Josip (90): 'Fiću vozim već 53 godine i još ga sam popravljam'

Već šest godina, otkad su započeli problemi s bubrezima, svaki drugi dan rano ujutro Josip Balažić (90) vozi se od svojega doma do KBC-a Osijek na hemodijalizu. I to u svojem 53 godine starom Fići.    

Utorak, četvrtak i subota dani su kad Josip, rodom iz Međimurja, u Fići “kontrašu” prijeđe pet kilometara u jednom smjeru do KBC-a, gdje redovito odlazi na terapije.

Pokretanje videa...

01:20

Video: Pixells

- Terapije traju po pet sati, teško je ponekad ležati toliko dugo, ali odlazak na terapije nije mi naporan, odradim što trebam i onda cijelo popodne imam slobodno. Ako ne mogu voziti, sanitetno vozilo dođe po mene - kaže nam Josip, kojega bolest ne sputava u svakodnevnom životu te dodaje da doma ima i vrt u kojemu uzgaja voće i povrće. 

Njega i njegov automobil, priča, sad poznaje čitava bolnica te kad doktori vide da je automobil parkiran na parkiralištu, znaju da je i vlasnik u blizini te da je sve u redu s njegovim zdravljem.

Nakon terapija sjeda u automobil i ponovno prelazi pet kilometara do kuće, gdje ga supruga Marija (88) očekuje s ručkom.     
Svojega Fiću vozi pune 52 godine. Kupio ga je 1967. od prijatelja koji ga je kupio godinu ranije. Prijatelj je, kaže Josip, automobil kupio za dva milijuna dinara, a njemu ga prodao za upola manju cijenu, za milijun dinara.

Prodao mi je automobil za takvu cijenu jer smo prijatelji. Od tada to mi je jedini auto koji sam imao te će tako i ostati - kaže Josip i dodaje da je imao raznih ponuda za prodaju te da mu je jedan Nijemac nudio 5000 eura za njegova ljubimca.

U tim trenucima razmišljao je o prodaji, ali kad je supruga Marija počela plakati i zamolila ga da to ne učini, odlučio je da će auto ostati u njegovu vlasništvu dok god ga može voziti. Pamti i lokalnog majstora koji je došao pogledati pehare koje je osvojio za najboljeg Fiću.

- Fićo stoji vani. Ide jedan majstor, raspričao se. On bi ga kupio pod svaku cijenu. Došao je vidjeti pehare koje sam osvojio pa me pita još jednom hoću li mu prodati automobil, na što mu odgovaram da hoću, ali tek kad budem na zadnjem.

NAJBOGATIJI PROSJACI NA SVIJETU Imaju milijune, stanove i kuće, a po cijeli dan prosjače na ulici

Zastane majstor, pa mi kaže da će ga on kupiti od moje kćeri, a supruga i ja nemamo djece. On je, zapravo, upoznao suprugu ranije i pomislio da je ona moja kći. Supruga je bila jako iznenađena iako je samo dvije godine mlađa od mene - objašnjava nam Josip. 

Njegova Fiću nazivaju “kontrašem” zbog vrata koja se otvaraju u obrnutom smjeru od današnjih automobila te je prvi auto iz kragujevačke tvornice Crvena zastava izašao 1966. Samo godinu dana kasnije Josip je imao vlastiti primjerak.

- Prije je za jedan takav automobil trebalo raditi 20 mjeseci, sad bi za tu cijenu trebalo raditi upola manje, znači 10 mjeseci. Automobil je bio jako cijenjen i bilo ga je jako teško dobiti. Čekalo se po dva, tri mjeseca - priča i dodaje da ga njegov ljubimac nikad nije izdao, a s njim je prošao Sloveniju, Italiju, Mađarsku i cijelu Hrvatsku.

Josip je prvo radio kao traktorist, a 1949. godine odlazi u vojsku.

- Želim naglasiti da sam imao dvije godine radnog staža kad sam otišao u vojsku što je u to vrijeme bilo jako čudno jer su mladići odmah pri izlasku iz škole odlazili u vojsku. Vozački staž, kojeg je sad jako puno, rekao bih u milijunima kilometara, započeo sam 1950. u JNA, kad sam položio ispit i postao profesionalni vozač. Dobio sam dozvolu za drugu i treću klasu te nepunih 70 godina vozim kamione, autobuse i automobile. Danas postoje kategorije, a prije su postojale tri klase za koje su se polagali ispiti. Prvu klasu sam naknadno polagao na autobusu - objašnjava nam dodajući kako je imao sve klase za upravljanje vozilima.

Za Belje je radio 29 godina. Mjesec dana je vozio FAP-ov kamion, a nakon toga razne službene automobile od Fiata 1300, Mercedesa pa do Fiata 132, za koje kaže da su tad bili najbolji auti. 

- Kad sam prolazio granicom, svi su uvijek gledali u auto koji sam vozio - objašnjava nam Josip koji je nedavno vozačku dozvolu produljio na još godinu dana.

Automobil, kaže, ide bez problema, najviše može ići 90 km/h, a Josip ga je najviše vozio 80 kilometara na sat jer smatra da je sve iznad za njegova Fiću previše.

Na tehničkom pregledu prolazi bez problema te je zadovoljan i potrošnjom od 6,5 litara na 100 kilometara. Na pitanje koliko je najviše vozio u životu priča nam sa smiješkom kako je to bilo davno, na otvorenoj cesti, a vozio je 100 km/h. 

- Koliko ima prijeđenih kilometara, stvarno ne znam - kaže. Kad iskrsnu problemi s Fićom, Josipove spretne ruke same riješe problem.  

- Mijenjao sam i satove, blok motora, prednje ležajeve, kvačilo te kočnice. Najčešće probleme rješavam sam jer imam rezervne dijelove pa sam tako mijenjao i dihtung glave. Do rezervnih dijelova se može doći iako nisu jeftini, no problem je što nije baš lako naći majstore koji to znaju promijeniti. To su uglavnom stariji momci, jer ovi noviji nisu baš obučeni za rad s takvim automobilima poput mojega - kaže dodajući da svojega ljubimca drži u garaži na tepihu. Zidovi su ispunjeni slikama, a prostor cvijećem. 
- Jednom se dogodilo da je djevojčica prolazila pokraj moje garaže i oca upitala zašto držim auto u sobi - govori nasmijani devedesetogodišnjak.

Za života je bilo raznih kazni, a ona najveća je bila kad je prošao kroz žuto na semaforu.

- Kaznu sam dobio prije pet godina, kad sam prošao na žuto. Morao sam platiti novčanu kaznu i ostao sam bez vozačke dozvole na tri mjeseca. Nasreću, bila je zima. Otkako sam se razbolio, unazad dvije godine, Fiću nikad ne vozim zimi - priča napominjući da još čuva prvi kontakt ključ koji je dobio prilikom kupnje Fiće.

Josip Balažić je i počasni član Oldtimer kluba Osijek, osnovanog prije četiri godine, a prije toga je osam godina bio član našičkog kluba. Unazad nekoliko godina s njima je išao na sve susrete, a sad ide samo na one koji su bliže - u Vinkovce, Našice, Orašje i Đakovo. Oldtimer klub Osijek osnovan je prije četiri godine, a glavni inicijator bio je Marko Madžar (70), koji je ujedno i predsjednik kluba. Broji 40-ak članova s područja Osječko-baranjska županije, koji imaju 60-ak što automobila, što motocikla. 

UPS, ŠTO SE DOGODILO? Život prije i poslije djece: Jeste li se i vi prepoznali u ovome?

- Super mi je s njima, a i paze na mene - kaže Josip.

- Djeda Joza je od prvog dana s nama, otkako smo osnovali klub, te je on naš počasni član, a ujedno i najstariji. Želimo ga pohvaliti i naglasiti kako je upravo odvezao naš rally od Osijeka do Belišća bez ikakvih problema - hvale Josipa kolege iz kluba Brano Kapetanović i Marko Madžar, predsjednik Oldtimer kluba Osijek. 

Gospodin Marko je vlasnik Mercedesa 110 zvanog 'Repaš' iz 1967. godine, ali i dva motocikla - BMW R-25 i R-26. 

- Kad bih rekao koliko Mercedes stoji i koliko sam uložio u njega, vjerojatno bih se rastao od supruge, ne smije znati koliko je novca potrošeno - kaže Marko te dodaje kako to nije jeftin hobi i da mu je ove godine cilj složiti do kraja Fiću iz 1977. godine, a možda i pronaći novoga ljubimca. 

A na to se Josip nadovezuje: 

- Ovo što danas u automobilskoj industriji imamo daleko je otišlo i napredovalo. Automobili su snažniji i moćniji, jesu i sigurniji, ali iz te snage proizlazi i obijest kod vozača, posebno onih mlađih ili bogatijih - govori ozbiljni Josip. 

- Nikad nisam imao prometnu nesreću koju bih sam izazvao, bilo je samo situacija da su u mene udarali - kaže iskusni vozač koji sad puno više pazi nego prije te puno više pozornosti obraća na semafore, pješake i ostale sudionike u prometu.