Jezikom žirafa postignite skladne odnose s drugima

Ljudi govore jezikom žirafa ili jezikom šakala, smatra američki psiholog Marshall Rosenberg. Jezik žirafa, koji se još naziva i nenasilna komunikacija, zapravo je govor srca koji se temelji na poštovanju sugovornika i prepoznavanju osjećaja. Žirafa ima najveće srce od svih kopnenih životinja, zbog svoje visine vidi u daljinu, a život joj je obilježen plemenitošću i snagom. Za razliku od nje, šakal se kreće u blizini zemlje. Toliko je zaokupljen ispunjenjem svojih potreba da ne može vidjeti daleko. Ljudi “šakali” vjeruju da mogu shvatiti druge tako da ih na brzinu analiziraju i lijepe im etikete. “On je budala”, “Ona je bezobrazna” ili čak “To je izopačen narod”, neke su od šakalovih etiketa. Na žalost, većina ljudi najprije nauči razgovarati poput šakala, smatrajući to prirodnom i normalnom komunikacijom. No, u konačnici, takav odnos prema drugima izaziva obrambene reakcije, otpor i protunapad. 
Jezik žirafa ljudima omogućuje da izraze kako se osjećaju, a istodobno ne osuđuju druge. Žirafe su svjesne da ne mogu mijenjati druge. One to niti ne žele nego im samo “pružaju priliku da se požele promijeniti”. Traži li žirafa od drugih da nešto učine, ona im govori što da čine, a ne kako bi se trebali osjećati. Izazivanje straha ili krivnje u drugima dugoročno nikome ne donosi ništa dobro, stoga tome nema mjesta u jeziku žirafa.

>>> Kad žirafa nešto traži, iza toga stoji poruka: “Molim te, učini to, ali samo ako je dobrovoljno, bez straha, krivice ili srama. Ako si motiviran strahom, krivnjom ili sramom, oboje gubimo”

>>> Žirafe ne žive u prošlosti. Nikad neće reći, a ni pomisliti: “Kako bi bilo lijepo da si jučer oprao suđe”. One izražavaju što žele u sadašnjosti

>>> Povezanost u kojoj se svi osjećaju dobro, bez straha od krivnje ili kazne, ono je čemu teži jezik žirafa. Zbog toga žirafe stvaraju harmoniju

>>Suosjećajna komunikacija temelji se na pitanju: “Kako si?”. Iza toga se krije iskren interes za tuđe osjećaje i želja da se odnosi učine boljima