Kako da zaštitite svoju djecu od otmice - i najčešće zablude

S djecom o mogućnosti da ih netko odvuče na stranu i dira po intimnim dijelovima tijela treba razgovarati od najranije dobi, još u predškolskoj dobi. To svakako trebaju činiti roditelji, ali to treba biti i dio zdravstvenog odgoja u vrtiću i školi. Pritom ne trebamo djecu pretjeran o plašiti.

Dovoljno je reći im da se „nekoj djeci može dogoditi da ih osoba koju ne poznaju ili netko tko im ne želi dobro odvede na stranu i dira po intimnim mjestima koja inače nitko ne smije dirati“, kaže psihologinja  prof. dr. Gordana Buljan Flander, voditeljica Poliklinike za zaštitu djece i mladeži Grada Zagreba, koju smo zamolili da prokomentira slučaj navodnog pokušaja otmice djevojčice ispred Osnovne škole Jordanovac, koji je izazvao strah među učenicima i roditeljima.

Dodaje kako s mlađim djetetom nije dovoljno samo razgovarati, nego i vježbati takve situacije kroz igru, mirno, tako da se dijete previše ne preplaši, ali da shvati kako se i takve stvari događaju. 

- Prije svega, učite s djetetom kako glasno reći 'ne' i glasno vikati upomoć. Također, poučite ga da odmah pokuša potrčati do prve odrasle osobe kako bi zatražilo pomoć, kaže naša sugovornica. Dijete bi svakako moralo znati svoje ime i adresu i broj mobitela barem jednog roditelja, ili u džepu imati papirić na kojemu piše koga treba kontaktirati ako se izgubi ili zatraži pomoć, dok starija djeca moraju znati broj Policije.

- Jako je važno da postavite određena pravila, jer djeca najviše vole pravila. Naučite ih da su intimni dijelovi tijela oni koje pokrivamo kupaćim kostimom i da te dijelove njihovog tijela smiju dirati samo mama i tata dok ih kupaju, ili doktor dok ih pregledava i nitko drugi. Naučite dijete da se ti dijelovi tijela ne smiju pokazivati u javnosti i da to nitko ne smije od njih tražiti,te da i oni sami ne smiju dirati tuđe dijelove tijela - kaže naša sugovornica.

Kad postoje takva pravila, dijete će biti svjesnije toga kada se mora braniti i manje su šanse da u nekoj neugodnoj situaciji na to zaboravi, dodaje.

- Za djecu je izuzetno važno da se o tim temama razgovara, odnosno da roditelji to ne preskaču zato što im je nelagodno - dodaje Gordana Buljan Flander.

Djecu svakako upozorite na to da zlonamjerni ljudi ne izgledaju uvijek opasno i ne moraju se ponašati čudno, te da mogu pokušati zadobiti njihovo povjerenje slatkišima, ili time da im dozvole da se igraju s njihovim psićem, sjednu za volan njihovog automobila i slično.

Naime, djeca jednostavno ne očekuju da bi im „teta“ ili „striček“ koji ih žele odvesti na sladoled i poslije toga odvesti mami mogli učiniti neko zlo, no treba im objasniti da se i to događa. Također, naučite djecu da ljubazno odbiju nepoznatoj osobi ponijeti vrećice do automobila, pogotovo ako to znači da bi trebali otići na mračnu stranu ulice gdje nema prolaznika, ili ako se ona ponudi da će ih povesti kući.

Također, uvijek unaprijed dogovarajte s djetetom tko će doći po njega u vrtić ili školu te unaprijed odredite tko može doći kao vaša zamjena (primjerice baka, ili teta koja ga inače čuva) i zabranite mu da ode s bilo kim drugim.

Tehnika vjetrenjače i glasno vikanje

Kako dijete raste, podučite ga tehnikama samoobrane ako ga nepoznata odrasla osoba pokuša odvući. Na primjer, naučite dijete da se u takvoj situaciji čvrsto uhvati za stablo, bicikl, ili prometni znak na ulici, kako bi otežalo napadaču da ga odvede u željenom smjeru, ili da se drži tehnike vjetrenjače:

Neka raširi ruke i maše njima u velikom krugu,  jer će tako također otežati napadaču da ga čvrsto uhvati. Naučite dijete da u takvoj situaciji glasno viče, ili mu dajte zviždaljku koju može nositi oko vrata, kako bi u slučaju napada moglo izazvati pozornost drugih ljudi. I naučite ga da čim se otrgne potrči do prve odrasle osobe i zatraži pomoć.

Surađujte s roditeljima vršnjaka

S djetetom raspravite o tome kojim putem se vraća iz škole i dogovorite da se obavezno javi ako se iz škole ne vraća direktno kući. Upoznajte roditelje njegovih vršnjaka i razmijenite mobitele i dogovarajte se o tome da pratite djecu na treninge ili koncerte naizmjence.

Gradite odnos povjerenja, ne straha od autoriteta: Dijete vam uvijek mora moći reći kod koga je i koliko će se zadržati te znati da mora nazvati ako se plan promijenio.

Pazite na djecu kad su s vama!

Imajte na umu da djeca nisu sigurna ni s vama, ako vam nešto odvlači pažnju! Kad ste s djecom u parku, na igralištu ili shopping centru, uvijek ih držite za ruku, ili budite u neposrednoj blizini. Sve su to mjesta na kojima im druge osobe mogu odvući pažnju i navesti ih da zaostanu za vama.

Zaustavite se i gledajte u dijete dok pišete poruku ili razgovarate na mobitel i naučite ga da stoji uz vas dok birate odjeću u trgovini, isprobavate ju u kabini ili stojite u redu do blagajne. Kad ulazite u tramvaj ili automobil, pobrinite se da dijete uvijek ulazi ispred vas, ili tako da ga držite za ruku. 

Nisu problem samo ljudi koje dijete ne poznaje

- Važno je imati na umu da dijete ne moraju uvijek pokušati zloupotrijebiti potpuno nepoznata osoba. Štoviše, kod osoba koje seksualnu potrebu pokušavaju zadovoljiti nad djetetom češće je riječ o osobama koje su iz djetetove neposredne okoline i koje dijete poznaje, upozorava psiholog prof. dr. Ivan Modrušan.

Također, djeca koja se nađu u tako nezgodnim situacijama često se ne usude nikome reći za taj problem, pa je vrlo važno da roditelj prati ponašanje djeteta i prepozna eventualne promjene i da razgovara s djetetom o tome, upozorava sugovornik.

Dakle, ne bismo smjeli samo podleći panici zbog mogućnosti da netko nepoznat otme dijete, nego imati na umu da treba jačati djetetovu svijest o tome kako se zaštititi u svakoj situaciji koja je za njega neugodna.   

Top savjeti za roditelje

Još nekoliko savjeta:

1. Uvijek pratite kretanje svoje djece i povežite se s ljudima koji su prisutni tamo gdje su i ona – roditeljima koji svoju djecu prate na trening, na rođendan, na koncert i slično. Razmijenite brojeve telefona.

2. Nikad ne tražite od strane osobe da vam pričuva dijete na javnom mjestu, u automobilu ili u kolicima, dok vi nešto hitno obavite... Vodite ih sa sobom.

3. Ne puštajte djecu u park bez nadzora. Dogovorite se s roditeljima njegovih prijatelja

4. Podučite dijete o svom telefonskom broju, kako vam se obratiti i bliski prijatelj.

5. Obratite pozornost na prijetnje.

6. Dogovorite sa susjedima da im se djeca mogu obratiti u slučaju nužde.

7. Naučite djecu da nikad ne otvaraju vrata bez tajne lozinke koju ste dogovorili s djetetom.

8. Stariju djeca treba poticati na kritičko razmišljanje i intuiciju, te da primjećuju, na primjer, neobične ljude oko igrališta ili automobil koji kruži po susjedstvu

Neće biti ugodno, ali dat će vam uvid u to koliko još trebate raditi. Ne morate se nužno fokusirati na zastrašivanje (ne želite stvoriti paranoično dijete koje se svakoga plaši i u svima vidi prijetnju), već na dogovor oko pravila koja se tiču njegove sigurnosti i koja spadaju među najvažnija pravila koja postavljate u obitelji. Testiranje nemojte prečesto provoditi jer će s vremenom dijete pomisliti da se svaki put radilo samo o vježbi…

Evo najčešćih zabluda roditelja… jeste li i vi među njima?

Internet i informacije o djeci

Znate li da oko 50% djece u vrtiću i 1. razredu osnovne škole ima interakciju s ljudima preko interneta? Kako je to omiljeni alat otmičara djece, nikad nije prerano krenuti s preventivnim strategijama:

Nažalost, u Hrvatskoj se slabo radi na prevenciji, te se uglavnom djeluje tek kada se otmica dogodi. Zato je važno da roditelji budu svjesni da su upravo oni ti koji moraju raditi na prevenciji ove pošasti.

VAŽNI SAVJETI ZA ZAŠTITU DJECE OD PREDATORA

Naučite dijete o moći riječi „NE“. Dječji predatori su vrlo dobri u traženju djece koja se boje, nerado se protive odraslim osobama ili koja lako mogu biti uplašena ili vrbovana. Recite djetetu da vjeruje svojim instinktima ako se ne osjeća ugodno ili sigurno u blizini neke osobe, te da joj glasno i odlučno kaže NE! Ako ta osoba traži od djeteta da čuva tajnu ili da pođe s njim/njom na neko mjesto bez vas, te da vam odmah ispriča što je ta osoba tražila od vašeg djeteta.

Nemojte pretpostavljati da će vaše dijete znati što treba učiniti. Primjera radi, poznati talk show Oprah izveo je jednostavni pokus (uz dopuštenje roditelja), te se emitirao 1993. godine. Tijekom pokusa uspjeli su u roku 35 sekundi vrbovati svako dijete na igralištu da sudjeluje u ispitivanju i da se udalji od igrališta i ostale djece. Treba naglasiti da su roditelji prije održavanja pokusa upozorili svoje dijete da ne razgovara sa strancima, niti da napušta igralište ili se udaljava od ostale djece bez njihove prisutnosti ili pristanka. Nepotrebno je reći da su roditelji pogrešno pretpostavili kako će njihovo dijete znati što treba napraviti, te da neće moći biti vrbovani.

Nemojte se fokusirati na STRANAC – OPASNOST. Za djecu, osobito mlađu, koncept stranac može biti zbunjujuće. Djeca često zamišljaju osobu koja zastrašujuće izgleda i koja je zla. Stručnjaci za sigurnost djece naglašavaju činjenicu da tijekom izvođenja eksperimenata kao što je prethodno spomenuti, djeca će slijediti nekoga tko djeluje prijateljski i koja je dovoljno uvjerljiva (primjerice, zamoli dijete da mu pomogne pronaći izgubljeno štene).

Štoviše, naglašavajući da dijete ne vjeruje strancu, prešutno ohrabrujete dijete da vjeruje osobi koju zna iz viđenja, kao na primjer konobar u restoranu, nedovoljno upoznati susjed ili slično. Ono što je najvažnije, učeći dijete da ne vjeruje STRANCU ne rješava činjenicu da je opasnost za dijete veća kada se radi o osobi koja je djetetu ili vama poznata.

Umjesto da učite dijete da ne smije razgovarati sa strancima (što ga može udaljiti od osoba koje mu mogu pomoći kada se izgubi) učite ga da u slučaju kada se izgubi traži ženu – po mogućnosti majku s djetetom i da ju zamoli da zove policiju ili vas, te da vam objasni gdje se nalazi ona i vaše dijete.

Ostale opcije koje možete reći djetetu: u slučaju da se izgubi neka potraži prodajnog djelatnika koji ima pločicu s imenom, čuvara ili uniformiranu osobu koja je zadužena za sigurnost ili neka se obrati Recite djetetu da nitko ne smije ulaziti u njegov osobni prostor, bilo u javnom prostoru ili njegovom domu, odnosno da mu se nitko ne smije previše približiti bez prisutnosti vas ili skrbnika. Odredite pouzdane odrasle osobe.

Napravite kratak popis „sigurnih“ odraslih osoba – poput ujaka, bake, djeda, dadilje, susjeda itd. kojima je dopušteno pokupiti vaše dijete iz vrtića ili škole, koji će se brinuti o vašem djetetu kada vi niste tamo. Naučite dijete da nikada ne odlazi s osobom koja nije na popisu „sigurnih“ odraslih osoba, te budite sigurni da vaše dijete svaki dan zna tko će ga dočekati pred školom ili vrtićem, te ga odvesti kući.

Recite djetetu da nikada ne ulazi automobile i odvozi se s osobama koje nisu na popisu „sigurnih“ odraslih bez svojih roditelja ili skrbnika. Naglasite svom djetetu ako ga osoba koju zna (a nije na popisu „sigurnih“ odraslih) ili nepoznata osoba pokuša nagovoriti ili natjerati da pođe s njim/njom, ono treba što glasnije vikati: UPOMOĆ, OVO NIJE MOJA MAMA/OVO NIJE MOJ TATA. Isto tako, naglasite dijete da bježi, te ako ga ta osoba pokuša uhvatiti, treba ju udarati, vrištati, ritati se što jače može.

Nemojte ulijevati djeci strah. Samo gledanje večernjih vijesti ili čitanje zastrašujućih vijesti je dovoljno da bi se djeca i odrasli osjećali kako ih opasnost vreba na svakom uglu. Sam strah od svake situacije zapravo može biti kontraproduktivan i učiniti dijete bojažljivim i ranjivim, te lakim plijenom za vrbovanje.

Umjesto toga, ohrabrite svoje dijete, ulijte mu samopouzdanje, snagu i omogućite alate koji će spriječiti ili mu pomoći u potencijalno opasnim situacijama. Umjesto da razmišlja o svim mogućim opasnim situacijama u kojima se može naći, osnažite svoje dijete u razgovoru s njim o tome kako će on prepoznati i izbjeći potencijalno opasne situacije i što učiniti u neočekivanim situacijama.

Na primjer, što bi učinio da se udalji od vas na javnom mjestu (potražiti ženu – majku s djetetom za pomoć), što bi rekao/učinio da ga netko tko nije na popisu „sigurnih“ osoba pita da pođe s njim/njom tvrdeći da ste ga vi poslali po dijete (samo s osobama koje ste vi imenovali kao „sigurne“ dijete smije poći kući iz škole/vrtića).

Informirajte se i pratite članke, reportaže i vijesti kako zaštiti svoje dijete na televiziji, u novinama, na internetu. Centar za nestalu i zlostavljanu djecu na svojoj službenoj internet stranici www.cnzd.org ima objavljene savjete za sigurnost djece namijenjene i djeci i roditeljima.

Ponovite i utvrdite ove savjete s vašim djetetom s jednakom pažnjom kao što svoje dijete učite što učiniti s protupožarnim aparatom. Posebice, vježbajte i razgovarajte s vašim djetetom prije početka nove školske godine, početkom ljetnih praznika kada je vjerojatnije da će vaša djeca češće izbivati iz doma.

Kada ste vani gdje se okuplja mnoštvo ljudi (primjerice trgovački centri, trgovi, parkovi) upitajte što bi vaše dijete učinilo da se odvoji od vas i ne može vas pronaći, odnosno koga bi od ljudi oko sebe izabralo za osobu od koje će potražiti pomoć. Istaknite neke osobe koje bi djetetu mogle pomoći. Zna li ili sjeća li se vaše dijete broja vašeg mobitela?