Neuroznanstvenica objašnjava što sve oblikuje ljudske emocije te zašto svi nemaju isti izraz lica kad su tužni. Ističe i da ćete bolje regulirati i kontrolirati emocije, ako ih se potrudite bolje razumjeti
KNJIGA DANA
Kako nastaju emocije: Još u djetinjstvu učimo biti tužni...
Mozak kreira emocije kroz složeni sustav koji regulira i stvaranje i trošenje energije u tijelu, objašnjava neuroznanstvenica Lisa Feldman Barrett, autorica knjige “How Emotions Are Made”.
Stoga, idući put kad se osjećate depresivno, prilegnite ili prošetajte. Te aktivnosti će obnoviti vaš “spremnik” pa ćete imati više energije za preusmjeravanje fokusa mozga i reguliranje emocija, savjetuje autorica.
Stereotipni izrazi
- Ono što često smatramo urođenim emocijama zapravo su konstrukcije oblikovane vezom između kulture, mozga i naših interpretacija tjelesnih podražaja. Nije istina da svi osjećamo iste stvari i da netko može pročitati drugog na temelju lica. Klasični pristup pretpostavlja da su emocije nešto što nam se dogodilo, da događaj aktivira neurone te da pravimo stereotipne ekspresije lica koje ne možemo kontrolirati, da se primjerice mrštimo kad smo ljuti. Zbog toga se smatra da svi ljudi prave iste ekspresije te da ih mogu i automatski prepoznati. No lice ne ‘priča’ kad su emocije u pitanju. Ne kažem da se ne smiješimo kad smo sretni ili mrštimo kad smo tužni, nego da to nisu obavezne ekspresije. Emocije su naučene i nešto što mozak kreira - objašnjava znanstvenica.
Tvrdi da su ekspresije za koje nam je rečeno da su normalne samo stereotipi te da se ljudi izražavaju na razne načine. Kad ljudi percipiraju nečiji izraz lica kao negativan, zapravo je riječ o neutralnom izrazu, ali naše znanje o tom čovjeku uzrokuje da percipiramo njegovo lice negativnije. Koncepti emocija zapravo su kulturološki oblikovana uvjerenja o emocijama.
- Kad poznajete koncept emocije, možete je osjetiti. U našoj kulturi postoji tuga, a na Tahitiju nemaju taj koncept. Umjesto toga imaju riječ čiji bi najbliži prijevod bio: ‘Vrsta zamora kakav osjećate kad imate gripu’. To nije ekvivalentno tuzi, ali to je ono kako se oni osjećaju kad su tužni - piše autorica.
Taj koncept u najranijoj fazi učimo od roditelja.
Prakticiranje emocija
- Djeca se mogu osjećati dobro i loše, no koncept poput tuge - da budu tužni kad se nešto loše dogodi, uči se - tvrdi autorica. Kad ne poznajemo riječ za neku emociju, mozak se trudi shvatiti je i proizvesti. A ako riječ čujete često, postane vam automatska, kao vožnja automobila.
- Učenje novih riječi za emocije je dobro zato što tako naučite osjetiti više emocija i bolje ih regulirati, primjerice možete naučiti razlikovati nevolju i nelagodu. Ako naučite novu emociju i prakticirate je, postat će dovoljno automatizirana da je vaš mozak automatski oblikuje u budućnosti - pojašnjava autorica.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
