Autentičan život: Ljudi koji žive dulje od sto godina prestaju jesti kad im je želudac 80 posto pun, nikad nisu pretili, imaju zacrtane ciljeve te su pronašli svoju svrhu
Japanski ikigai: Top 9 tajni za dobar, dug i zbilja sretan život
Stanovnici “plavih zona” (Barbaiga na Sardiniji, Okinava u Japanu, kalifornijska Loma Linda u SAD-u i poluotok Nikoya u Kostariki) uspijevaju održati zdravlje i vitalnost u kasnim osamdesetima, devedesetima, pa čak i stotima.
Znanstvenici godinama pokušavaju dokučiti u čemu je tajna: u genetici, hrani ili jednostavno u sasvim drukčijem pristupu životu? Pisac Dan Buettner, organizator mnogih ekspedicija kojima je cilj bio da utvrde gdje u svijetu ljudi žive najdulje, posvetio se tome. U svojoj knjizi je opisao četiri plave zone.
Buettner je zaključio da stogodišnjaci imaju specifične navike, prehranu i životne uvjete koji su pridonijeli dugom životu. I određeni odnos prema životu ima važnu ulogu u duljini života.
U Japanu je poznat koncept ikigai, koji utjelovljuje sreću u životu, a u kojem se preklapaju četiri životne kvalitete - ono što čovjek voli, u čemu je dobar, što svijetu treba i za što može biti plaćen.
Za sretnu starost - budite zahvalni na svojim godinama, zabavljajte se, uživajte u omiljenim hobijima, volontirajte...
Ono, međutim, što je ključno jest da nije dovoljno samo znati što je naš ikigai, potrebno je tu životnu svrhu pretočiti u djelovanje. Japanski ikigai mogli bismo prevesti kao “autentičan život”. Ljudi moraju živjeti iskreno i naći što ih ispunjava – svoju svrhu. Dokaz da djeluje vidljiv je u japanskom selu Ogimi, na otoku Okinavi, gdje stanovnici žive vrlo dugo.
Neki opisuju ikigai kao umijeće stalnoga kretanja i vjeruju da je za sreću potrebno stalno raditi, i to aktivnosti koje ispunjavaju. Nije važno je li riječ o zemljoradnji, čitanju, učenju, kućanskim poslovima ili kuhanju... Sve to ispunjava srećom i dat će osjećaj korisnosti. Uz to, dok se radi, nema se vremena za negativne misli i kopanje po prošlosti.
Važno je ostati u kretanju i birati što više “pozitivnih” aktivnosti koje će napuniti baterije. Mnoge aktivnosti obavljaju zajedno, a bez imalo razmišljanja priskočit će u pomoć baš svakome. Njihovo pravilo glasi: “Tretiraj svakoga kao brata, čak i ako ga nikad prije nisi vidio”. Raduju se svakom trenutku koji proživljavaju.
“Ljudi moraju popuniti prazninu između krugova koji pokrivaju motivaciju, ispunjenost, koliko zarađuju i što čini njihov život ljepšim. Odgovor u središtu predstavlja ključ sretnog i dugog života – bilo da netko čisti stanove, bilo da ih posjeduje”, otkriva koncept. Jedan je Japanac životom dokazao da ovaj koncept djeluje.
Radi ono što voliš: Dr. Hinohara poživio je 105 godina, a do kraja je radio 18 sati na dan
Shigeaki Hinohara japanski je liječnik koji je doživio više od stotinu rođendana i nikad nije štedio riječi kad je trebalo dati savjet drugima kako da požive dugo i sretno. Samo nekoliko mjeseci prije smrti, u 105. godini, liječio je pacijente, vodio rokovnik s događajima pet godina unaprijed i radio po 18 sati na dan.
- Vjerovao je da je smisao života pridonositi te je imao veliku potrebu pomagati ljudima, buditi se rano ujutro kako bi učinio nešto lijepo za druge - izjavila je njegova studentica i dodala kako je njezin mentor uvijek imao ciljeve: dnevne, sutrašnje i petogodišnje.
Pogledajte njegove savjete:
Tajne plavih zona
Danas je poznato pet plavih zona u svijetu: Ikarija, otok u Grčkoj, Okinava, otok u Japanu, Barbagia na Sardiniji (Italija), Loma Linda, mali grad u Kaliforniji, i poluotok Nicoya u Kostariki. Ljudi na tim područjima ne žive samo dulje nego i bolje. Stanovnici su aktivni i u svojim 80-im i 90-ima, a obično ne pate od degenerativnih bolesti.
Pogledajte objašnjenja Dana Buettnera:
Ustanovljene su neke sličnosti među tim područjima: svi se mnogo kreću tijekom dana - hodanje, vrtlarenje, rad u kući; svi imaju svrhu: Okinavljani je nazivaju ikigai, a Nikojanci planom vida; svi imaju dnevni ritual rasterećivanja od stresa: adventisti mole, Ikarijanci spavaju, Sardinjani imaju sretni sat; stanovnici u zonama prestanu jesti kad im je želudac 80 posto pun i najmanje jedu rano predvečer.
9 Hinoharinih savjeta za dobar i dug život
1. Energije ćete imati ako se osjećate dobro a ne ako dobro jedete i spavate.
“Svi se sjećamo kako smo kao djeca, kad bi nam bilo lijepo, zaboravili i na jelo i na spavanje. Vjerujem da bismo mogli zadržati takav stav kao odrasli.”
2. Nitko od onih koji su poživjeli dugo nije pretio
“Za doručak popijem kavu, čašu mlijeka i nešto soka od naranče sa žlicom maslinova ulja u njemu. Ulje je zdravo za arterije i održava kožu zdravom. Za ručak pojedem mlijeko s nekoliko kolačića. Za večeru jedem povrće, malo ribe i riže te dva puta na tjedan malo mesa.”
3. Ne slijedite slijepo ono što vam kaže liječnik
“Kad vam liječnik preporuči neku pretragu ili operaciju, pitajte ga bi li to preporučio svom supružniku ili djetetu. Suprotno uvriježenu vjerovanju, liječnici ne mogu izliječiti svakoga. Mislim da glazba i terapija životinjama mogu pomoći više nego što liječnici zamišljaju.”
4. Da pobijedite bol, zabavljajte se
“Bol je tajanstvena i zabavljanje je najbolji način da je zaboravite. Ako dijete boli zub i počnete se igrati zajedno, odmah će zaboraviti na bol. Zato u bolnici St. Luke postoje terapije sa životinjama, glazbom i umjetničke kreativne radionice.”
5. Uvijek se penjite stubama
“Uvijek hodam po dvije stube odjednom kako bi mi se mišići aktivirali”.
6. Pronađite uzore
“Moj otac je bio pionir u poslu kojim se bavi i moj veliki uzor. U kasnijim godinama sam pronašao i druge životne uzore i uvijek bih se zapitao što bi oni napravili kad bi se našao u teškoj situaciji.”
7. Ne ludujte za materijalnim stvarima
“Ako imate previše materijalnih stvari, morat ćete i više razmišljati o njima kako biste ih očuvali, a to donosi nove probleme.”
8. Znanost ne može izliječiti ili pomoći svim ljudima
“Znanost na svakog čovjeka gleda iz iste perspektive, no bolest je uvijek individualna. Svaki je čovjek unikat, a bolesti su povezane s njegovim srcem. Kako bismo si pomogli, potrebna nam je i duhovna pomoć.”
9. Ništa nije ljepše nego dugo ostati na ovom svijetu
“Do 60. godine radio sam za svoje ciljeve i obitelj. U kasnijim godinama želio sam pridonijeti društvu. Sa 65 godina sam počeo volontirati i uživam u tome.”