Obavijesti

Lifestyle

Komentari 0

Imala moždani udar s 27: To ​​ju spasilo od anoreksije i bulimije

Simoni je bila dijagnosticirana rijetka vrsta lezije mozga koja se naziva kavernom. To je ogromna nakupina krvnih žila nalik malini, koja joj je prokrvarila u mozak i uzrokovala moždani udar

Ležeći u svom bolničkom krevetu spojenom na aparate, Simona Stankovska imala je samo jednu misao: 'Ne želim umrijeti'.
Ipak, samo 18 mjeseci ranije bila je uvjerena da je to nešto što zaista želi jer je vodila bitku s poremećajem u prehrani. Tek nakon što joj je neurolog rekao da joj treba operacija mozga, tek tada je 27-godišnjakinja iz Twickenhama u Londonu znala da želi živjeti. Naime, cijela priča započinje ranije tog dana kada se Simona vozila duž autoceste.

POGLEDAJTE VIDEO: Moja priča o moždanom udaru

Pokretanje videa...

Moja priča o moždanom udaru 16:48

- Putovala sam kući autocestom, kad sam primijetila da mi se sunčeva svjetlost odjednom učinila presvijetlom za oči. Nekoliko trenutaka kasnije osjetila sam jaku glavobolju i shvatila da ne mogu razumjeti što moja navigacija govori. Nakon toga mi je pozlilo i nekako sam se uspjela zaustaviti i nazvao majku putem brzog biranja. Kad je mama shvatila da ne mogu pravilno pričati, nazvala je hitne službe koji su me locirale putem GPS sustava mog telefona - ispričala je.

U bolnici joj je dijagnosticirana rijetka vrsta lezije mozga koja se naziva kavernom. To je ogromna nakupina krvnih žila nalik malini, koja joj je prokrvarila u mozak i uzrokovala moždani udar. Simona je objasnila: 'Nikad prije nisam čula za kavernom. Kad mi je neurolog rekao da trebam operaciju mozga, prva misao koja mi je pala na pamet bila je da ću umrijeti. Bilo je bizarno jer sam 18 mjeseci ranije, kad je moj poremećaj prehrane bio najgori, bila uvjerena u to da želim umrijeti. Ali sada sam shvatila da definitivno želim živjeti'.

Srodna duša: Ovnu treba netko dovoljno snažan kao i on, a Ribi treba partner koji ih štiti
Srodna duša: Ovnu treba netko dovoljno snažan kao i on, a Ribi treba partner koji ih štiti

Simona, koja sada ima 32 godine, prvi je put razvila poremećaj prehrane kada je imala 11 godina nakon što joj je rođak iskomentirao koljena zbog čega je postala nesretna.

- Čim sam se vratila kući, izmjerila sam svoje tijelo i sastavila tablicu koju sam zalijepila na vrata svoje sobe. Počela sam opsesivno brojati kalorije i ograničavala unos hrane. Ubrzo sam izgubila puno kilograma i postala anoreksična. Moji su roditelji bili izbezumljeni. Ali jednom kada sam bila toliko mršava da sam mogla stati u odjeću namijenjenu puno mlađoj djeci, bila sam zadovoljna. Ljudi su mi govorili da izgledam loše, ali ja sam mislila da su samo ljubomorni'. Kasnije je Simona sa 16 godina imala tešku alergijsku reakciju nakon što je upotrijebila boju za kosu.

- Liječnici su mi propisali steroide koji su mi pomogli da se oporavim, što mi je dalo veliki apetit i cijelo vrijeme me činilo gladnom. Nisam više mogla kontrolirati svoju anoreksiju pa sam tako postala bulimična. Od 16. do 26. godine povraćala sam nakon gotovo svakog obroka. Grlo mi je bilo crveno, zglobovi ogrebani od stavljanja prstiju u grlo, a obrazi i žlijezde nabrekli su od pretjeranog povraćanja - prisjeća se Simona. Sa 26 godina, radeći kao financijski novinar, dosegla je dno. Na kraju je njen poremećaj prehrane počeo utjecati na njen posao, odnose i svakodnevno postojanje.

Njega skoro nitko ne čisti, a među najprljavijim je stvarima
Njega skoro nitko ne čisti, a među najprljavijim je stvarima

U očaju je nazvala zdravstveno osiguranje svoje tvrtke i tražila pomoć. Samo tri dana kasnije bila je pacijentica u stambenoj rehabilitacijskoj ustanovi: 'Provela sam četiri tjedna na rehabilitaciji i to je bilo nešto najteže ikad'.

- Morala sam poraditi na svojim temeljnim uvjerenjima - pustiti štap koji je bio temelj mojeg poremećaja u prehrani i naučiti normalno jesti - objasnila je. Simona je započela postupno putovanje natrag u zdravlje - no onda je 18 mjeseci kasnije doživjela moždani udar. Morala je čekati tri mjeseca na operaciju, a za to vrijeme se morala vratiti k mami jer nije mogla hodati bez hodalice.

- Poznavajući moju povijest poremećaja prehrane, liječnici su me upozorili da bi me, ako se još više razbolim, ova bolest mogla ubiti I sada, više nego ikad prije, znala sam da je presudno da se držim oporavka - rekla je. U prosincu 2015. Simona je podvrgnuta operaciji uklanjanja kavernoma u Nacionalnoj bolnici za neurologiju i neurokirurgiju na Queen Squareu u Londonu. Operacija je bila rizična. Šanse za trajnu paralizu bile su velike, a zbog mjesta na kojem se nalazio kavernom, mogla je izgubiti i moć govora.

- Posjetila sam bolničku kapelu noć prije operacije i molila se da sve bude u redu. Inače nisam religiozna, ali sada sam se samo molila svemiru. Probudivši se iz šestosatne operacije s 15 spajalica u glavi, bila sam toliko zahvalna što sam živa. Ali u početku nisam mogla micati nogama. Srećom, nekoliko sati kasnije, povratila sam osjećaj u nogama. Nisam mogla vjerovati da sam tolike godine protratila bojeći se jesti i brinući se kako izgledam i koliko imam kila. Napokon sam krenula osjećati ponos zbog svojeg tijela, ožiljaka i svega ostalog - ispričala je.

Trebalo je devet mjeseci da se Simona potpuno oporavi. Tijekom tog vremena saznala je da joj se kavernom nalazio u frontalnom režnju, području mozga koji kontrolira osjećaje i impulse. Liječnici su joj rekli da je to vjerojatno bilo tu čitav život, što je možda ponajprije pridonijelo njenom poremećaju u prehrani.

Druga osoba 

Danas je, unatoč tome što joj je ostalo malo slabosti s lijeve strane tijela, vratila kvalitetu života i zavoljela odlazak u teretanu i vožnju bicikla.

- Kavernom me pretvorio u drugu osobu. Sada se malo borim s ravnotežom, ne mogu raditi neke stvari koje sam nekoć uzimala zdravo za gotovo i lako se umaram. Ali zahvalan sam što sam živa. Prihvaćam otići jesti s prijateljima. Okružujem se ljudima koji me vole zbog mene, a ne onima koji me ocjenjuju prema načinu na koji izgledam ili koliko težim. Na teži način sam naučila da je život kratak i da moramo ga živjeti i uživati u njemu - govori Simona.

Slatka pizza s karameliziranim jabukama, cimetom i sirom
Slatka pizza s karameliziranim jabukama, cimetom i sirom

Povratak 

Godine 2018. Simona je osnovala The Cavernoma Society, grupu za podršku ljudima s tom bolesti koja je odmah sljedeće godine postala registrirana dobrotvorna organizacija. Ova grupa pruža podršku, savjete i privatno savjetovanje za 800 članova koji boluju od kavernoma i financira psihološka i medicinska istraživanja. Simona kombinira vođenje organizacije s radom kao PR menadžer za investicijsku brokersku tvrtku, a sljedeći mjesec Simoni će biti uručena Počasna medalja nagrade britanskog građanina.

- Sretna sam što se prepoznaje nešto što sam od srca učinila. Nadamo se da će to pomoći da naša dobrotvorna organizacija raste i bude primijećena. Za mene je moj kavernom bio blagoslov, unatoč svim bolovima i patnjama. Napokon me izliječio od poremećaja u prehrani i naučio važne životne lekcije - zaključila je, piše The Sun.

Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Komentari 0