Isla del Sol u Boliviji netaknuto je čudo prirodne ljepote i mira

Kad god me netko pita koje je najbolje mjesto na svijetu, ja bez razmišljanja govorim Isla del Sol. O čemu se radi? Radi se o otoku sunca koje se nalazi na jezeru Titicaca. 

Jezero Titicaca ima najvišu nadmorskom visinu na svijetu i nalazi se na 4000 metara, ušuškano u Andima između Perua i Bolivije. To je otok koji je netaknut. Do njega se  stiže mini brodićem iz Copacabane. Nema puno turista i putnika u ovom dijelu svijeta  i otok je savršen. Na njemu nema ulične rasvjete, nema automobila, ulica, telefona i interneta. Svega na par mjesta otok naseljavaju jako miroljubivi Indijanci koji nemaju nikakvu agresiju u sebi. Samo preplanule obraze zbog sunca koje je jako blizu. 

Kada sam organizirao prvu turu za ovaj otok, pitao sam se kako će se ljudi osjećati jer na otoku osim pogleda i odličnih staza za nevjerojatne šetnje nema ničega. Meni je bilo fenomenalno ali nisam imao predodžbu kako će putnici reagirati na prostor, slobodu, tišinu i sunce. Ispalo je da je svima to bila duhovna katarza i potpuno pročišćenje. Visina čini čuda. Ovo je jako posebno mjesto a nevjerojatnom energijom.

Kako sam saznao za ovaj otok? Prvi puta kada sam putovao po Južnoj Americi nisam imao ni plan ni program puta. Ideja je bila da obiđem Kubu i Brazil da bih kasnije mogao organizirati grupu za ovaj kontinent. Na Kubi sam našao najjeftiniju kartu do Perua. 

Ispalo je mnogo jeftinije nego do Brazila, mislio sam otići do Perua pa letjeti za Brazil kasnije i tako uštedjeti novac i vidjeti nešto novo. U Peruu sam počeo upoznavati ljude i putnike i na kraju su me nagovorili da moram otići do Bolivije. U tih par tjedana što sam se kretao po Peruu i Bolviji, uvijek sam u nekim čudnim gradovima, na stanicama ili uličnim tržnicama sretao jednog Argentinca koji je išao s gitarom i smijao se svijetu. 

On mi je u prolazu rekao da moram posjetiti ovaj otok. Tako sam završio na malom brodiću koji me dovezao do obala Isla del Sola. Otok se strmo izdiže od obale jezera i na vrhu tog strmog brda su načičkane kućice u kojima žive Indijanci. Pentrao sam se polako s teškim ruksakom na leđima do vrha gdje puca pogled od 360 stupnjeva na sve strane svijeta. Tu sam našao guest house kod jedne Indijanke s ljubaznim osmjehom. Soba je bila jeftina i jednostavna, a pogled neprocjenjiv. Te večeri sam spavao ispred otvorenog prozora i gledao munje u daljini.

Rano ujutro sam ustao i imao najljepši pogled na svijetu. Moja kućica je na 4300 metara, ispod mene je jezero na 4000 metara, iznad mene oblaci na 5000 metara, tik nešto iznad moje glave, a u daljini oblake probijaju vrhovi Anda koji dolaze do 6500 metara. Sve to tako isprepleteno se odbija od površine jezera, a oblaci, vrhovi i sunčeve zrake čine prizor od kojeg zastaje dah. Na otoku se služe porcije svježe pastrmke za jedan dolar, slatki krumpir, kukuruz i salate od svježeg povrća.

Zrak je rijedak i šetnje izuzetno odgovaraju jer stvaraju osjećaj finog zamora... Usamljeni putnici sjede na brdašcima i meditiraju. Na sjevernoj strani otoka je hippi plaža na kojoj žive putnici koji žele mir i tišinu. Tu meditiraju u šatorima i kupaju se u hladnoj Titicaci. Temperatura vode je oko 18 stupnjeva ali u kombinaciji sa vrelim suncem nije toliko strašno. 

Odmah iznad plaže je mala stijena na kojoj je prijestol prvog Inka uklesan u stijenu. Po legendi na ovaj otok se spustilo sunce i vodilo ljubav s Mjesecom i tako se rodio prvi Inka otac od kojeg su nastale sve Inke. Vračevi iz džungli u stara vremena su dolazili na ovaj otok po energiju koja je tu skrivena, to radimo i mi i hipiji koji putuju samo kako bi uživali u ljepoti najčistijeg mjesta na svijetu. 

U šetnji ka kući gledao sam brda i uvale iz ptičje perspektive i razmišljao o suncu i novim tehnologijama. Jednom će kreativni ljudi doći ovdje postaviti solarne ploče, otok će živjeti od sunca, a neka nova civilizacija budućnosti će se opet kreirati na Isla del Solu... Djeca sunca...

Članak je napisan u suradnji s agencijom Jungle Tribe.