Mladi Slavonac Krunoslav prije pet pet godina izgubio je ruku ispod preše, a sada je postao ‘pilot’ za Andrejevu robotsku ruku. Naši dečki nedavno su njome pomeli su konkurenciju na natjecanju u cybathlonu...
Slavonac Krunoslav: Robotskom rukom sad mogu i zabijati čavle
Krunoslav Mihić (33) iz Nove Gradiške i Andrej Đukić (28), Dubrovčanin koji trenutno živi u Nizozemskoj, donijeli su Hrvatskoj svjetsku slavu. Njih su dvojica pomeli snažnu konkurenciju na ovogodišnjem svjetskom natjecanju Cybathlon u Zürichu.
POGLEDAJTE VIDEO: Slavonac ima novu robotsku ruku
Pokretanje videa...
U konkurenciji trinaest zemalja Krunoslav je morao obaviti vrlo zahtjevne zadatke poput zabijanja čavla, okretanja plastičnih čaša, zavrtanja žarulje, otvaranja konzerve, vezanja vezice na tenisicama, paljenja svijeće i sve to s protezom na desnoj ruci. Andrej Đukić je Krunoslavu dizajnirao protezu za ruku koju je nesretnim slučajem izgubio u bivšem Tangu Nova Gradiška pod prešom koja ima potisak od 350 tona.
Još su pod dojmom jer je od natjecanja prošlo samo nekoliko dana. Na natjecanje, koje je ove godine organizirano u posebnim uvjetima zbog epidemije Covid-19, inače drugo po redu, išli su po pobjedu.
- Nas su dvojicu povezali Maja Tomašević i Vedran Ružić, fizioterapeuti u Kliničkom zavodu za rehabilitaciju i ortopedska pomagala u Božidarevićevoj u Zagrebu. Kad me Maja pitala bih li se natjecao, nisam ni znao da se Andrej već bio prijavio za natjecanje i da mu je potreban ‘pilot’ koji bi upravljao njegovom protezom. Pristao sam i dogovorili smo sastanak. Očekivao sam nekog uglađenoga gospodina koji će doći u skupom automobilu, umjesto njega na dogovoreno mjesto došao je mladić na skejtu. Ali na prvu smo ‘kliknuli’ i znao sam da će suradnja uroditi plodom - počeo je svoju priču Krunoslav o tome kako je upoznao Andreja, koji se za ovo natjecanje pripremao dvije-tri godine.
- Sve je bilo spremno, a onda sam se dao u potragu za ‘pilotom’ koji bi pokazao što moja proteza može učiniti - kaže ovaj mladi inovator.
- Bit ću malo neskroman, ali kad sam upoznao Krunoslava i kad smo dovršili prve proteze na mome 3D printeru te nakon prvih vježbi, znao sam da ćemo pobijediti. Naporno smo trenirali, svakim treningom smo smanjivali vrijeme za koje bi Kruno obavio neku radnju - nastavlja Andrej.
Jeftinija od drugih
Zbog korone nisu imali puno vremena za susrete i treninge budući da živi u Nizozemskoj, kamo je otišao nakon što je u Hrvatskoj diplomirao na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Tamo je školovanje nastavio na sličnom studiju.
Kad priča o protezi, objašnjava nam da njena proizvodnja stoji oko 30 američkih dolara (185 kuna), što je simbolično naspram onih s kojima su došli natjecatelji iz drugi zemalja, koje su vrijedile na stotine i desetke tisuća eura.
- Isto kao Andrej, i ja sam bio uvjeren da ćemo pobijediti jer u meni živi natjecateljki duh. Pobijedili smo ove godine, ali nije isključeno da se za četiri godine ponovno prijavimo kako bismo pobijedili sami sebe i postavili novi svjetski rekord koji smo ove godine postigli, a on iznosi 5,44 minute i znatno je bolji od rezultata koji je ostvaren na prvom natjecanju. Moram priznati, bila me malo uhvatila frka, ali nakon prvih odrađenih zadataka znao sam da imamo medalju, a koju, to mi nije bilo bitno - kaže Krunoslav.
Dok se natjecao, isključio je sve oko sebe i čuo je samo svoje srce kako lupa.
- Namučio me zatvarač za konzerve jer smo ga od silnih vježbi toliko istupili da je jedva sjekao lim. Moram priznati da me ipak najviše napatilo pipkanje predmeta u kutiji, drvo i druge predmete mogu osjetiti s protezom, ali spužvu malo teže. Na svu sreću, sve sam savladao, kao i čaše, koje sam morao preokrenuti i postaviti u piramidu. Jedna je bila na samom rubu, dvoumio sam se trebam li je popraviti ili nastaviti. Slučajno sam uhvatio Andrejev pogled i on mi je samo kimnuo glavom da nastavim. Išao sam dalje, pa i pod cijenu da se sruše, ali nisu - prisjeća se natjecanja s puno žara, kao da ono još traje.
Natjecanje je ove godine zbog korone, umjesto u Švicarskoj, održano u zemljama natjecatelja u nazočnosti sudaca Cybathlona iz Züricha.
- Moramo zahvaliti tvrtki FIVE iz Zagreba, koja nam je bez dvoumljenja ustupila svoj prostor za natjecanje. Također zahvaljujemo svojim obiteljima i prijateljima koji su nas podržali za ovo natjecanje i koji su nas zdušno bodrili. Čestitke stižu, a mi se već pripremamo za nove pobjede - kažu ovi vrijedni dečki. Andrej Đukić planira na protezi napraviti još neke preinake kako bi bila dugotrajnija i izdržljivija prilikom korištenja. Obojica žele da priča o njihovoj pobjedi dođe do onih kojima su proteze itekako potrebne.
Svjesni su da se čovjeku ne može nadomjestiti zdrava ruka, ali s protezom kakvu je napravio Andrej i koju je na ruci imao Krunoslav moguće je život učiniti podnošljivijim. No prema onome što se moglo vidjeti na videozapisu s natjecanja, može se zaključiti da je spoj iskustva koje ima Andrej i volje koju ima Krunoslav dobitna kombinacija koja je ostvarila ovakav rezultat.
- Nema odmora, nastavljam raditi na protezama, upravo planiram okupiti zajednicu koja bi ih radila, one bi bile besplatne za korisnike. Osim toga, u planu mi je završiti proteze za dječaka po imenu Dominik jer će njegova sreća za mene biti najveća - zaključuje Andrej, koji baš i ne voli govoriti o svojim uspjesima. A trebao bi...