretić.

Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Komentari 3
Ana iz Duge Rese: Imala sam 107 kg pa skinula 44, evo kako
ŽIVOTNI ZAOKRET

Ana iz Duge Rese: Imala sam 107 kg pa skinula 44, evo kako

Ana Marčec iz Duge Rese, prije 15-ak godina borila se s viškom kg i nekoliko dijagnoza, potražila je pomoć u nutricionizmu i alternativnoj medicini, a danas joj je to i posao