Pisac Jan Bolić: 'Nikome život nije lak, ali mi sami odlučujemo kako ga želimo živjeti'

Prihvati okolnosti u kojima si se našao. Vjeruj da si iznad njih i da možeš živjeti sretan. Rasti, učeći kako to ostvariti i budi zahvalan na svakom danu u kojem si to barem donekle uspio ostvariti – poručuje nam mladi Riječanin, Jan Bolić, 25-godišnji bloger Večernjeg lista i pisac u svojoj novoj knjizi 'Život koji želiš živjeti', koju je nedavno predstavio u Zagrebu. 

Baš taj, jedan jedini život koji živiš. Takav kakav jest, odnosno kakav ti je dan, uz zahvalnost za svako jutro, svako druženje s obitelji i ljudima koji te vole i koje voliš, za sitnice koje te vesele, pa i one koje te ponekad rastužuju, jer i one čine život. 

-  Da, upravo tako. Sve počinje od prihvaćanja, jer tek kad prihvatimo sve u svom životu, i ono lijepo i ono tužno, onda možemo početi mijenjati stvari nabolje. Iskreno vjerujem da svi oni koji odluče tako živjeti uspijevaju u tome. Sve je stvar odluke i nas samih. Ako mi želimo živjeti život koji želimo, moramo se potruditi da tako i bude – pojašnjava u odgovoru koji nam je poslao e-mailom.

'ŽIVOT KOJI ŽELIŠ ŽIVJETI' Nepokretni Riječanin: Živim svoj život punim plućima i o tome sam napisao četiri knjige

Ako ne poznajete Jana, onda ne znate da je taj odgovor pisao jednim prstom na ekranu mobitela, nakon čega na ekranu laptopa pregledava je li sve točno napisano, prije nego što to pošalje onome tko čeka. I pritom je jako brz. Ne znate da se ne može svaki puta javiti na mobitel i da će – kad se i javi – razgovor trajati kratko, jer ne može dugo govoriti. Ali jako voli razgovarati.

Ne znate da već godinama gotovo ništa ne može sam, bez majčine pomoći, od jutarnjeg odijevanja, do organizacije putovanja i pomoći oko odlaska na promocije njegovih knjiga, pa tako i ove četvrte koju je napisao.  Ali ne posustaje. Uz zbirku poezije, iza njega su već dva kriminalistička romana, a neposredno nakon što je izdana 'Život koji želiš živjeti', počeo je pisati i novi kriminalistički roman, kaže. 

- Ovu sam knjigu pisao oko godinu dana, počeo sam je pisati prije pandemije. I nisam mislio da ću je objaviti u ovo doba, ali eto: Kad  sam uporan i kad oko sebe imam prekrasne ljude, sve ostvarim. Hvala svima njima što su uz mene i što su mi ogromna podrška. Mislim da je ljudima dobro došla ova knjiga u ovo vrijeme korone, kao poticaj za razmišljanje – dodaje.

S krimićem se sad malo ulijenio, priznaje, pa ćemo se morati malo strpjeti do čitanja.

Jan Bolić rođen je 1995. godine, kao zdravi dječak, dok majka nije primijetila da se razvija drukčije nego njegovi vršnjaci. Nije prohodao kao djeca njegove dobi, pa su pomalo krenule pretrage koje su ubrzo pokazale da boluje od spinalne mišićne atrofije tip 2, bolesti koja mu je s godinama pomalo ograničavala kretanje. Iako bolest često pomogne čovjeku da dođe do važnih spoznaja o tome koja je njegova uloga na svijetu, bila je to 'samo' prva stepenica.

On je ono najvrjednije osvijestio nekoliko godina kasnije, kaže. U jednoj teškoj zdravstvenoj krizi, tijekom koje mu je jedna medicinska sestra oživljavanjem spasila život, nakon čega je dva mjeseca proveo u bolnici na respiratoru. 

KOLUMNA JANA BOLIĆA Naučili smo da je život krhak i može se u trenutku - okrenuti

- To je vrijeme učinilo da shvatim koliko je život koji imamo vrijedan i koliko sam sretan – kaže.

Od tada život doživljava sa zahvalnošću i veseljem, svjestan toga da se sve u trenu može promijeniti. Mnogi ljudi toga nisu svjesni. 

- Zato i volim promocije uživo i mislim da je to moj zadatak u životu: Barem nekog pokušati potaknuti na ljepši i svjesniji život. Uživo, na promociji, javi se sasvim neka druga energija i ljude to više potakne. Kad me vide uživo. Kada mi priđu, ili kad me nešto pitaju. Zato vjerujem da su nakon susreta sa mnom mnogi barem malo svjesniji – priča Jan te dodaje kako je jako zahvalan što ima priliku i uživo susresti s publikom i čitateljima.

Želja da poruke koje nisu u srcu prenese što većem broju ljudi potakla ga je da se pridruži blogerima na Večernjakovoj 'blogosferi' i jako ga raduje kad mu se ljudi jave s porukom ili pitanjem zbog osjećaja da su izgubljeni. 

- Svi mi ponekad se nađemo u trenutku kad jurimo za tim materijalnim stvarima koje nas uveseljavaju i to je sasvim normalno. Ili kad smo svakodnevno opterećeni poslom i brigama po cijele dane i život pretvorimo u veliku masu ničega. To nije dobro. Trebali bismo uvijek naći vremena za obitelj, za sebe i za ono što nas istinski ispunjava. Jer vrijeme u životu nezamislivo ide – odgovara.

To je život kakav bismo svi mi trebali živjeti. To je život u kojem smo istinski sretni. U kojem slijedimo svoj put. U kojem ostvarujemo svoje snove. U kojem smo zahvalni - kaže. Zbog toga piše: Jer želi ljudima prenijeti svoje spoznaje i potaknuti ih da osvijeste da imaju samo taj jedan život, koji bi trebali živjeti hrabro. Zbog toga se voli družiti s ljudima.

NAPISAO JE VEĆ TRI KNJIGE! Jan može micati samo 2 prsta: Bolest mi neće oduzeti pisanje

- Zahvalan sam na svakom trenutku s ljudima. Zapravo jedino tako najviše mogu utjecati na ljude. Kada shvate da sam potpuno isti kao i svaki drugi čovjek, unatoč bolesti koju imam. Otvoren i društven. Naravno da živim život koji želim, jer da ne živim, mislim da ne bih mogao napisati jednu ovakvu knjigu – odgovara jednostavno na teško pitanje za čovjeka koji je morao prihvatiti okolnosti s kojima se on nosi, vjerovati da i u tim okolnostima može ostvariti svoj puni potencijal i rasti i biti zahvalan za priliku da uspije u tome.

Je li to ponekad teško, posustane li?

- Na kraju nikome život nije lak, ali mi sami odlučujemo kako ćemo ga živjeti. Sve je u nama  – zaključuje. I tim nam riječima pokazuje da ne postoji niti jedna poteškoća, nevolja ili bolest, ništa što nam može slomiti duh i udaljiti nas od onoga što jesmo i  želimo biti, ako mi sami to ne dozvolimo.

Ili, kao što to sam pisac Jan Bolić u jednom stihu svoje knjige 'Život koji želiš živjeti' kaže: 

'Nemoj biti obični prolaznik u životu, budi zabavljač ulice koji okupi ljude oko sebe'. 

Ako Jana želite upoznati, sljedeća promocija knjige održat će se 30. lipnja, u Rijeci.