Ispovijest oca: 'Pokušavam što manje imati mobitel u rukama, posebno kad sam blizu djece'

Pročitajte ispovijest oca koji je zaključio da mu je od komunikacije putem mobitela draža ona uživo i radije će prošetati do susjeda da mu nešto kaže ili pitati stranca za smjer na ulici nego koristiti mobitel.

POGLEDAJTE VIDEO o odgoju djece u Danskoj:

Pokretanje videa...

01:29

Razlika u vrtićkom odgoju u Danskoj i Hrvatskoj | Video: 24sata/pixsell

Evo kako je Joe McGonegal to objasnio za Insider:

Kiša je odgodila utakmicu Red Soxa kojoj smo moja 7-godišnja kći i ja prisustvovali prošli tjedan. Šećerna vuna i kikiriki za to vrijeme privukli su pažnju sve djece u dijelu stadiona gdje smo sjedili, uključujući i nju, no pogled na otprilike 500 odraslih pokazao je da gotovo svi u rukama drže pametne telefone.

Ne krivim ih. Bio sam u iskušenju da učinim isto. Na jumbo ekranu cijelih sat vremena vrtjele su se samo reklame, a vještinu razgovora koju smo već pomalo zaboravili ometala je glazba od 90 decibela, koju je neprestano puštao DJ na stadionu. Kao da sjedimo kilometrima od najbližeg navijača bejzbola, jednostavno se nije moglo razgovarati.

PRILAGODBA Kako u doba kada nam djeca uče online ograničiti vrijeme pred ekranima da svima paše?

No, korištenje pametnog telefona za kraćenje vremena nije dolazilo u obzir: To mi ne bi priskrbilo bodove u sustavu roditeljskog bodovanja koje sam sam sebi odredio. Naime, dajem si bodove svaki put kad u prisutnosti svoje djece ne koristim telefon. Da, ja se svaki dan ocjenjujem i dam si veliki bod kad se uspijem suzdržati od pametnog telefona u prisustvu djece. 

Na žalost, ne mogu se pouzdati u to da će moj pametni telefon pratiti moje ponašanje umjesto mene, a sumnjam i u to da će vlada ili društvo početi nametati takve standarde u skorije vrijeme. Jedini način da se nekako riješimo tog aparata koji je srastao s našim tijelima kao da je peti ud jest da svatko od nas to odluči za sebe.

Želite li to? Dajte sebi 'roditeljski bod' za svako od sljedećih ponašanja u razdoblju od 24 sata:

- kad ne dopuštate da vaš pametni telefon pišti, vibrira, glasno zvoni ili pušta glazbu pred vašim djetetom (dodatni bod: slušajte radio!)
- kad ne koristite svoj pametni telefon u automobilu, čak ni za gledanje TV-a ili igrica, puštanje glazbe, preusmjeravanje iz prometa, slanje poruka osobi s kojom se idete sastati, prijave na posao, traženje  uputa do odredišta (dodatni bod: pitajte nekoga na ulici za put)
- kad za vrijeme obroka s djecom ne spominjete i ne gledate pametni telefon
- kad ne dozvolite da vaš pametni telefon na bilo koji način prekine onih sat vremena dok djecu pripremate za spavanje
- kad ne koristite kameru pametnog telefona da biste fotografirali sve oko sebe ili odagnali dosadu
- kad ne nosite pametni telefon sa sobom u šetnju sa psom, dok je vaše ili tuđe dijete s vama na ulici, ili kad ga ne nosite kad obavljate jednostavne i brze zadatke na 500 metara oko kuće
- kad ne tražite činjenice, trivijalnosti, slike ili pjesme na svom pametnom telefonu kako biste zadovoljili znatiželju i prekinuli razgovor s djetetom

- kad ne koristite pametni telefon pred djetetom za slanje poruka susjedima, prijateljima ili drugovima u igri koji žive na pješačkoj udaljenosti od vaše kuće (dodatni bod: prošetajte s djetetom i otiđite nenajavljeni do susjedove kuće).
- kad ne listate vijesti u podzemnoj željeznici dok su djeca prisutna.

Razgovarajte sa svojim djetetom o bilo kojoj od gore navedenih radnji u kojima sudjelujete zajedno. Na primjer, recite djetetu: „Neću tražiti upute na svom telefonu, pitat ću za smjer ovog gospodina što stoji na ćošku“. 

U početku sam si mogao dati jako malo bodova. Većinu dana nisam dobio više od jednog ili dva boda, no jednom sam stigao do 10 bodova, kad sam zaboravio telefon otišavši na jednodnevni izlet, a drugi puta kad smo bili izvan dometa signala, u divljini. Što bih uopće mogao poželjeti više od vremena provedenog nasamo sa svojim dragocjenim uređajem i pretraživanja onoga što me zanima do mile volje?! Sve što moj mozak željan dopamina želi je prijeći prstom preko ekrana i vidjeti još, još, još!

RIJEČ PSIHOLOGA Djeca su previše pred ekranima: 'Važno je postaviti granice prije'

No, želim vezu s ljudima. Trebalo mi je 14 godina stiskanja pametnog telefona u ruci, ali konačno sam shvatio: Više želim vezu s čovjekom jedan na jedan, ipak malo više. I pronašao sam malu, ali rastuću skupinu istomišljenika roditelja starijih od 40 koji su se zasitili gigaherza. 

RIJEČ PSIHOLOGA Djeca su previše pred ekranima: 'Važno je postaviti granice prije'

Pretpostavljam da su znanstvenici tu da nas podupru u sklonosti za prekidom veze. Neću filozofirati o studijama koje ukazuju na to da djeca bolje uče bez  pametnih telefona, proizvođačima koji koriste dječji rad za iskopavanje plemenitih metala, kako bismo mogli imati nove verzije savršeno upotrebljivih uređaja s većim brojem piksela, ili o tome da su odnosi s  odraslima bolji kad se ne služimo telefonom. Umjesto toga, obrađivat ću svoj mali vrt tehnološkog minimalizma, svaki dan zbrajati roditeljske bodove i vidjeti što raste, ako išta raste.