Ivanka Mazurkijević: O ljubavi, sreći i bijegu od materijalizma

Ivanka Mazurkijević jedna je od naših najoriginalnijih pjevačica. Autorica pjesama u grupi Stampedo, skladateljica kazališne glazbe, a povremeno i glumica, svojim darovitostima bez sumnje nadvisuje domaći glazbeni prosjek. Ta uvijek zanimljiva sugovornica otkrila je da njezina grupa Stampedo planira nakon prošlogodišnjeg CD-a i soundtracka napraviti “Cabaretski CD”. Osim toga sa svojim partnerom Damirom Martinovićem Mrletom, basistom riječke grupe Let 3, nakon soundtracka “Kauboji” radi na novim pjesmama i za njihov novi projekt. 

- Obnovljena je predstava ‘Bembo i mine’. Mnogo smo je godina igrali pa sam mislila da smo preokrenuli svaki kamenčić s njom. No nakon tužnog odlaska jedne od najzanimljivijih osoba, redatelja spomenute predstave, umjetnika Željka Zorice, drago mi je da je opet igramo i sjećamo se naših dugih vožnji u kombiju - otkrila je na čemu trenutačno radi. Već neko vrijeme živi na dvije adrese, u Velikoj Gorici i Voloskom. 

- Volim i jednu i drugu adresu. U Velikoj Gorici imam obiteljsku kuću s prelijepim vrtom, pa se dugo u dan pije kava. Poslije imam neki ‘posao’ u ‘velegradu’ ili probu kod Stanka iz Stampeda. Cijeli dan se igram sa svojom uskoro trogodišnjom djevojčicom. U Voloskom je priča slična. Tamo umjesto vrta gledam u prekrasno ribarsko mjesto i plavetnilo dok mi se trepavice ne uvrnu. Nakon toga slijedi koja proba s Riječkom frakcijom - ispričala je. U Rijeci je ubrzo stekla nekoliko novih prijatelja. 

- U Zagrebu je više sadržaja, naravno, no Rijeka ima ‘the big blue’ i neku liberalnu notu. Ljudi su mnogo otvoreniji i srdačniji. Rijeka ima neku posebnost u svojoj otvorenosti i multikulturalnom uvažavanju. Naravno da je to uvjetovano ‘Lukom’, ali svejedno. S druge mi strane smeta i u Rijeci i Zagrebu, a i u ostatku Hrvatske ignorancija i pasivnost svih nas prema apsolutnoj propasti mnogih segmenata društva. Nema građanskog ni seljačkog otpora. Nema snage. Zabrinjava i dekadencija svih odavno utemeljenih ljudskih prava. No bez obzira na to što sam ovo sve morala reći, znam da je ‘ovo vrijeme’ nastalo da se razvrstaju neke nove ili prastare duhovne energije te da se probudimo iz ovog nametnutog, nepotrebnog konzumerističkog polusna. Pomozimo jedni drugima - ističe. Kako joj se majčinstvo dogodilo kasno, kaže da je pravi “pekmez” u odnosu s kćeri Evom.

- Sve želje ispunjavam. Sreća moja da me još ništa teško nije zamolila: mama, tata, kupite mi avion. Još smo u nematerijalnoj fazi, nadam se da će to potrajati dok si sama ne osigura džeparac. Šalim se, naravno. Živjele gluposti! - kaže Ivanka u svom prepoznatljivom, duhovitom stilu. Majčinstvo ju je promijenilo toliko da se sada više brine.

- Prije sam bila ‘bez brige’. No to je posebna vrsta brige i drago mi je da je nisam propustila. Ne znam je li me smirilo ili su to ‘srednje godine’ učinile same od sebe - ističe. U odgoju djece, prema njezinu mišljenju, najvažnije je “biti čovjek”.

- Ne znam zašto pred djecom glumiti supermene i superžene. Maske kad-tad padnu - pojasnila je samouvjerena, dobro raspoložena pjevačica.

- Kad je riječ o dobrom raspoloženju, to mi je urođena disfunkcija, za to ne mogu preuzeti nikakvu zaslugu - kaže. Sretnom je najviše čini osmijeh kćeri Eve, ljudi, situacije, glazba, a rastužuje je zlo. Rasplakat će se zbog mnogo toga.

- Plačem često. U posljednje vrijeme sve je povezano s djecom - kidnapirana, bolesna djeca, svaki Dnevnik - kaže. Kad ima neki problem, rame za plakanje su joj mama, Mrle, Eva, vozač autobusa, gospođa u pekarnici...

- Tko prvi naiđe, tko prvi nazove. Onda ja zovem prijateljice i prijatelje i svima ispričam sve u detalj i odmah mi je lakše. Kad neki problem prepričam i stoti put, on kao da sam odluči pobjeći da me više ne sluša. Jednostavno skoči s balkona i ubije se. To je smrt problema. Samo što ne živim baš visoko - kaže kroz smijeh. Za sebe misli da previše govori i da bi trebala više paziti na to da ne povrijedi nekoga, ali to, kaže, nije namjerno. I kad govori o kućanskim poslovima, ima zanimljiv odgovor. 

- Volim da je uredno i zbilja se trudim, ali mrsko mi je sve. To je vječni krug. Imate li neku sliku sebe kako ludi od sreće perete pod? Ajmo se slikati kako dezinficiram kadu. A onda skinem naočale, imam jaku dioptriju i sve je mutno i čisto - ispričala je. U kuhinji, priznaje, nije loša.

- Imam nekoliko impresivnih opekotina na rukama kao dokaz ‘teške’ profesionalnosti. Dobra sam ‘u pari’, cijeđenju soka, bio-uštipcima. Kemijam zbog djeteta. Trudim se kuhati zdravo - priznaje. Prvo što je pripremila za jelo, bila su pečena jaja. 

- Od kompliciranijih jela najprije sam skuhala gulaš. To je moj prvi ožiljak. Neki ljudi imaju tetovaže, ja imam ožiljke i priče o jelima - otkrila je pjevačica koja svoja jela voli kuhati obitelji, prijateljima i suradnicima, pozitivnim i vrsnim ljudima kojima se okružila.

- Svi su prema mom ukusu. Neki mi prijatelji iz Zagreba baš nedostaju u Rijeci i obratno. Da ne bismo izgubili kvalitetnog prijatelja, treba se potruditi. To sliči ljubavnom odnosu u mnogo aspekata. Tolerancija, ljubav, trud, iskrenost. Možemo pokušati obnoviti stara prijateljstva. To je lijep osjećaj - ističe. Kao djevojčica htjela je biti poput Modesty Blaise - pustolovka. Današnju dobru formu, dječački izgled i vedar duh duguje rekreativnom plivanju na Utrini i na Kantridi. Najluđe što je ikad napravila zbog ljubavi jest da je prešla tisuće kilometara, a njezin partner, Mrle, osvojio ju je “slobodom misli, djela, tijela”. Smatra da ljubav destruktivno djeluje na čovjeka ako ga primora da se prilagodi do neprepoznatljivosti.

- Tolerancija i kompromis imaju svoju granicu i svoju cijenu - tvrdi. 

Medijska joj pozornost ne pada teško jer se ne osjeća “prepoznato” niti se, kaže, ljudi gurkaju kad je vide.

- Ta vremena su prošla s televizijom. Imam dovoljno godina da to sve ne uzimam ozbiljno - izjavila je glazbenica poznata i po osebujnim odjevnim kombinacijama. O modi je najviše naučila od mame, krojačice koja joj je i danas najveći modni sudac. Svoj modni izričaj opisuje kao svaštarenje.

- Voljela sam retro, stare holivudske filmove. Uvijek sam imala neke rukavice, staru torbicu. I danas mi je to boljka - priznala je. Otkako je postala majka, uozbiljila se i u vezi s modom.

- Naravno da su mi neke stvari dosadile s vremenom i da sam gotovo sve isprobala što se meni činilo fora. No još se volim igrati s modom. Mislim da odjeća nije važna, ali ne treba podcjenjivati njezin doprinos - ističe. Najugodnije se osjeća u haljinama, a odjeću koju iznosi daruje.

- Ne bacam. I ne podnosim one glupe priče o ‘energiji’. Onda bi nam i partneri trebali biti ‘novi’ i ne unositi ‘energije’  iz prošlosti. Klupe imaju ‘energije’ stražnjice koja je maloprije tu sjedila. Knjige isto treba sve pobacati nakon ‘velike energije’ koju smo im ucijepili čitajući ih - kaže. 

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!