Što sam mogla, roditelji su mi bili presiromašni da me pošalju u školu. Sad mogu mirno umrijeti jer znam napisati svoje ime i pročitati ga, kaže 90-godišnja Ansuya Deshmukh
Imam 90 i tek sad učim čitati i pisati, sad mogu mirno umrijeti
- Što sam mogla, roditelji su mi bili presiromašni da me pošalju u školu. Sad mogu mirno umrijeti jer znam napisati svoje ime i pročitati ga - kaže 90-godišnja Ansuya Deshmukh.
Ona je jedna od 28 polaznica prve škole za žene starije od 60 otvorene lani za Dan žena u sjevernoj Indiji. U zemlji u kojoj je nepismenost i nedostatak obrazovanja među ženama još velik problem, ovaj projekt usmjeren je na najnezaštićenije od svih. Ansuyu danas unuka prati na nastavu, gdje se uči čitanje, pisanje i osnove aritmetike.
Školu je pokrenula učiteljica u lokalnoj osnovnoj školi, a potaknule su je starije žene koje su joj se žalile da bi voljele i same znati čitati svete knjige.
- Time im želim vratiti sve ono što su one cijelog života radile za nas, a njih se ignoriralo - kaže učiteljica Yogendra Bangar (40). (ad)